Bok Andi
Evo mene muči nešto pa te molim za savjet.
Cure su nam tu negdje s godinama-moja je navršila 5, a tvoja je mislim 4,5.
Mi s govorom dobro napredujemo, no od posjeta psihologu ja sam stalno u strahu da još nešto ne štima i priznajem da ju gledam pod povećalom.
Boje raspoznaje, broji do 10 i više ponekad, pomalo piše slova i ljiepo rastavlja riječi na slogove već duže vrijeme.
No ponekad se zaprepastim da neke banalne stvari fula-za čašu kaže šalica pa ja cijeli dan razmišljam zašto.
Evo da ne duljim-kad vidi dvije stvari na stolu reći će odmah da ih ima dvije, no više od dvije stvari ne prepoznaje automatski već mora izbrojati 1,2,3 pa kaže tu su tri bojice ili tri nečega. Logopedica kaže da bi ona za svoju dob to već trebala bez brojanja. Bojim se da će takvih stvari biti još- ne znam zašto je to tako, jer je rođena nakon uredne trudnoće, normalnog poroda, normalno se razvijala i ima seku koja je sve ove stvari gdje ona zapinje s lakoćom sama svladala. Kod manje se mora uložiti puno truda da nešto usvoji i bojim se samo da će se to u školi pokazati kao problem.
Razumijevanje govora je po meni onako laički ok-više naredbi u jednoj rečenici testiram svako malo.
Stalno mi je na pameti onaj loš rezultat Reynellovog testa i brinem se da li možda postoji neki drugi problem zbog kojeg je tamo loše prošla.
Možda stvarno ima neke druge poteškoće za koje ni ne znamo da postoje.
Molim te malo tvog osobnog iskustva.