Uuuuh, teška optužba, ajme opet ću napisati nešto predugačko.tridesetri prvotno napisa
Negdje piše da ne poštujem istočne kulture? Sačuvaj Bože, ja to nisam nigdje napisala. Njihove religije i životni stil stvarno su daleko od trivijalnosti zapadnjačke kulture. Ali današnji prehrambeni proizvodi teško da imaju veze s tom tradicijom.
Ovak. Svakome je Bog dao svoju kulturu, religiju, mjesto stanovanja, gastro okružje. Krokodili žive u močvarama amerike, antilope u savani, japanci u japanu i hrvati u hrvatskoj i to nije bezvezno. Možda iz nekog, ali možda i bez razloga. Nas je Bog podario, između ostalog, kukuruzom, pšenicom, svinjetinom, divljim šparogama, paškim sirom, maslinovim uljem... Kineze rižom. Japance tunama. (ilustrativno, ne punite artiljeriju, imaju oni i druge proizvode) Šveđane švedskim stolom. Ako nekome šnita od industrijske ekspandirane riže ima drugačiji okus od stiropora, mislim da čovjek ima neke okusne stanice viška ili manjka. Ako netko voli sojino mijeko..nek ga pije. Ali to je samo jedan od mnogih uobičajenih prehrambenih proizvoda na svijetu i mislim da mu se ne treba klanjati do poda. Isto tako mislim da sojino mlijeko koje mi trošimo nije ono isto koje se stoljećima proizvodilo u Kini, već bezdušni industrijski proizvod neke preše iz vrlo vjerojatno GMO grahorice i tu je sva moja zamjerka na ovaj produkt. Industrija je pokvarila tradicionalni proizvod.
Ja se jedino istinski klanjam domaćem dvogodišnjem istarskom pršutu i kvarnerskom škampu i neću nikad reći da netko vrijeđa moju istarsku tradicijsku kulturu i folklor ako kaže da mu se ne sviđaju.
Ako je neko dijete alergično, daj mu proizvod na koji nije alergičan, to nije stvar izbora nego nužda. Ali ako dijete nije alergično, čemu potreba za inzistiranjem na industrijskim prepravcima sasvim dobrih prirodnih alternativa? Usprkos svim ovdje navedenim argumentima, ni za 100 godina neću shvatiti zašto bi adaptirano bilo bolje od svježeg kravljeg mlijeka, kao dohrana u jutarnjoj kašici, grizu, pireu ili koječemu, ako dijete nije alergično i ako se doji, pa to je samo jedan od prehrambenih artikala, kao banana, kruška ili rajčica!? Ključna hipoteza: ako dijete nije alergično.
Dijetalni proizvodi su nastali ekstrakcijom masnoća, sa njima i korisnih, inherentnih sastojaka hrane. Izvadiš iz mlijeka masnoću pa dodaješ umjetno sintetizirane vitamine i minerale koje si masnoćom izvukao. U "normalnoj" hrani koja nas okružuje ima svega čega smo potrebiti, treba samo biti umjeren i jesti sezonsku hranu koja ima najviše nutrijenata i koju , nasreću, još uvijek možemo kupovati na našim tržnicama. Veza između sojinih prerađevina i dijetetskih/light proizvoda je upravo ta ista biotehnologija, silna industrija koja ih proizvodi i to uglavnom na "trulom" zapadu. Ja tim industrijskim, da prostite, imitacijama hrane jednostavno ne vjerujem.
Sljedeće, bio zgodan članak u National Geographicu. O dugovječnosti. Između ostalih najdulje žive Japanci na Okinawi, ali i talijani na Sardiniji. Zamislite, jedu mnogo povrća ali i piju punomasno mlijeko, jedu meso i paštu, mnogo rade, njeguju prijateljstva, povjerenje i druže se brojno u velikim obiteljima. Ja zastupam taj model, a ne modele prehrane i života istočnjaka, koji su nam miljama daleko po temperamentu, religiji, filozofiji življenja, zemljopisu i prehrambenim navikama..i to isključivo jer žive jako daleko i konzumiraju svoje lokalne namirnice. Ja sam pristalica modela koji je dokazano dobar, koji možemo dosegnuti pogledom, a ne satelitom. Netko drugi više je sklon eksperimentu i istraživanju, ja nisam, ali tog drugog neću nikad etiketirati. Ja ne kažem da sam ja 100% u pravu. Nego samo radije rabim ono što mi je kulturološki i zemljopisno bliže i dokazanije. . Pa nazovite vi mene i ne znam kakvim pridjevima, tipa gastroksenofob....
Eto, ništa više nemam za reć...
 |
|||
Odgovori s citatom