U 3. mjesecu najvjerojatnije idemo u vrtić i željela bih do tada klince skinuti iz pelena. Ljeto nismo iskoristili jer prvenstveno ja nisam bila spremna, a i Stela je zbog svog iskustva sa bolnicom jako nepovjerljiva i procijenila sam da nije bila spremna za skidanje iz pelena. Sven je bio totalno nezainteresiran.
Prije 4-5 dana po kući smo bez pelena, stavljam ih na tutu prije i poslije obroka, prije i poslije dnevnog spavanja, navečer prije odlaska u krevet, kad god popiju više tekućine. Ponekad stignem na vrijeme, ponekad zakasnim. Ispitujem ih 10000 puta dnevno da li trebaju piškiti/kakati, odgovor je "ne, ne trebam", kad im kažem da mi jave kad osjete da im se piški /kaka, odgovaraju "da, dobro" i za minuticu se upišaju. Sven je do sada jednom kakao u tutu, dok im oboma bolje ide piškenje, ali nakon dužeg sjedenja na tuti. Moja procjena je da predugo sjede i čekaju, odlazi nam puno vremena na to iščekivanje na tuti, a ako ih pustim da čekaju u igri, onda zakasnim sa stavljanem na tutu i sve gubi smisao.
Čini mi se da ih previše forsiram, a možda bi ih trebala pustiti da se upiške i da se mokri igraju pa im se zgadi. Tute su im stalno spremne kraj radijatora, znaju se sami skidati i posjedati.
U čemu griješim? Možda sam preagresivna i nestrpljiva, a možda jednostavno nisam pogodila trenutak?
:? :?![]()