Imamo i mali problemčak s dojenjem ( iliti nedojenjem). Ova moja mala zafrkantica je već u dva navrata odlučila da ona ne želi cicu, plače, urla, dere se na sav glas, a ne želi primiti cicu i jesti. To se događa u popodnevnim satima. Prvi puta sam mislila da ju nešto boli, ali kada sam joj na kraju dala izdojeno mlijeko koje sam imala u škrinji pojela je dvije bočice i zaspala do jutra, a je se krenula izdajati. Drugi puta ( par dana poslije) ista priča. Ja se izdojila tog trena i dala joj to izdojeno ( rekli su mi da joj možda mlijeko ne paše jer sam jela jaja, ili da joj smrdi), popila je bez problema. Moram naponenuti da oj oba puta ujutro bez problema cicala kao da ništa nije bilo. Na bočici imam dudicu za novorođenče, onu (kršitelj koda)ovu jedinicu ( kažu da je do 1 mj.), ja ju ne želim promijeniti jer ako stavim veću rupu ići će joj lakše i neće htjeti vuči na cicu) Inače joj na cici treba oko 5 minuta da se najede ( sve kasnije je igranje i samo žvakanje bradavice), a na bočici joj za tu količinu treba 15 minuta upornog dudanja. Zbilja ne kužim u čemu je stvar.
Mi smo još jedino na cici ( ne pišem isključivo, jer povremeno joj dam malo čaja u večernjim satima kada ne želi cicu, ali sam primjetila da je žedna- valjda od centralnog), dakle nikakvo adaptirano kod nas ne postoji kao opcija hranjenja, jedino moje na bočicu u slučajevima gore opisanim.