Malo je kasnio u govoru , ali nije bilo zabrinjavajuce. Mislim da je do druge godine imao jako mali fond rijeci, a onda je poceo govoriti punim recenicama (on je i darovit , a nije rijetko takvi klinci kasnije govore). Kod logopeda smo išli zato jer nije dobro izgovarao šuškavce (č,ž,š), ali definitivnu potvrdu poremecaja paznje smo dobili tek sa 7,5 godina, u prvom razredu. Do tada je sve poteskoce i razlicitosti prilicno vjesto kompenzirao (tj. u nasem slucaju na van je izgledalo kao da je neodgojeno deriste sa popustljivim roditeljima).





).
Odgovori s citatom