U kazalištu za sv. nikolu. Naš objekt vrtića za mame i tate. Ono što je meni bed kad sjedim i slušam je to da kad gledam onu dječicu koja su kao anđeli, veseli, a zbunjeni i pjevaju pjesmice o Nikoli i Isusu, jedva, ali jedva se suzdržavam da ne zaplačem.
Pitam se zašto mi je tako teško kad ih slušam. Neznam jel to sreća, pa su i suze radosnice? Znam samo da mi se u grlu stisne...
Ima vas još? :/


Odgovori s citatom
(npr. ujutro kad ga ostavim u školi, on me onako zagrli i poljubi, ja krenem par koraka a on opet potrči u još jedan zagrljaj..i tako par puta.. tu samo plačem ....)
, a dite ostalo samo.