ja se uvik sitim jedne priče koju sam pročitala (koliko je istinita ne ulazim u to), ali mi njen sadržaj i dan danas zvoni u ušima, a odnosi se baš na to kako eto "glupo" žensko ne zna nanjušit idiota, zlostavljača.

a priča ide (u skraćenoj verziji):
upoznalo se dvoje, zaljubilo???, on opsjednut samom njenom pojavom. tetoši je, voli, zvizde joj skida s neba, ma anđeo u muškom izdanju. i hodaju pune 3 godine (e ovaj podatak je i mene šokirao kad sam došla do kraja priče), a on ne može bit bolji nego je. ženska ne viruje sama sebi da je našla takvog pažljivog i divnog muškarca. i naravno pristane se udat za njega.
prve bračne noći on je toliko natuče da nije mogla doć sebi, a sve fino poprati riječima: "sad si moja, zaboravi šta je bilo prije. odsad meni pripadaš!".

i ko je sad tu lud i blesav? ko nije znao nanjušit zlostavljača poremećenog uma koji je bio spreman 3 godine glumit idealnog muškarca i strpljivo čekat da se stavi potpis na vjenčani list pa da pokaže svoje pravo lice.
mene je ovo šokiralo. :shock:
i da, odabrala ga je misleći kako se udaje za čovika kakvim se on predstavlja pune te tri godine. i vjerujem kako ni u najluđim snovima nije slutila ovakav ishod svoje ljubavi.