SUVAG?

[Peterlin]

Peterlin, upravo ovo-sto je bilo prije kokos ili jaje-mene stalno muci. Na nijedan segment ne mozes gledati izolirano jer sve je to isprepleteno i utjece jedno na drugo.
Isto tako, jedan dan mi zablista, a drugi mi se cini da je koma. Imam jednu ruznu naviku da ga stalno usporedjujem s drugima i analiziram svaki njegov pokret (ne mogu si pomoci!!!) i onda cesto i ja sama imam uspone i padove u raspolozenju, motivaciji za dalje...
U prvoj fazi sam tragala za dijagnozom (obisli smo valjda sve kaj smo mogli), a sada kad vidim da mi nitko ne moze tocno reci sto je jer se simptomi jako preklapaju i djecji je razvoj jako nepredvidiv, odustala sam od obilazenja i maltretiranja djeteta i sebe. Sada tragam za metodom rada koja ce mu najvise pomoci. Tu se jako lomim i vazem. Ali vrijeme ce pokazati... Ono sto me drzi je vjera u moje dijete i nada da cemo zajednicki uspjeti.
Cure, jos jednom puno vam hvala na svim vasim savjetima i sto ste podijelile svoje iskustvo. Nama koji smo na pocetku puno znaci kada cujemo da ovakve price imaju happy end i da se trud isplatio sretno i vama i vasoj djecici!!!

Sve razumijem.... Moj prijatelj logoped me znao zezati da nemam djecu nego laboratorijske zamorce - sve što mi padne na pamet moram isprobati na njima....

Tako to ide.

Držim fige da sve bude dobro. Neke stvari se riješe, a za one koje se ne riješe nađu se kompenzacijske metode (da sad ne širim priču). Ja imam dva djeteta istog spola s dobnom razlikom 14,5 mjeseci - nikad nisam uspjela izbjeći usporedbe, a jako su različiti i fizički i psihički (da ne kažem softverski - ali to je rječnik mog starijeg sina).

Potraga za metodom rada je proces - ono što ti paše ove godine, ne mora zadovoljavati i slijedeće. Ali dobro si postavila stvari. I ja mislim da baš tako treba biti - ponekad treba odustati od "tjeranja maka na konac" s terapijom, a u svrhu očuvanja dobre obiteljske dinamike. Stručnjaci će ti pomoći, ali puno roditelji moraju sami odguliti, odlučiti, procijeniti.... Nema veze - to je život. Ide vam dobro. Ja sad ovaj topic koristim da se hvalim svojom djecom, he he he, jer oni to baš ne vole i slažem se s tim - rezultati govore više od pohvala.

Na kraju osnovne škole mogu samo reći da je Bubica točno primijetila - djeca koja su zbog raznih razloga prisiljena na terapiju u ranoj dobi, vrlo često usput steknu odlične radne navike, a to je dobro iskustvo ne samo za školu nego za život. (Ufff, koja melodrama, fuj.... ali ima tu istine).

Ljeto je na vidiku - odradi što moraš za Suvag, vidite - probajte - dogovorite - odlučite je li to ono što djetetu čini dobro + odmorite se prije jeseni... Sretno! Hug!