 |
|||
samo nikako fizički! Bojim se da bi od toga mogao nastati velik problem.ako odreagira negativno da ga kaznis,
Inače, argentina, u suvremenoj dresuri, kako čujem, se ne smije ni pse po turu (kamo ide ovaj svijet) više ti ne znam reći jer imam sve neku literaturu o psima od prije 20 godina i to njemačku u nekom naci-militari stilu. Trebalo bi pitati @nu da nam preporuči nešto suvremenije.
je, citala sam cake vec na netu...ima dosta fora kako upoznati bebu i psa i kako psa naviknuti na bebu.
jedna je svakako donosenje neceg to mirisi po bebi jos prije nego beba dodje doma.
psu treba dati da ponjusi bebu i kada pokaze pozitivno ponasanje spram bebe, onda ga nagraditi (poticati takvo ponasanje).
citala sam cak i da se beba psu stavi jako blizu, u razinu ociju ili kod nogu, onda ce se on osjecati odgovornim za nju cijeli zivot i cuvat ce je.
ma ima super savijeta na netu, samo se nadam da ce sljakati u praksi
Da, najbolje bi bilo čučnuti ili sjesti, biti u istoj razini s psom.
I onda ga nagraditi.
Bitno je samo u tim početnim danima provoditi i odvojeno vrijeme s psom,
nešto što ste radili već i prije, u čemu ste guštali oboje.
Samo polako i postepeno.
Mogu reći da znam dosta obitelji gdje su ljubimci uključeni u sve obiteljske aktivnosti i meni ih je uvijek fascinantno gledati, te slušati roditelje i vlasnike kako pričaju o psima koji su čuvali bebe, dolazili po njih kad bi se beba meškoljila u snu, neki su propuzali dosta brzo zbog njih, igrali se..
No, treba imati na umu i starost samog psa, njegovu veličinu i snagu, karakter i navike.
Slazem se sa svime, jer ipak psa treba prihvatiti kao clana obitelji...
Slažem se,..pomikaki prvotno napisa
samo nikako fizički! Bojim se da bi od toga mogao nastati velik problem.ako odreagira negativno da ga kaznis,
Inače, argentina, u suvremenoj dresuri, kako čujem, se ne smije ni pse po turu (kamo ide ovaj svijet
Postoje kazne razumljive psu koje jesu fizičke kazne ali ne batine ..hvatanje za njušku , hvatanje za vrat...na koncu i obaranje na pod, kao krajnji dokaz autoriteta...ali najvažnije nagrada , nagrada i nagrada za svaki pozitivan pomak.
Kad pas poveže ugodu nagrade sa vlastitim ponašanjem on počinje mijenjati karakter i sama nagrada više nije potrebna, dovoljna je i blaga riječ
Hvala na savjetu.uporna,
može savjet glede hrane i režanja?
Zaboravi na zdjelicu.
Ako je pas na dehidratu ili mu kuhate, tako je svejedno.
Hranu u ruke i daj mu.
Ako ne želi, gunđa. Makni hrani. Ponovi kasnije.
Uzet će kad bude gladan.
Nakon par dana, hrana u zdjelicu. Drži je ti ili TM.
Nakon nekoliko dana, probaj ju spustiti dolje na pod. Ako još ne ide, vraćaš se na držanje u ruci.
Mora shvatiti i hoće, da hrana i tvoja ruka okolo su sasvim nešto normalno.
Pas inače bez problema uzima hranu iz ruke (tako ga je muž i znao hraniti iz zafrkancije kad nije htio odmah jesti), a baš smo i popričali sa trenericom koja je objasnila to na sličan način držati zdjelicu u ruci i ako treba definitivno stavljati malo po malo hrane (da prije shvati da smo mi ti koji ga hranimo).
Inače mi smo mu davali 1x dnevno jesti (navečer) i on često nije htio jesti ako MM ili ja ne stojimo pokraj njega. I onda bi napravili grešku a to je - ostavili hranu da pojede kad bude gladan (obično noću kad bi išao van). E sad trebamo raspodijeliti porciju na jutarnju i večernju jer tako će se manje zasititi a definitivno treba zaslužiti da dobije hranu i ako je ne pojede 5-10 minuta maknuti do sljedećeg hranjenja. Ali čini mi se da će nam biti teže natjerati bakice od 80 godina da mu ništa ne daju.
Jedino što nikako ne mogu prihvatiti da napravim je zatvaranje psa u kavez (oni gotovi sklopivi) ili zaključavanje u kupaonu dok nas nema doma. Naime ti kavezi su mali, mislim da bi on umro od žalosti, a za kupaonu mislim da bi je demolirao doslovno.
Rađe sam za soluciju da ostane vezan u dvorištu kod svoje kućice ili ćemo napraviti box. Naime trenerica tvrdi da kad mi nismo u dvorištu niti pas nema što raditi sam tamo jer na taj način on se postavlja za gazdu u dvorištu.
Napravili smo klasičnu ljudsku pogrešku a to je tretirali našeg psa kao člana obitelji a ne dio čopora i on je frajer iskoristio situaciju i počeo se nametati kao vođa čopora.
Kad krenemo u školicu vidjet ćemo kako napreduje sve to a pogotovo socijalizacija jer je on u grupi velikih pasa. Kupili smo brnjicu jer je moraju svi imati da ne bi bilo rata, i sutra starta sa privikavanjem na nju.
A što se tiče bebe to sam čitala da je dobro poslati pelenu koja miriši na bebu iz rodilišta i kad se dođe doma izaći sama van i posvetiti se prvo psu i poigrati se sa njime a ne odmah sa bebom otići u kuću.
Veselim se školici jer sam sigurna da će se u kontaktu sa drugim psima i uz redovno vježbanje uspjeti dobro iskorigirati.
Evo ga hrče u hodniku na svom mjestu. Počeo je hodati za mužem po stanu kad su se vratili iz šetnje, ali ga je vratio na mjesto i nije još mrdnuo (osim da promjeni pozu spavanja - najslađi mi je kad spava na leđima i sa capama na zidu).
Ma, kažem ti, sve će to doći na svoje.
Mi smo našeg (prošlog) naučili da uvijek nešto mora napraviti, tj. "zaraditi", zaslužiti hranu jer smo isto napravili prve klasične greške i imali razmaženog psa
Srećom, uz malo rada, truda i strpljenja, to je sve sjelo na svoje mjesto.
Da, kod takvih pasa je bolje izbjegavati držanje zdjelice pune tijekom cijelog dana pa da si sam izabere tren kad će uzeti ili ne.
Radije vani napravite boks ako ne ostaje unutra. Lanac meni nije nikako opcija.
Da, svakako pozdraviti psa prije upoznavanja s bebom. Mislim da sam već i napisala slično.
Baš mi je zanimljivo ovo čitati. Mi imamo kujicu Oku kod mojih (najpametnija mješanka), Niko je tamo na čuvanju, ona kod nas vrlo često, ona je otkako sam ja odselila s MM-om, reklo bi se, dijete rastavljenih roditelja, malo kod mojih, malo kod nas.
Uglavnom, jako sam sretna jer Niko ima nju i ona njega. Što se tiče nje, jako je blage naravi, Niko joj sam (pod nadzorom) daje štapiće, pa joj uzme iz usta, pa joj opet vrati, fantastično se slažu. Jedino kad su sami je kad spavaju popodne skupa, neće jedno bez drugog. Ali mi imamo sljedeći problem, on je prema njoj grub... Kad nas se više skupi, on se uzbudi i onda nju štipa, tuče, ide na nju biciklićem... mi mu govorimo, objašnjavamo... nemam pojma otkud mu to... A žao mi je nje, ona samo zacvili, a čak se ni ne pomakne... strah me da ne bude preslobodan prema drugim psima. I kako to riješiti? Zašto on ima poriv da ju maltretira kad se uzbudi? :?
uporna, super za školu, puno sreće, iz iskustva ti govorim da se i stargo psa može naučiti pokoja nova stvar.
Točno takoSlažem se,..samo nikako fizički! Bojim se da bi od toga mogao nastati velik problem.ako odreagira negativno da ga kaznis,
Inače, argentina, u suvremenoj dresuri, kako čujem, se ne smije ni pse po turu (kamo ide ovaj svijet
Postoje kazne razumljive psu koje jesu fizičke kazne ali ne batine ..hvatanje za njušku , hvatanje za vrat...na koncu i obaranje na pod, kao krajnji dokaz autoriteta...ali najvažnije nagrada , nagrada i nagrada za svaki pozitivan pomak.
Kad pas poveže ugodu nagrade sa vlastitim ponašanjem on počinje mijenjati karakter i sama nagrada više nije potrebna, dovoljna je i blaga riječ
Naravno, neke se stvari ne mogu ispraviti i to treba prihvatiti. Nažalost, nisu svi psi karakterno "kompatibilni" sa djecom ili bilo kakvom promjenom uopće. Naša Sola je jedan tako malo teži karakter
A i godine su učinile svoje; ipak je ona sa 8 godina bila već grintava stara gospođa
Prema nama, gazdama, je uvijek bila puna respekta ali je malo neurotična što se svih drugih tiče. Razvijala je dermatitise u fazama kad bi stalno letili zmajevi i paraglajderi po kvartu, povraćala bi od nervoze ako bi nam došlo 3-4 ljudi u stan. Režala je i povlačila se pod krevet ako bi čula/vidla djecu. Ma, you name it!
S time da sam s njom prolazila programe socijalizacije od početka. Usvojila sam ju s njenih 1,5 mj kad su je vlasnici poklanjali.
A s druge je strane naša Micika koju sam našla prije 3 godine tada već staru 2,5 godine. Pas potpuno neodgajan, prvih mjesec dana nam je piškila i kakala po stanu, dan danas ne zna hodati na uzici jer je prestravljena itd itd
I super prihvaća nove ljude, promjene, putovanja (ciganče jedno) i potpuno je child-friendly na čemu sam beskrajno zahvalna
A koja je to ljubav među micikom i m.
Brijem da ne bi propuzao već sa 6 mjeseci da to nije bilo u pokušaju da nju uhvati
Samo da se javim da bih najrađe muževu baku poslala na tečaj.
Rekao joj je prije nego smo otišli od kuće da ne daje psu jesti i dođemo sad doma i naravno nađem zdjelicu sa hranom u njoj (a zdejlicu sam pospremila prije nego smo otišli). Dio je očigledno pojeo.
Totalno sam pop******Mogla bih je zadaviti (figurativno rečeno).
Bože ti stari ljudi su fakat nedokazani, pas bu' jadan gladan, itd. a zna ga tako proklinjati (ja je čujem sa balkona a ona ne kuži da sam vani) da se ja nakostriješim kakve riječi upotrebljava i onda se čudi kad ju ćopi za ruku (nekad se stvarno ne bih kladila da ga nije izazvala) - nakraju više vjerujem psu nego njoj.
Zbog nje ću morati psa stavljati pod ključ.
uporna, maknite hranu, sakrijte ju u ormar
A znam takve...
Recite joj da ga ne dira, ne mješa se jer je na dijeti i veterinar je rekao da će samo tako preživjeti. Možda zvuči okrutno, ali ako ne možete na lijep način...
Znam kako vam je jer sam sličnu situaciju prolazila i onda objavila da puste psa na miru jer se još ne zna dijagnoza njegove bolesti pa bolje da ne riskiraju. Žalosno, da. Okrutno, da. Ali tada jednostavno nužno. Jer, dolazilo je do trena kad pomišljaš da s psom napretka neće biti.
Srećom, sve se posložilo :D
:? :shock:
Majuška znam da ovo što si quotala je čudno, i iz mojih ranijih postova je vidljivo da je pas u zadnje vrijeme ispoljio neke devijacije u ponašanju usljed razmaženosti (zaključio je da je on gazda dvorišta a i u kući se počeo nametati).:? :shock:
Da gricne je za dlan ali baka često ima potrebu kupiti njegove igračke sa puta i hitati ih u stranu (nikome ne smetaju niti ju netko to traži) ili jednostavno ne vidi da on sada glođe kost i previše mu se približi pa on reagira režanjem, davati mu suhi kruh iz pregače (a onda se čudi kad se gura oko nje i samo što je ne sruši - baka ima 80 godina).
Da sve to ne bi on smio raditi ali niti ona ne bi smjela njega maltretirati a to stalno radi. S jedne strane ga žali jadan pas ne damo mu jesti (počeli smo prema savjetu trenerice od načina hranjenja), a sa druge strane služi joj za kritiziranje i vrijeđanje, a pas očigledno kuži.
Da mi smo ga razmazili i sada ispravljamo krive drine i nadamo se da ćemo uspjeti.
A vjeruj mi čini mi se da ću lakše psa preodgojiti nego njoj tako staroj nešto dokazati.
Ona nikako da se navikne da je ovaj pas totalno različit od prethodnog.
trebali bi mu možda odijeliti dio dvorišta ogradom koju ne bi mogli preći ni on ni bakica... da ih držite odvojeno dok vas nema doma, da ne bi bilo...
S kim radite na školovanju psa, ako smijem pitati?!
ne znam, želim vam puno sreće ali, ruku na srce, NIKADA ne bi vjerovala tom psu i imala ga uz malo dijete
NIKADA
i dijete će mu dirnuti zdjelicu, pregrubo ga dirnuti po njušci, vrisnuti mu na uho, nebajbože počupati ga malo ...
Sigurnija sam da će bit takvih situacija oho-ho nego što sam uvjerena da ćete preodgojiti svog psa :/
Pogotovo ako imate sabotera u obliku bake ili susjeda i inih
Kad staviš na vagu (ako već MORAŠ birati, a bojim se da ćeš morati) sreću psa i sigurnost djeteta - jasna je jednadžba
Još se radi i o velikom psu, dakle ako mu popuste živci šteta tj ozljeda može biti ogromna
X
Uf, meni je teško pričati o tome jer imam predobrog psa, ali znam da i stari pas može naučiti nove trikove. Jedino mi se čini da se ovom konkretnom psu previše popušta... a činjenica je da kad se beba rodi, nećete se moći toliko baviti psom i njegovim "mušicama". Jasno mi da je pas ima težak karakter, a sigurno se ni baka od 80 godina ne može mijenjati, a u ovoj situaciji zaista je nužno prilagoditi psa svima, baki, vama, i najvažnije djetetu. Jer ovo da mu se ne smiju maknuti igračke stvarno još nisam čula? :?
Nego, ima li netko savjet za mog agresivca? Ono što sam gore pisala, dijete "napada" psa? :/
Psa se ne hrani kruhom, majkumu..,pas ne možeprobaviti kruh..samo prođe kroz njega...
A za agresivca...pa sad, pojma nemam...osim što sam ja pristalica pokoje klepe po dupetu...(nemojte me umlatiti)
Krećemo u KOSSP od 02.05.
Nije praksa da smo ga hranili rukom svaki dan, već je par puta muž tako davao iz ruke hranu.Psa se ne hrani kruhom, majkumu..,pas ne možeprobaviti kruh..samo prođe kroz njega..
A za kruh šta da kažem nego da mogu ja tupiti do imendana ali kad baki to ne možeš dokazati (staro i tvrdoglavo a i zločesto).
Što se tiče ograđivanja psa ja bih najradije naš dio dvorišta ogradila da baka ne može uopće do nas (ali je to ne bi spriječilo) jer nije pas taj koji ide njoj već ona non stop paradira sim-tam po 100 puta na dan i pas joj se mota oko nogu jer ga je naučila da mu uvijek nešto da.
Majuška, trenutno nemamo izbora nego dati sve od sebe da ga odškolamo. Ja ću tek za 3,5 mjeseca roditi pa mi beba neće biti odmah na podu uz psa. Do druge godine dok dijete ne propuza nadam se da ćemo uspjeti neke stvari ispraviti, a i do tada će se isčistiti od hormona pa će samim time on biti mirniji.
Ne možemo takvog psa dati uspavati (zdrav je i mlad) a kome da ga dam kad nije baš podatan i umiljat (tko zna kako bi uopće reagirao na neku novu obitelj).
Candy, JA mislim da se mali malo ufura da bude u centru pažnje i pravi se važan - je li smijem reći to za tvoje dijeteto je naravno samo moje mišljenje bez dr.mr.žnknjblj.pr. zvanja...
Ja bih postupila ovako:
Prije nego što gosti dođu lijepo bih dijetetu objasnila njegove postupke - da su neprihvatljivi i da se neće tolerirati i rekla bih kako je psu i bla, bla, bla, je li.
Kada bi se desilo maltertiranje, dijete bih upozorila 1x s tim da bi mu rekla da će na slijedeće upozorenje biti udaljen od psa. Ukoliko bi se maltretiranje nastavilo dijete bih i udaljila bez obzira na njegovo negodovanje, vrištanje, bacanje po podu itd. Psa ne bih udaljila da ne bi mislio da njega kažnjavam za djetetovo ponašanje.
Bez obzira što se smijem Krampusu ne bih ga tukla.
Pas kod tate, dijete kod mame ili obrnuto i bez odstupanja na molbe. I svaki put bih tako postupila, jedan dan mora prestati, ali bih bila neumoljiva, maksimalno bih bijes i ljutnju kontrolirala i onako to cool BEZ GRIŽNJE SAVJESTI napravila (ako ne prestane otkazala bih goste narednih godinu dana!
Potpisujem Maslačkicu, meni ovakav postupak najbolje rješava dječje ispade svake vrste.
E što je moja pokojna baka davala psu... ja sam bila luda ko zmaj... njoj je pojam korisne i ekonomične kućne životinje bio takva koja ždere sve otpatke. Što god joj rekla, bilo je uzalud, dok se god mogla kretati. Namoči mu stari kruh u prljavoj vodi u sudoperu :shock: i daje mu cijele komade. Pa se jedan dan hvalila kako mu je dala kore od lubenice i on je pojeo. Normalno da je pas poslije povraćao. Ne mogu opisati koliko sam bila ljuta. A rješenja niotkuda.
Meni je palo jedno, ali protuzakonito!
Kossp?! Uh... ja bih ti radije preporučila Vindor ili Nesi, posebno za rješavanje agresivnih ispada. Kosspovci su mi previše militaristički nastrojeni, odnosno skloni su agresiju pasa polaznika rješavati agresijom, što je kratkoročno rješenje i obično pukne negdje drugdje.
Ako želiš ZAISTA naučiti kako i zašto funkcionira pas, postići s njim ODNOS (zdravi odnos, iako mislim da bi vam sad bilokakav odnos bio bolji od ovoga što imate sad), izbjegni kossp.
Svaka njima čast na radu sa vlastitim psima i na postignutim rezultatima u agilitiju, ali je rad s polaznicima jedna druga kategorija koja je nedobra.
E, i zaboravih ti dodati nekoliko detalja:
-super je što ste psa kastrirali! Za mjesec, dva, kad se očisti od testosterona biti će puno mirniji i manje sklon neprikladnim ispadima;
- super je što je mlad, 2 godine su okej za rješavanje takvih problema;
- taman je izašao iz puberteta ili se u njemu još nalazi;
- trebati će vam mnogo, mnogo vremena, živaca, suza i znoja da ispravite neprihvatljivo ponašanje i uspostavite pravilan odnos s psom;
- ukoliko niste spremni na prethodnu točku iz bilo kojeg razloga: vrijeme, trud, financije..., predložila bih vam da niti ne počinjete cijelu priču, već psa jednostavno udomite kod nekoga koga ćete upoznati s problemom i tko će biti spreman to riješiti (vama će vjerojatno dodatno otežati priču dolazak djeteta);
- čak i kad riješite problem, budi svjesna i SIGURNA da tog psa NIKADA nećeš moći ostaviti nasamo s djetetom;
To je sve čega se trenutno mogu sjetiti...
@n@ surfala sam po net-u i nisam našla negativna mišljenja o KOSSP-u samo je na jednom mjestu jedna osoba rekla da joj je osobno bolja metoda klinker od KOSSP-a :? A obzriom da su upise obavili u 1 dan navala im je poprilična. Meni je važno da se psa ne muči što navodno u nekim školama gdje se pas ostavlja rade, a čula sam da se elektrošokovima dresira i u policijskoj školi za pse.
Po savjetu o kavezu (koji je po mom mišljenju očajno mali) i zatvaranju psa u njega dok nas nema doma a imamo veliko dvorište skužila sam da imaju malo žešće stavove ali u neku ruku mislim da mom psu u ovoj fazi i treba malo čvršćeg odgoja (ne mislim na batine).
Svjesna sam da treba puno rada i vremena uložiti ali MM radi u smjenama i osim kad ga zakači dnevna uglavnom je doma i njegovo je da se posveti više odgoju.
Primjenjujemo savjet sa hranom i moram priznati da je odmah prihvatio i da uredno sjedi i čeka dok mu se ne da dozvola da jede.
Svaki dan se poigram sa njime na dvorištu sa lopticama (jedino je on totalni blesavac koji neće ispustiti lopticu kad je donese već se želi natezati sa njom - veća probušena lopta i onda je to igra povuci-potegni).
Inače je savjet da se životinja i dijete nikada ne ostavljaju na samo pa tako ne mislim niti raditi jer se nikad ne zna što dijete može učiniti psu pa da ga isprovocira.
Hvala na savjetima.
Hvala, Maslačkice, što ne bi smjela reći kad si u pravu.
Eh, nije dobro kad je pas preblag, nije dobro kad ima karakter...
uporna, zaista vam želim da uspijete.
Candy - samo vi pričajte i objašnjavajte djetetu i povucite crtu šta je prihvatljivo,a šta ne. Znači, vi njemu dozvoljavate da se igra sa psom, ali ne i da pas pati. Čim to primjetite igru prekidate i odvajate dijete od psa, ne obrnuto
Ja sam SIGURNA da će već nakon 10ak puta (i to sam puno rekla) dijete prihvatiti vaše i znati šta smije, a šta ne u odnošenju sa psom. Samo morate biti doslijedni.
Sa drugim psima, ovo je općenito - u SVAKOM SLUČAJU dijete treba obrazovati i kontrolirati sa psima. Znači, kada dijete vidi psa na ulici i počne trčati prema njemu, fizički ga zaustaviti, prići vlasniku i pitati za karakter i dozvolu da li se pas smije dirati i objasniti nakon susreta sa psom zašto se to tako radi.
Jer npr. moje sestre pas mrzi djecu, jer su ga prije maltertirala i sada ih jednostavno ne voli i kada se približe pas počne lajati, a dijete se prepadne. Jako mi je zanimljivo gledati roditelje i njihove reakcije. Većina roditelja kaže nešto u stilu da je pas opasan, a neka imaju još goru, jer misle da je pas kriv koji je na uzici i stoji pored mojih nogu, a ne dijete koje ciči i trči prema psu i roditelj reagira tek kada pas počne lajati, a do tad se veseli djetetovoj veseloj reakciji.
Znači, od malih nogu, bez obzira da li razumiju ili ne objašnjavati na koji se način pristupa psu i naglasiti da taj pas nije kao onaj kući i da imaju svoj karakter.
Ako ne skonta ili ne sluša, vjeruj mi da će poslušati i povući se 1x kada pas zareži ili zalaje na njega, a dijete se prepadne i zapita.
I to mi je ok - jer direktno uči i osjeća mogućnosti...
Uporna, ja ti preporučam da ostaneš u KOSSP-u. Ako ti ne bude odgovarao način rada, uvijek se možeš prebaciti u neku privatnu školu. Inače KOSSP-ovi voditelji imaju i licencu HKS-a.
Vidim da te brine boks - mi smo imali doma boks za najmlađu kujicu dok je bila štene i mogu ti reći da se najstarijoj taj boks toliko dopao da je sama odlazila spavati u njega, iako uopće njoj nije bio namijenjen - i to pas koji je nekad bio u šinteraju! :?
P.S. Ako si prije upisa slala mail KOSSP-u, odgovorio ti je MM.
E da, bokseva ti ima i veeeeelikih ako te brine da će mu biti premali, mi imamo dva (jedan platneni i jedan žičani) i u oba stanu sve 3 naše kujice (a nisu pretjerano male, imaju između 15 i 20 kg).
Maslačkice, nažalost mom sinku treba ponoviti 10 milijuna puta nešto da bi čuo.Ali mislim da je problem u prevelikom uzbuđenju kad se svi skupimo, jer je on inače prema Oki jako jako dobar, i ne ide na druge pse vrišteći i plašeći ih. To nakon 10 milijuna objašnjavanja.
budi samo odlučna.
Ne mora biti da će se napredak pokazati odmah, to je proces... Ali ti takvim postupkom postižeš dvije stvari - razdvajaš ih i spriječavaš moguću nesreću, ali i njemu šalješ jasnu poruku i suočavaš ga s posljedicom svoje akcije. Malo po malo će se naučiti kontrolirati
Nije metoda kliNker, već kliker. Njome se služe u Vindoru, to je 'metoda' školovanja psa prema kojoj ne pričaš s psom, ne koristiš verbalno odobrenje (ni neodobravanje), već psu klikom (ustima ili posebnom spravicom) odobriš da je radnju ispravno počinio.
Jako je neagresivna i oslanja se na ignoriranje nepoželjnog ponašanja, a hvaljenje poželjnog.
O Kosspovom načinu rada ima mnogo na netu, čak i lošijih recenzija, samo trebaš malo bolje pronjuškati.
No, svaki pas i vlasnik su različiti. Ti, obzirom da ste se već upisali i pretpostavljam dali barem kaparu, idi pa vidi.
Meni se njihovo učenje nije sviđalo, jer se oslanjaju na podređivanje psa vlasniku, tzv. alfa roll i slične stvari (kad pas zareži vikni NEEEE! i zarolaj ga na leđa da shvati da si ti alfa- gazda).
Poznati su jer su na dobroj lokaciji, reklamiraju se i imaju dobru ponudu 'psećih razonoda' te su također jako dobri ( :/ ) u agilitiju i potrazi. Nemojmo zagrepsti dublje od toga...
Teddy nisam prije upisa već na sam dan upisa popodne nakon što je MM čekao vrijeme za info od 18-19 a ispalo da je to vrijeme upisa kad im je gužva pa nemaju vremena pričati na telefon. Stvarno su nam izašli u susret a i ostalo je valjda par mjesta u toj grupi za veće pasmine.
Odgovorila je jedna gospodična/gospođa da ne imenujem.
A boks mi je nekako sad kad ima 2 godine kao zatvor. On spava u kući ali tražimo od njega da je na svom mjestu (tepih-tkana pamučna staza, koji si lijepo nagužva i spava na ulaznim vratima). Niti mi se drži kavez u stanu a njega da zatvorim u kavez vani to bi mi bilo koma a i njemu trauma. On ti je 36 kg a najveći žičani kavez je bio nekih 125x75x84 što mi je ful nekako na knap.
Naravno da je kliker a ne klinker (to su pločice)
Kaparu smo dali pri upisu i idemo sad tamo. Tamo nam ide poznanica sa svojom kujicom već dugo i zadovoljna je. Naravno ovisi o samom vlasniku a i psu.
Inače MM mi kaže da se primjeti da puno manje njuška, manje vuče, ne udaljava se jako od njega (to sam i ja jučer primjetila u šetnji) i manje reagira na druge pse (koji su u dvorištima). Izgleda da se polako čisti od hormona. Inače znao je odjuriti po 30-50 metara ispred nas i uopće se ne odazivati već bi reagirao samo ako bi mi promijenili smjer kretanja onda bi dojurio poput strijele. Par puta smo se namjerno sakrili i to je bila takva panika da onda uredno ide 2 metra ispred i još se okreće da li smo iza njega.
Režanje se više nije ponovilo, a danas kad je u šetnji krenuo prema jednom susjedu koji je izašao iz svog vrta (pas nije bio na lajni) MM ga je pozvao k' sebi (nije htio riskirati da li je naš pesonja htio pomaziti se ili možda zarežati) i odmah je uredno došao i lijepo mu je išao uz nogu bez lajne cijelo vrijeme.
Ja nekako duboko vjerujem da će biti on dobar pas. Ovo ljeto i tako ne idemo na GO pa ja po malo pripremam teren da bi i pas trebao sa nama ići na more (MM nije baš oduševljen tom idejom i misli da nam za tako nešto treba kombi). Inače nikad nismo vodili psa na more jer jednostavno prethodni pas je bio dvorišni pas a kod nas uvijek nekoga ima doma koga pas zna, ali bojim se da bi u tih 7-10 dana našeg GO ovaj labrador totalno iskoristio da okrene vodu na svoj mlin i izigrava opet gazdu u dvorištu
On je sretan i dobar kad je sa nama u stanu pogotovo kad je kišno vrijeme i definitivno treba i nama prilagodba da imamo kućnog psa koji živi za trenutke provedene u našem društvu, a ne dvorišnog čuvara.
A, onda to nisi bila ti. Sretno na tečaju! :D
Hvala. Javit ću naravno kako napredujemo (ja idem kao gledatelj).A, onda to nisi bila ti. Sretno na tečaju! :D
mi imamo macu več skoro 3 god,uškopljena je,cijepimo je redovno i ide na preglede redovno,šeta malo oko kuče i to je to.Ima doma svoje mjesto,svoju korpu i tako će i ostati.Ne planiramo je izbaciti (Bože sačuvaj) ili joj oduzeti tih njezinih pola kvadrata.
Spava i s nama u krevetu,ali uvijek oko noga ili na nogama nikad oko glave.
Ubrzo planiramo srediti sobu tako da ubacimo dječje stvari i odma ćemo je naučiti da ne smije u krevetić,kolica,jaje...
Ajde beboljubci i pasoljubci hočete dati glas mojoj Mii i njenom prijatelju Vascu u natječaju za naj fotku sa temom prijatelji ,jer su ušli u finale .....slika se zove-Tko ima ljepši osmjeh!!!
http://www.svijetpasa.com/index.php/...11/Itemid,207/
Hvala puno :D :D :D
preslatko yorkice!
morala sam glasati za tu sliku jer je zbilja najbolja... inače ne bih, ja sam fer igrač
Ja glasala jer su zbilja najslađi
Jučer smo imali 1. sat sa pesonjom.
Ispalo je da nije on tako grozan, čak je i trenerica rekla da je mislila da će biti više problema.
On je ipak već dvogodišnjak i mnoge stvari zna pa je lijepo surađivao i mi smo :D
:D
baš mi je drago, vjerujem da će biti ok
http://www.youtube.com/watch?v=zA8yvnjjUxE
pogledajte ovo
uporna, kako ide?
Bsš su slatki kako je lijepo umirio curku.http://www.youtube.com/watch?v=zA8yvnjjUxE
pogledajte ovo
uporna, kako ide?
A nama ide dobro. Grupa se nešto prorijedila ali to je još i bolje jer trenerica ima više vremena za svakog psa.
Napreduje (mada ja odem na kavicu u hlad da ih ne ometam jer ako me snimi u toku vježbanja da odlazim ili dolazim onda laje i ne koncentrira se na rad). Ja sam im taxista i podrška.
Jedino kaj nikako da dozvoli je pregled zuba - zareži, a kad su imali promjenu pasa stavio mu je brnjicu radi gospođe koja ga je dobila da ju ne bude strah. Igra se sa drugima u grupi - ženkama bez problema.
Više doma nije bilo nikakvih ispada a i već se dosta smirio.
Ma bit će on savršen uopće ne sumnjam, više vjerujem da ću i ja jednog dana kad klinac naraste pisati: "Što da radim dijete nam maltretira psa!"
u principu uopće ne razumijem ova pitanja oko ostanka ljubimca u kući i dolaska bebe. a još manje razumijem starije generacije i njihove kometare na to.
prvenstveno je velika većina upravo tih baka i deda redovno odrastalo sa hrpom živina na selu i daleko zdraviji i otporniji bile nego današnji urbani klinci, blijedi, ispijeni, prepuni inih alergija.
niti uoće mogu zamisliti da bi moja skoro 9 godišnja mrcina bila ljubomorna na bebu, protektivna prema drugima, možda, ali ljubomorna na bebu, nikako. on jako dobro zna gdje je njegovo mjesto i tko je alfa u kući, iako dobije valjda poljubaca u čelo i uha više nego moj dragi
osim toga socijaliziran je od malih nogu na male bebe i manje klince i njihove istraživačke pohode, nagle pokrete, miris pelena, odnosno smrad onoga što je u njima, dreku, ciku, vrisku, plač. trudli smo se prvih 24 mjeseca svojski. svaki dan u parku barem po sat vremena sa klincima iz susjedstva. rezultat toga je, osim da nam je pas najobljubenija mrcina u naselju kojeg zna svaki klinac, da u susretu sa malim bebama postaje extra pažljiv i obazriv, bilo vani, bilo kad nam dođe neka nova beba u posjetu. inače pasmina sama po sebi je sve samo ne laganog i blagog karaktera.
imamo i mi jednog Makedonca tu u susjedstvu. iako ima respekt od naše mrcine, obožava ga. već mu iz daljeine počne tepati kad se sretnemo u šetnji. čovjek ima preko 60 godina. i tako kažemo mi njemu našu sretnu vijest da čekamo bebača, kad on ni pet ni šest, pa da, sad će te psa morati dati.
a nad dvoje lagano ostali :? :?
mislim, takvu rekaciju od njega nismo očekivali.
reko kakvi dati, što vam je. a on nego, nego, mora se psa dati kad dolazi djete. a kad smo ga pitali konkretno zašto, konkretnog odgovora nije bilo, eto
Vec sam negdje cini me se pisala o tome, ali nas macak je na meni prelezao cijelu trudnocu (naravno ja sam u nekoliko navrata testrirana na toxoplazmozu i svaki put je bilo ok), macak je njegovan i zdrav, izlazi u dvoriste ali je vecinu vremena u kuci
Nakon sto se rodila beba NIKAKVIH problema nije bilo, ni ispada ljubomore, ni niceg slicnog.
Toliko je pozitivne energije macak meni mojoj obitelji pruzio da je to nesto prekrasno.
samo da pripomenem da je u isto vrijeme mojoj prijateljici - trudnici nalaz toxo bio povisen iako UOPCE nije bila u doticaju sa macama (vjerovatno od neke salame ili sl)
mačke su posebna stvorenja. imala sam ih i ja u djetinjstvu i ranoj mladosti, sveukupno 3.Toliko je pozitivne energije macak meni mojoj obitelji pruzio da je to nesto prekrasno.
moja majka je čitavu trudnoću imala mačku uz sebe, zato sam valjda toliko i luda za svim što je iz porodice mačaka :D uz pesonje naravno
inače čula sam već i pročitala nebrojeno puta da mačke predenjem same sebe liječe, a navodno da imaju određenu iscjeljiteljsku sposobnost na vanjski svijet, ali navodno samo kada one to odluče.
sad da li i to spada pod urbane legnedne ili dosita ima nešto u tome ne znam, ali znam da mene osobno glađenje mačke uvijek umiri, čak i uspava.
moja susjeda inače dvije mace i dvoje klinaca. wc za mace je u jednom od wc-a gdje djeca nemaju pristup.
za vrijeme trudnoće samo je muž preuzeo čistiti njihov wc i to je bilo sve. toxoplazmozu isto nije imala, a niti ja iako ih stalno imam po rukama.
Potpuno te kuzim Moia.
Tko nije nikad zivio sa mackom ili ih istinski ne voli ne moze to dozivjeti.
Interesantno je kako nas macak, uvijek kad se netko lose osjeca (ima prehladu ili je potisten), macak se jako pocne maziti i presti. Naprosto lijeci.
Mi smo oduvijek imali macke ali su vecinom bile oko kuce i osim hranjenja i povremenog mazenja nismo imali doticaja. Ali od kad je macak sa nama u kuci, to je nesto sasvim drugo.
Usporedbe radi, imali smo i pekinezera 12 god kojeg smo jako volili, i inace smo ljubitelji zivotinja, ali macak je ipak nesto posebno, svakako dajem mackama prednost a i sincic ga nas jako voli.
Jednom prilikom kad je imao 1,5 god je upitao macka kao da se razumiju : Hoces i ti malo juhice Mjauli?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom