dede i bake vs roditelji

[suncemojemalo]

Ne znam da li cinim nesto krivo u odgoju svog djeteta, ali stvar je slijedeca: Frana cuvaju dede i bake, svaki tjedan drugi (da svi budu sretni). Ne mogu ga nahvalit, kako nikad nisu vidjeli bolje djete, nikad ne place, samo se igraju, ide spavat bez problema, jede bez problema. A onda ja dodem po njega i pocinje. Glas spusti za koju oktavu, cvili, cesto place, samo "mama nosi, mama nosi". Problemi kad se jede, kad se ide spavat. I onda mi starci vele da kaj radim s jadnim djetetom, jer on je tako dobar kad je s njima. I sad se ja pitam sta ne valja? :? I onda onaj glupi osjecaj koji mi starci nametnu, u stilu bolje mu je s nama. Poludim Moze li ko pomoci?

[mamma san]

To ti je klasika...beba je uvijek bolja sa svima osim sa svojim roditeljima.

Moj miš je mlađi od tvojeg, ali...sa tetom čuvalicom je sve ko po špagi. Spava svaka dva sata od zadnjeg buđenja (i to na minutu), klopa točno na vrijeme, kad ga se presvlači miran je ko buba, itd itd.... Kod mene i MM sve upravo obrnuto. Pokušava ne spavati preko dana (u prosjeku 1 spavanje na 30 min, a kod tete čuvalice 3 svaka 2 sata i to u prosjeku oko 45 min), zeza me kod klopanja, presvlačim ga u prosjeku 20 minuta...
A još nije prohodao....

[kloklo]

Suncemojemalo ne brigaj, to ti samo znači da te bebač voli najviše na svijetu, zna da mu svi ostali mogu svašta zamjeriti ali da mu mama nikad ništa neće uzeti za zlo jer ga voli više od sebe i zato je tako siguran u sebe i tak zahtjevan kad je s tobom...osjeća da može bit jer ćeš se ti uvijk potrgati oko njega, a drugi možda baš i neće

To ti ja tak glumim psihologa

[mayah79]

Isto kao da si opisala ponasanje moga malca kad ga pokupim od bake... jednostavno vide oni da im bake i dede sve dopustaju i da nema onih pravila koje roditelji postavljaju, pa onda kad dodju kuci pokusavaju sprovodit ono sto im je kod baka i djedova bilo dozvoljeno.
mi smo zato dogovorili sa bakom i dedom da ima da se i u njihovim kucama postuju NASA pravila. To su uglavnom neke sitne stavri koje puno znace. Npr. nema hodanja po kuci dok se pije sok iz case ili jedenja kocki secera ili vadjenja zemlje iz cvjeca i sl... I za sada funkcionise.

[Wanda]

Ja mislim da mu fališ i da na taj način to pokazuje.

[Domagoj]

Ja ne mislim da je to znak ljubavi. Iako ne znam što bih rekao kao rješenje, da se (ili kad se) to počne i nama događati, sigurno bih razmišljao kako da to promijenim. Jer, ako ništa drugo, prilično je nepraktično. Razlozi koji su nabrojani baš mi i ne sjedaju. Pokušaj usporediti malo detaljnije svoje ponašanje te baka i deda te u cijelu priču ubaci činjenicu da se s vama dijete vjerojatno osjeća ugodnije i opuštenije. I javi ako se dogodi promjena u ponašanju.

[Mamita]

kao prvo djetetu nedostaješ (pretpostavljam da radiš inače zašto bi dijete bilo kod djedova i baki?)

i to je normalno jer te ne vidi po cijeli dan.
željno je pažnje, mamine, i jedino riješenje ti je da ga zavežeš za sebe do spavanja.
mi tako radimo i svi su sretni

...jedenja kocki secera

prava bosanska fora, ratujem s mojima na nož zbog toga.


a činjenica je da se djete osjeća nasigurnije s mamom i da svašta pokušava jer zna da je mama uvjek tu. pa makar se to svašta-odnosilo na cendranje.

[sunce]

Uz sve navedeno što su cure lijepo objasnile, dodajem samo jedno.

I bake i dede, htjeli mi to priznati ili ne, imaju ponekad malo 'drukčiju' percepciju. Moji, npr., imaju monolog kako mali tamo sve fino papa, kak puno spava, kak uopće ni ne zaplače, kao 'mi smo iskusniji i smireni, dijete to osjeti '. Kak' da ne!
Prvo, takvo miiiirno ponašanje je protuprirodno , mama mi malog praktički opisuje ko malog Budu koji samo mirno sjedi i kontemplira.
Drugo, kad bih zvala mamu dok bi pričuvala malog, čujem malog kak cendra, a ona mi u 'izvještaju' poslije uredno prenese kako se nije ni oglasio.
Pouzdano znam da bake (ne)namjerno znaju i uljepšati stvarnost. Možda su i tvoji takvi, tko zna?

[suncemojemalo]

Cure, puno hvala! :D Sad mi je odmah lakse kad znam da se i drugi gambaju ko i ja. Kloklo, na tvoj sam se post skoro rasplakala. Zasjalo mi sunce. Prave rijeci u pravo vrijeme.

mama mi malog praktički opisuje ko malog Budu koji samo mirno sjedi i kontemplira. - tak i moji opisuju moje djete. Valjda zbilja uljepsavaju sliku.

I ja sam svojima postavila pravila kojih se treba pridrzavati i iskreno se nadam da to i cine. Znam da je djetetu tesko sto nas vidi tako malo, pa kad dodem doma obicno svaki tren provodim s njim.

[kloklo]

[snorki]

Meni nije jasna ona recenica koja kaze da se unucad vise vole od vlastite djece. :/
Meni je logicnije da se vole ne razlicite nacine :/

[mayah79]

Znas kako snorki, kad su oni rodili svoju djecu bili su zaposleni i nisu imali dovoljno vremena za svoju djecu (mi smo svi u takvom polozaju). Sad, kad su u penzijama i imaju unuke, vecina njih pokusava da ono vrijeme izgubljeno sa vlastitom djecom nadoknade sa unucima. Eto, to sam ti ja zakljucila! I zato cini mi se kazu da ih vole vise od vlastite djece, jer sada jednostavno imaju vise vremena za unucad, a neki ce pokusat na unucadi da isprave greske koje su napravili sa svojom djecom.

[Lutonjica]

ma to da se unuci "više vole" od vlastite djece... nije stvar u količini ljubavi, nego oni jednostavno sada imaju više vremena i živaca za njih, nego što su imali za nas. a i ne moraju ih odgajati, pa ne moraju NIKADA biti strogi, brinuti i razmišljati što učiniti u nekoj "kritičnoj" situaciji..
pa onda naizgled ispada:
više vremena + više pažnje + blagost i zaigranost = više ljubavi....

ali svi znamo da nije tako

[sandraf]

ili, kao sto je moj tata rekao: kad si sam roditelj, imas puno obveza prema djetetu: odgajati ga, hraniti, oblaciti, uciti s njim, neizmjerno ga voljeti... dijete je tvoja najveca ljubav, ali i najveca briga i odgovornost...

kad su unuci u pitanju - imas samo jednu obvezu - VOLJETI GA I UZIVATI U NJEMU!

o svemu ostalom se brinu njegovi roditelji!!

[snorki]

ili, kao sto je moj tata rekao: kad si sam roditelj, imas puno obveza prema djetetu: odgajati ga, hraniti, oblaciti, uciti s njim, neizmjerno ga voljeti... dijete je tvoja najveca ljubav, ali i najveca briga i odgovornost...

kad su unuci u pitanju - imas samo jednu obvezu - VOLJETI GA I UZIVATI U NJEMU!

o svemu ostalom se brinu njegovi roditelji!!

Slazem se + sto covjek skonta da je njegovo dijete sada odrastao covjek, koji uz to ima jedno malo slatko bice zvano unuk-a.
I noramalno je da je ono malo dijete interesantnije i sladje.
A voli se i ono veliko i malo "dijete".

Moj svekar stalno ponavlja kako se unuce vise voli od djeteta.A meni nekako bude zao MM-a. Za razliku od moje mame, koja je trenutno vise osjetljivija na Editu, nego na mene, sto je meni potpuno logicno. A naravno, da nas obadvije obozava.
Ko zna kakve cemo mi biti bake. :? Hoce li nam se nasa djeca smijat kada im budemo pricali o nacinu dohrane, odgoja i sl.
Mozda kazu "To je bilo nekad, a sad je..."

[suncemojemalo]

Definitivno. Mama mi se stalno smije jer njen nacin odgajanja, hranjenja i td vise nije dobar. Sad sve mora radit moderno. A sta bi ja kad se sad zna toliko mnogo vise. Jednog dana ce moja djeca mene uciti sve ispocetka.
Nazovite me sebicnom, ali zelim si, ako Bog da, troje djece, tako da bi jednog dana imala puno unucadi i uzivala u njima. Mislim, sta cu radit u penziji nego upravo o cemu ste pricale - uzivat u svojoj unucadi. Mrak!!!

[kloklo]

Mislim, sta cu radit u penziji nego upravo o cemu ste pricale - uzivat u svojoj unucadi. Mrak!!!

[snorki]

Mislim, sta cu radit u penziji nego upravo o cemu ste pricale - uzivat u svojoj unucadi. Mrak!!!

Bit ce dobro, ako nam nasa djeca dozvole

[Roza]

Bake i dede u mojoj familiji ne pokazuju namjeru da povremeno pričuvaju svoju unuku. Dakle, ne znam što bi rekla za njih. A kad i povremeno dođu k nama, iz takta me izbaci rečenica: Ne, ne, to ne smiješ, to ne da mama! Kao baka bi joj dala da kopa po smeću ali evo mama ne dozvoljava. Grrr.

[MajaMajica]

roditelji pametuju, a ne znaju često srediti ni svoju djecu;
prema tome, svak nek mete pred svojim pragom, unučad nek vole i maze, a nek odgajanje ostave roditeljima (svojoj djeci);
o ljubavi-uopće nije upitno tko koga najviše voli-MM i ja Lucu, a ona nas!

[litala]

ako bake i djedovi cuvaju nasu djecu dok mi radimo, provode s njima recimo nekih 8-10 sati dnevno. koliko onda vremena ostane nama da provedemo sa svojom djecom? 3? 4? 5? :/

sto oni rade dok cuvaju unucad? cuvaju unucad, igraju se, idu u setnju, eventualno spreme rucak... kad usisavaju? brisu prasinu? peru kupatilo? peglaju? pa kad mi pokupimo dijete...

a ako bake i djedovi ne cuvaju nasu djecu dok mi radimo, vec s njima provode vrijeme kad im pase, onda jos bolje - kuca im je sredjena, rucak davno skuhan, oni popeglani i nestrpljivi da unucad pospu svom svojom paznjom, pa nisu ih vec duuuugo vidjeli i mazili...

a sto mi radimo kad pokupimo dijete i napokon dodjemo doma? kuhamo nesto na brzinu, skupljamo jutrosnji nered po kuci na brzinu, jedemo na brzinu, pokusamo stic i poigrat se s djetetom na brzinu... sve nesto na brzinu, komprimirano, da bi stalo u to ograniceno vrijeme koje nam je na raspolaganju

a sto nasa djeca hoce? kako ona to dozivljavaju? pa, prvo vide da ih djedovi i bake ujutro natenane tetose, igraju se s njima, setaju, pricaju... strpljivi, uvijek od volje, raspolozeni... onda im dojure roditelji, nabrzinu navlace, oblace, trpaju u auto, brzo doma jure, kuhaju i pricaju i presvlace ih - sve istovremeno... pa na brzinu van, pa opet unutra, pa brzo u kadu, pa....

fali nasoj djeci - mira, opustenosti, tisine. fali ponekad cak i - blejanja traze da im se okrenemo, posvetimo, prepustimo. i zasto onda izvode bijesne gliste i ispadaju totalno nemoguci?

a jedna meni draga knjiga o odgoju kaze - djeca od nas traze paznju. pa bila ona i negativna. pamtite to - puno pomaze

[apricot]

litala, ja bih poslije svakog tvog odgovora zaključavala topice!

[MajaMajica]

draga naša litala, potpuno si u pravu, ali ne zaboravi da svi mi to i pokušavamo, što više zapostavit sve ostalo za dobrobit i zadovoljstvo svoje djece (zato smo sve i ovdje, da na ovom forumu uostalom dobijemo potvrdu da su naše metode normalne i poželjne). Za razliku od njih, koji bi sada uživali u našoj djeci, čak pokušavali ispravit te iste svoje pogreške koje mi ponekad radimo, a koje su oni s nama stalno radili i uopće nisu imali grižnju savjesti.
Naša djeca nas osjete i zato su ponekad "nemogući", jer zafrkavat možeš do neslućenih granica samo onoga tko te bezuvjetno voli.
svima..

[suncemojemalo]

Slazem se s litalom, ali ispada da se vrtimo u krug. Prvo je princip bio da dodemo doma, ja kuham, pa jedemo, malo igre, brzo na kupanje, prica, malo mazenja i spavanjac - sve nabrzaka. Nije bas sljakalo, sve jako nabrzaka, nervozno. :? Onda sam davala 100% paznje djetetu, a kad je on zaspao, oko 9, isla bi kuhati za sutra, peglati, spremati, prati itd. Do ponoci bi bilo gotovo , ali onda sam mogla prekriziti bilo kakvo vrijeme s MM. Nije ni to islo. Sad smo na nekoj sredini, zajedno kuhamo, pospremamo, kad treba sve prekidam i igram se s njime. Ali jos uvijek bake i dede provode s njime 9 sati (na sto sam im od srca zahvalna), a ja 4-5 sati na dan. I onda moje djete iskazuje nezadovoljstvo na odredeni nacin. A radit moram. I sta mi preostaje.Kao sto je MajaMajica rekla dodem ovdje da se izjadam, cujem kako to druge mame rjesavaju i pokupim savjete. I onda dam najbolje od sebe za svoje djete.

[Mamita]

litala baš si me nasmijala s ovim na brzinu. a je istina je.

[mamaS]

Uz sve sto ste nabrojale ja mislim da djeca na taj nacin izbacuju i neku svoju negativnu energiju - frustraciju nakupljenu tijekom dana u vrticu ili kod nona ili teta cuvalica - koji svi imaju neka svoja pravila i red, ili ih bas ne razumiju najbolje.

Kad dodju roditelji osjecaju se slobodno, zasticeno i opusteno da to i izbace. Od tu ti silni "izljevi" energije ... ili ...

S time ne mislim da reda ne treba biti, ali imaju svo pravo da ih red ponekad i smeta, ili su ljuti zbog nekog dogadjaja taj dan.... ili nesto trece...

U takvim situacijama ako je ikako moguce radimo ono sto on zeli raditi (setnja, park , igraliste, bicikla, .....) - najcesce neku fizicku aktivnost a sve ostalo ceka.... i takva strategija brzo da rezultate....
A posao koji ceka neka ceka ..... docekat ce nas.

[snorki]

To je za mene kao kad imamo jednog dobrog, dugogodisnjeg, provjerenog prijatelja, sa kojim se znamo i posvadjat, kojem se znamo izjadat, svasta nagovorit (on je nas dobar prijatelj, razumjet ce)... S druge strane imamo neko "osrednje"prijateljstvo. S tom osobom smo na distanci i nikad prema njemu ne mozemo biti otvoreni kao prema ovom porvom tzv. dobrom prijatelju. cak cemo mu i niz dlaku silazit, ako se ne slazemo sa njim, cesto mu necemo reci svoje negodovanje , nego cemo jednostavno preci preko toga, jer Boze moj, nismo zajedno ovce cuvali
Sjetite se samo na koga se najvise istresete. na brata/sestru, roditelje, muza/zenu, pa i dobrog prijatelja.
Mislim da je tako nesto i sa djecom

[litala]

slazem se ja sa svima vama

roditelji koji rade i koji moraju svoju djecu ostavljati na cuvanju, po meni su - zakinuti roditelji. ne osobe, ne ljudi od karijere (koja god ona bila), vec - zakinuti roditelji

i ja imam dvoje djece (5ipol i 2ipol) pa i troje za dva mjeseca, i dobro, jako dobro znam kako izgleda radni dan, kako ono vrijeme prije ili poslije posla, kako vikendi. ono sto sam htjela objasniti je upravo razlog zbog kojeg djeca, kad su i to malo vremena s nama, reagiraju na nama cudan nacin.

i stvarno duboko vjerujem da je velik dio odgovora u onom sto sam na kraju napisala - potrebna im je nasa paznja, a kad ne mogu dobiti uobicajenu - uzet ce i negativnu. kako? zasto?

pa recimo jednu uobicajenu rutinu - dodjemo doma s posla i (u skladu s djetetovom dobi) krenemo u presvlacenje, pranje ruku, spremanje stola, pripremanje rucka, stogod.

ako ce dijete samo skinut jaknu, cipele i obuc papuce, oprat ruke i sjest za stol - divota, ne? prekrasno? za to vrijeme mi cemo na brzinu iz frizidera vadit lonce i padele za rucak, postavljat tanjure na stol, jer, dijete samo radi neke stvari, pa makar se i samo zaigralo puzzlama u sobi... -> dragocjenih 10-15 minuta da obavimo ono sto je nuzno...

ali, za to vrijeme dok obavlja te radnje, dijete je ipak - samo. nije s nama. koliko god nama tih 10-15 minuta znacilo da kasnije provedemo s njim vise vremena. a dijete nema u sebi jos ugradjene te nijanse da razlikuje sad i za pol sata kad rucak bude gotov. i zato ta rutina cesto izgleda ovako:

udjemo u kucu, nece skinut jaknu. malo se natezemo, nece skidat cipele, ja skinem jednu, krenem drugu, ono navlaci prvu, nakon sto se dobro preznojim uspijem mu navuc papuce koje ce ono skinut nakon dva koraka, naravno - bacit ih na suprotne krajeve kuce. ok. skuliram se, idemo oprat ruke - nece. ja podizem rukave, on spusta, ja otvaram vodu, on prska, rezultat - ja se opet znojim - on, ogledalo i pod - potpuno mokri. sto sad? presvuc majicu, mokra je... i tako u nedogled... i ono sto je moglo biti gotovo za 10 minuta protegne se na 30, uhvati nas nervoza jer cemo kasnije rucat, jer ce mrak, jer necemo stici van, u knjiznicu, na trening... vec opet jurit, zurit....

a sto dijete ima? od onih 15 minuta "samoce" iz prve opcije dobilo je 30 minuta one-on-one vremena iz druge. pa sto sto smo mi bili nervozni, ljutili se, objasnjavali, kumili i molili, mozda i glas podigli? 30 minuta u drustvu djetetu je uvijek radije nego 15 minuta samoce. pa zaboga, nije nas vidjelo ciiiiiijeeeeeli dan.......

i molim vas, nemojte se nikad pitati koga dijete vise voli - vas ili djedove i bake... to su kruske i jabuke. to se ne pita.

[mara]

Litala, volim tvoje postove........ toliko da bi ih predložila za kolumnu

[hildegard]

Itala 8)
A ja imam problem sa samom sobom. Jako mi je teško ostavljati Jakoba MM-ovimroditeljima. Ma kaj ostavljati, teško mi je kad dođu i igraju se s njim. Inače oni su genijalni, super su mi i jako se dobro slažemo. ALI...
MM nije dobivao baš puno ljubavi kad je odrastao, čak štoviše još kad smo mi počeli hodati (prije 11 god) njegova mama je bila grozna. Ne mislim zlobna, ali zbog nekih događaja u prošlosti bila je gruba i hladna, ponekad s neurotičnim ispadima. To se prije nekoliko godina promijenilo i ona a i sveki su sada stvarno zakon. Jako nam puno pomažu i definitivno znam da uvijek mogu računati na njih. Ali čim vidim da se približavaju Jakobu ja se sva zmrznem. Onda odjednom on mora jesti, moram ga prematati....a totalno su ludi za njim. Mislim da nisam fer, da bi ih trebala pustiti da uživaju u svom unuku ali ja ko da ih kažnjavam. Inače jako se pridržavaju svega kaj ja velim. Veli MM da sam strah i trepet i svojima i njegovima. Oduvijek. A s mojima je sasvim druga priča. Sve najljepše

[Lutonjica]

ajme hildegard, ovaj tvoj post kao da sam ja pisala

[hildegard]

Lutonjica nije da se veselim ali ipak mi je lakše kad znam da nisam jedina

[Zorana]

Cure i ja vas skroz kontam. Necu nista pisati o bakama i djedovima jer mi muzevi roditelji nisu vise zivi, ali slicne osjecaje kao i vi imam kad netko od njegovih ima kontakt s djetetom. Nije ljubomora ni zavist ni ista slicno....u biti ne mogu opisati osjecaj.

[BusyBee]

Hildegard, Lutonjice... niste jedine. :/

[suncemojemalo]

Mozete i mene dodati na popis. Mislim da je to onaj iskonski osjecaj- njegovi roditelji i ja - ne ide. Super su, slusaju u svemu sto kazem za Franu, za razliku od mojih koji cesto provode svoju politiku hranjenja i spavanja. Ali ipak Frane ide vec spavat kod mojih par vikenda za redom, a roditeljima MM ne dam. Nesto su spomenuli MM za to, i on je reko pitajte nju i nisu - valjda me se boje. Grozna sam - a nemam razloga.

Hildegard, Lutonjice... niste jedine. :/

I ja se prijavljujem...doduše moj svekar i ja imamo problema od prvog dana pa mi je zato...ali fraze dobijem jer mi poremete cijelu rutinu koju imamo...i stvarno je nelagodan neki osjećaj...Ali smao kad ih gledam, ako je on kod njih sam onda mi nije toliko koma... :/

Vjerojatno zato što sam od onih koji inzistiraju na vlastita pravilau odgoju, a oni imaju sistem 'to provodi kod sebe doma, pusti dijete neka gušta'...

[hildegard]

baš jučer su kod nas bili i MM-ovi roditelji i moji. Sa svojim izljevima ljubavi i divljenjem su mu tak išli na jetru kaj sam otišla s bratom u kuhinju . Rekla sam da bi kad svi dođu trebala otići van pred zgradu da ne vidim i ne čujem kaj delaju. A kad bu dečec gladan nek me pozovu.

[Zorana]

Jel se i prenemazu dok pricaju? Ja se milion puta zapitam jel znaju oni normalno pricat ili bas uvijek to mora zvucit ko da krava pjeva na mjesecini? A tek kad krenu umjesto tebe u akciju. Pa recimo dijete slucajno padne, ti jos nisi ni stigla ustati, a ono citavo jato vec sletilo oko djeteta.
Meni je i moj tata bio malo komican kad smo bili kod njih u posjeti. I on je iz nekog razloga mislio da ima sve moguce ovlasti nad djetetom. Pa joj daje sve i svasta da jede, pije itd. a nama stalno govori kako pretjerujemo sa brigom. I onda se jednom Zorka slucajno udarila, a on onako znacajno izjavi: Eeeee, kad ne pazite kako treba. :/ :?

[andrea]

Ja sam valjda jedina kod koje je obrnuto .
Ja puno više volim otići kod MMovih staraca i više volim kad je Bojan kod njih, općenito mi je sve puno ugodnije. Oni su jednostavni i brižni, naročito svekrva, iz nje ljubav naprosto pršti . Na prekrasan način pokazuje ljubav prema Bojanu.
Moji su malo "sapeti", ali takvi su općenito i oduvijek. Takvi su i prema meni i prema svima; jednostavno ne znaju pokazati osjećaje, a ima tu puno stvari iz prošlosti, pa, na žalost, nismo onako povezani kako bi trebali biti. To se osjeća i u odnosu prema Bojanu, iako da im ja to kažem oni uopće ne bi kužili o čemu pričam.


Npr; MMovi starci svaki dan pregledavaju sve Bojanove slike i skidaju sa zida i ljube ga na slikama .
Ma oni su meni pravi baka i deda, toliko pokazuju osjećaje prema njemu da sam zaljubljena u njih .

A da govore i tepaju ko da su "zaostali" , to je točno; ali ja to prihvaćam kao dio njihovog "folklora" .

Uh, sad ih odmah idem zvat da ih malo čujem :D !

[JaMajka]

Hildegard, Lutonjice... niste jedine. :/

I ja se prijavljujem...ali fraze dobijem jer mi poremete cijelu rutinu koju imamo...i stvarno je nelagodan neki osjećaj...Ali smao kad ih gledam, ako je on kod njih sam onda mi nije toliko koma... :/

Ajmee, koliko nas ima , s tom razlikom što moji svekiji jako i izuzetno obožavaju svoju unuku, do te mjere da ju do danas nisu vidjeli već mjesec dana jer im nije bilo usput navratiti , ali zato svima i svuda mašu njezinim fotografijama i hvale se kako je to divna, dobra, lijepa i tralala djevojčica, a meni je SLABO. Također ni ja više ne idem kod njih jer ni meni iz principa više nije usput. Kada se MM vrati onda nastupaju kompromisi pa nam se i zalomi pokoja posjeta njima i tada imam grčeve u želucu od ranoga jutra do kraja dana.
Kada pak oni u rijetkim prilikama navrate ista situacija kao kod nekih cura - te ju moram presvući, pa mora jesti, pa mora spavati, pa ju nedam nosati itd. Ali ne mogu nažalost za njih reci da su se ikada Bog zna kako potrudili oko unuke (od rođenja do danas je izuzev poklona za Bozic dobila 1 lutku i to u 8. mjesecu života :shock: , nikada joj nisu pelenu promijenili niti se ponudili za isto, nikada poželjeli dati jesti ili piti ili joj skuhati papicu, a inače se nakuhavaju do besvjesti i ako se kod njih u posjeti ne jede propada im dan, poželjeli je izvesti u šetnju itd, itd!!! Barem takve želje nisu verbalno iskazali a ja ne znam čitati misli i ne želim nekome nametati ono što možda ne bi želio, pogotovo kada je moje dijete u pitanju), pa apsolutno nemam grižnju savjesti. Jedino mi je žao MM jer mu je teško zbog takvog njihovog ponašanja .
S mojima je situacija kao iz druge galaksije. Obožavaju se .
Cure oprostite, možda nije bilo mjesto, ali istresla sam se (barem malo) jer me jako boli ponašanje svekija i puna sam tuge i gorčine. A znate što je najgore u svoj toj priči?! Što oni slove za jako srčane i dobre ljude i tako se ponašaju prema svima, samo na svojoj djeci sofisticirano isfuravaju svoje principe !

[snorki]

[
Npr; MMovi starci svaki dan pregledavaju sve Bojanove slike i skidaju sa zida i ljube ga na slikama .
Ma oni su meni pravi baka i deda, toliko pokazuju osjećaje prema njemu da sam zaljubljena u njih .

A da govore i tepaju ko da su "zaostali" , to je točno; ali ja to prihvaćam kao dio njihovog "folklora" .

Uh, sad ih odmah idem zvat da ih malo čujem :D ![/quote]


I kod mojih je ista situacija. Oni vise izmedju sebe ne pricaju normalno, nego tepajuci Slike su okacene po cijelom stanu, i stalo ih ljube
MM-ovi opet stalno govore -"Da je Edita ovdje da je malo izgnjavimo"

[andrea]

[
Npr; MMovi starci svaki dan pregledavaju sve Bojanove slike i skidaju sa zida i ljube ga na slikama .
Ma oni su meni pravi baka i deda, toliko pokazuju osjećaje prema njemu da sam zaljubljena u njih .

A da govore i tepaju ko da su "zaostali" , to je točno; ali ja to prihvaćam kao dio njihovog "folklora" .

Uh, sad ih odmah idem zvat da ih malo čujem :D !

I kod mojih je ista situacija. Oni vise izmedju sebe ne pricaju normalno, nego tepajuci Slike su okacene po cijelom stanu, i stalo ih ljube
MM-ovi opet stalno govore -"Da je Edita ovdje da je malo izgnjavimo" [/quote]




Toliko izvrću da ponekad mislim da oni ni sami sebe ne razumiju šta pričaju .

[BusyBee]

moji svekiji jako i izuzetno obožavaju svoju unuku, do te mjere da ju do danas nisu vidjeli već mjesec dana jer im nije bilo usput navratiti , ali zato svima i svuda mašu njezinim fotografijama i hvale se kako je to divna, dobra, lijepa i tralala djevojčica, a meni je SLABO.

Kod nas je samo mrvicu drugacije - MM se sa svojima uopce ne slaze (jako su kriticni, ukoceni i sve najbolje znaju) i uvijek smo isli na moj poticaj. ALI, svekar ne dolazi u grad jer mu je ispod casti dolaziti (duuuuuga prica), svekrva ne dolazi jer ne dozvoljavam pusenje u kuci + nije joj zgodno za parking + ljeti, npr. ne stigne jer ide na more i to ne moze nikad propustiti... onda sam ja skuzila da mi, kad dolazimo kod njih, sluzimo samo finoj scenografiji slozne obitelji za susjede + NIKAD ne zovu da pitaju kako je E ili, sacuvaj boze, kako sam ja.. UVIJEK zovu samo MMa na mobitel, da se slucajno ja ne bi javila... i onda sam ja prestala daviti MMa da im se javlja, prestala sam daviti da idemo tamo... Nismo se culi vise od godinu dana, a vidjeli smo se u zadnjih godinu dana 2x - na pogrebima. Uz to, E je proslo ljeto naletila na vlastitu nonu u gradu (u noge joj se zaletila), ova je nije prepoznala. Da ne pricam da, ako me vidi samu u gradu, pravi se da me ne vidi i izbjegne me pozdraviti kad god moze.

Trebalo mi je jako dugo da prestanem misliti da sam ja u krivu, da sam luda ili kriva za tu situaciju.

[Lutonjica]

ajme mene moji svekiji zovu da me pitaju kako sam - a meni je to totalno idiotski, ja se njima neću javiti na telefon :/ (pa su već i odustali, više me ne zovu...)...
ne znam, ja se sa svojom mamom čujem recimo jednom tjedno (u super smo odnosima, ali nemam potrebu češće ju čuti... ok, skoro svaki se dan malo sms-amo ili čak navečer chatamo na netu, ali baš ne pričamo telefonom...) i uopće mi ne sjeda to da me sveki nazove i pita kako sam i što radim... meni je to nenormalno, živcira me i osjećam to kao zadiranje u svoju intimu ali, čitajući vaše postove, možda sam ja nenormalna

[JaMajka]

Ne bih rekla da si nenormalna . Nakon svega ni ja se mojim svekijima više ne javljam, a da bih to učinila nekome mora mi se gadno zamjeriti :/ . Pretpostavljam i tebi. I uvijek imamo tu vražju grižnju savjesti jer kao to su roditelji od naših M-ova pa mi kao nešto moramo, samo oni blaženi ne moraju ništa, odn. onako kako njima paše . Oni su npr. čim se beba rodila dolazili svaki 3. dan i ostajali po cijeli dan, kod nas jeli i zamarali nas tjednima nakon mog poroda. Tako im je naime pasalo, a mi im nikada nismo prigovorili i uvijek smo ih rado dočekali. A onda su ONI u jednom trenutku ODLUČILI da je beba dovoljno velika da sada mi možemo (i moramo) njima hodočastiti u posjete jer što znači imati unuče ako se isto ne može pokazati selu. I onda kada su vidjeli da mi dolazimo ali ne onako kako su oni zamislili, jednostavno su prestali zvati i dolaziti iz nekakvog, samo njima znanog, protesta pa je nastala situacija da su najprije dolazili učestalo, a onda se odjednom mjesec dana nismo čuli kamo li vidjeli. A kao dobri smo i sve je super . Ja sam tu definitivno poludila (a imala sam tako dobre namjere prema njima i puno volje) i odlučila ih ignorirati. Tako im se uglavnom ne javljam na telefon (iako oni niti ne zovu pitati kako smo, a ako i zovu imam osjećaj da namjerno zovu u doba kada znaju da nas nema kod kuće), ne odlazim kod njih (zadnji puta sam bila oko Božića na njihovo izričito inzistiranje zbog folklora i susjeda), a i zašto bi kada su oni u poljednja 2 mjeseca 2 puta posjetili nas i to USPUT uz neku drugu obavezu i to doslovno pola sata .
Uh kipim....

[hildegard]

E Lutonjica moja sveki zove najmanje dva puta na dan. Jednom mene a jednom kada MM dodje s posla. I ja se ponekad jednostavno ne javim na telefon jer mi se ne da govoriti "pa nikaj ne delamo, dobro smo..." . A znam da joj falimo. A kad ona nekam ode (npr. na plac ...) svekr zove tak da ona ne zna jer ga je sram (on u pravilu nema potrebe nikad nikoga zvati sam tak. Uvijek samo kad ima razloga. Onda smisli neku bedastoću da treba nekaj i nazove a ja crkavam od smijeha. Stašan je...) 8) . Obožavaju maloga a i mene imaju jako rada pa su malo dosadni. A kaj bum sad. Bolje da je tak nego kao kod JaMajke.
A sa mojom mamom se također čujem svaki dan. Ali to mi je nekak normalno. Ak ona ne zove zovem ja nju.

[MalaSirena]

Ja živim sa svojim svekijima, al kad odem k svojima, sveki me zove svaki dan da me pita kak smo i kaj radimo i sve neke tak turbo dosadne i naporne spike jer onda mene pilaju starci nek ja nazovem svekije, a nemam apsolutno ništ s njima pričati

[maslacak]

Moji su svekiji rastavljeni i stari zivi u Becu, a sveki u Puli.
Sveki nas nazove za svaki Juliev mjesecdan iako ga jos nije vidjela, a svekar bas i nije nesto zainteresiran.
Grozno mi je kad MM inzistira da nazovem njegovu mamu a ja neznam sto bi s njom pricala.

[Wanda]

[quote="Anči"]

Hildegard, Lutonjice... niste jedine. :/

ima nas još

[brane]

Hildegard, Lutonjice... niste jedine. :/

I ja se prijavljujem...ali fraze dobijem jer mi poremete cijelu rutinu koju imamo...i stvarno je nelagodan neki osjećaj...Ali smao kad ih gledam, ako je on kod njih sam onda mi nije toliko koma... :/

Ajmee, koliko nas ima , s tom razlikom što moji svekiji jako i izuzetno obožavaju svoju unuku, do te mjere da ju do danas nisu vidjeli već mjesec dana jer im nije bilo usput navratiti , ali zato svima i svuda mašu njezinim fotografijama i hvale se kako je to divna, dobra, lijepa i tralala djevojčica, a meni je SLABO. Također ni ja više ne idem kod njih jer ni meni iz principa više nije usput. Kada se MM vrati onda nastupaju kompromisi pa nam se i zalomi pokoja posjeta njima i tada imam grčeve u želucu od ranoga jutra do kraja dana.
Kada pak oni u rijetkim prilikama navrate ista situacija kao kod nekih cura - te ju moram presvući, pa mora jesti, pa mora spavati, pa ju nedam nosati itd. Ali ne mogu nažalost za njih reci da su se ikada Bog zna kako potrudili oko unuke (od rođenja do danas je izuzev poklona za Bozic dobila 1 lutku i to u 8. mjesecu života :shock: , nikada joj nisu pelenu promijenili niti se ponudili za isto, nikada poželjeli dati jesti ili piti ili joj skuhati papicu, a inače se nakuhavaju do besvjesti i ako se kod njih u posjeti ne jede propada im dan, poželjeli je izvesti u šetnju itd, itd!!! Barem takve želje nisu verbalno iskazali a ja ne znam čitati misli i ne želim nekome nametati ono što možda ne bi želio, pogotovo kada je moje dijete u pitanju), pa apsolutno nemam grižnju savjesti. Jedino mi je žao MM jer mu je teško zbog takvog njihovog ponašanja .
S mojima je situacija kao iz druge galaksije. Obožavaju se .
Cure oprostite, možda nije bilo mjesto, ali istresla sam se (barem malo) jer me jako boli ponašanje svekija i puna sam tuge i gorčine. A znate što je najgore u svoj toj priči?! Što oni slove za jako srčane i dobre ljude i tako se ponašaju prema svima, samo na svojoj djeci sofisticirano isfuravaju svoje principe !

da ti slučajno ne opisuješ moje svekije :? :? :? :? :? :? :? :? :? :? :?
doslovno si opisala onako kako se moji svekiji ponašaju :? :? :? :? :? :? :?
ne mogu vjerovat

moj svekar je dobar ali jako puno radi i stvarno tu i tamo naleti i vidi unuke...ali svekrva??????????????????????
zadnja rečenicakoju sam čula od nje:
"ja sam stara i senilna i ja ne znam gdje ti živiš pa ti moraš doć kod mene da ja vidim djecu" moš mislit što ću otič