Da, ovo je opća pojava... Sjećam se da moj nećak u desetoj godini nije znao što je napoj. Kad mu je mama rekla "to ti je šćava", samo ju je upitno pogledao.... To mi je jasno, mlađe generacije ne znaju riječi koje se rjeđe koriste (npr. nazivi za konjsku opremu - ular, kolan, đem... ne mogu se sad sjetiti). S tim se ne sretnu, kao ni s napojem, osim ako nemaju nekoga na selu tko hrani 2-3 svinje, ali koliba - pa to mi se još uvijek čini relativno često korišteno. Ako vidiš naslov restorana Ribarska koliba (Pula), ne škodi znati što je to.
Kad smo kod Ere s onoga svijeta - ja sam također starijem sinu morala objašnjavati što je to Ero u prvom redu, a turcizme isto tako. Mlađi sin je bio bolji u razumijevanju, ali on ima sluha i smisla za takve stvari i obraća pažnju.
I dalje smatram da djeci treba čitati u ranoj dobi, jer bez toga neće sami čitati kasnije. Engleskom jeziku su ionako izloženi bez prestanka. Nema tu pomoći, to je danak globalizacije. Moj mlađi sin zna pitati "kako se to-i-to (engleski naziv) kaže na hrvatskom?" Češće me pitaju za tehničku terminologiju. Npr. pitao je neki dan kako se website kaže na hrvatskom. Kažem ja: mrežna stranica. Ne radi se o tome da ne zna, nego je pisao nekakav godišnji plan za radioamaterski klub, pa je htio da mu to izgleda pismeno.