neki dan sam se rasplakala od muke nakon tisućitog pitanja: a kamo ćeš sad sa psom kad dođe beba?
situacija je ovakva: pred dvije godine gin mi je rekao da ću imati problema kad budem htjela zatrudniti jer su mi jajnici u komi. nakon šoka i plakanja nabavili smo psa jer smo bili spremni na trećeg člana naše obitelji. i moj pas baš to i je-član obitelji. nitko mi nikad nije pružio toliko iskrene ljubavi kao on(osim roditelja) i ne pada mi na pamet da ga sad dam nekome makar morala čistiti pet puta na dan. i također jedva čekam da upozna našu bebicu jer mislim da će ju voljeti više od ikog.
drago mi je da svi mislimo isto i ako me još netko pita to isto pitanje počet ću vrištati
 |
|||
Odgovori s citatom
) i oni su dio naše obitelji! Nitko ne zna koliko su to nježna stvorenja unatoč tolikoj težini....nitko, osim nas.....i naša će beba uživati u ljubavi koju će joj njih dvoje pružati, baš kao što i mi uživamo! 
I valjda će jednog dana shvatiti da ti psi ostaju tu gdje su i dosad bili- u našoj kući...s nama u dnevnom boravku! Na kraju krajeva- mi u svojoj kući i donosimo pravila i svi drugi da se na glavu posade, mi ćemo opet raditi po svom! 
manal prvotno napisa
maca je stvarno luda skroz, ali je volim i ne dam je. iskreno se nadam da cemo uspjeti u harmonicnom suzivotu, ono mirna reintegracija i to 
Ne vidim po kojoj je logici pseći lavež drugačiji maloj bebi od bilo koje druge buke???? :? Ko da beba zna da se sad to neka tamo životinja oglasila! 
al one žive u vrtu, divlja stvorenja, spasili ih mm i ja sa ceste kad sam ja tek zatrudnila.
.
. Ajme meni, da samo vidite njihove face :shock: Dobro, malo pretjeram, neće baš svi stići u isto vrijeme ali guštam kad vidim njihove izbuljene oči i vilicu do poda 
