____

Nema roditelja koji ne voli svoje dijete i nema djeteta koje ne voli svoje roditelje.
Djetetom smo nezadovoljni kada ne ispunjava naša očekivanja i ne podupire našu sliku o tome kako bi ono trebalo izgledati, govoriti ili kako bi se trebalo ponašati.
Djeca često imaju problema da se usklade s našim očekivanjima. Svi roditelji koji su doživjeli da im dijete "pravi probleme", poznaju osjećaj koji se tada javlja - kao da su zbog djetetova ponašanja izgubili vlastitu vrijednost.

Roditelj se osjeća manje vrijednim, nemoćnim, neuspješnim, jer je unatoč njegovoj ljubavi i dobrim odgojnim postupcima dijete:
• vrlo aktivno i nemirno
• agresivno i destruktivno
• ponaša se kao mnogo mlađe dijete
• ima problema s nuždom
• zamuckuje, psuje i prosto je.

Roditelj obično ne vidi jasan razlog za takvo ponašanje - takva mu se ponašanja čine bezrazložna, suvišna, hirovita, pa kažnjavanjem djeteta čini da se ono osjeća još nemoćnije, još manje, produbljuje djetetov loš osjećaj i dijete ponovo reagira neprimjerenim ponašanjem. Tako su i roditelji i dijete u začaranom krugu.


PROMIJENIMO KUT GLEDANJA

Dijete reagira u skladu s onim što osjeća.
Dijete može reagirati bilo kojim oblikom nepoželjnog ponašanja:
• ako je obezvrijeđeno, jadno, ljutito…
• ako su odrasli odaslali poruku koja govori da im je ono više na teret nego na zadovoljstvo
• ako se stalno ponavlja situacija u kojoj nema vremena za dijete
• ako neprestano radimo nešto umjesto djeteta i ono stječe dojam da ništa nije u stanju samo napraviti.

DJETETOVO PONAŠANJE JE POSLJEDICA, A UZROK JE NEGDJE U SUODNOSU S RODITELJIMA, SVIJETOM, OKOLINOM.

DOBRO JE ZNATI

Dijete se ne osjeća dobro i nesigurno je :
• ako ga odrasli udaraju i vrijeđaju, mrko gledaju
• ponižavaju primjedbama, obeshrabruju
• ako su odrasli previše strogi ili previše popustljivi
• ako od njega očekuju previše ili premalo
• ako mu daju previše pažnje ili ga zanemaruju

Dijete se osjeća dobro :
• kad je prihvaćeno od drugih onako kako stvarno jest

Tada je ono sigurno i bezbrižno i sebe doživljava kao vrijedno poštovanja i voljeno. To mu omogućava da prihvati odgovornost i postigne najviše što može u sklopu svojih sposobnosti i da bude zadovoljno sobom. Dijete se osjeća dobro kada su njegove potrebe za ljubavlju, sigurnošću i osjećajem pripadnosti pravodobno zadovoljene.

Djetetu ne možemo lagati, ono zna kad smo loše volje, tužni, ljuti ili kad se bojimo - iako mu govorimo nešto drugo. Kada roditelj prikriva svoje stvarne osjećaje budi nesigurnost u djeteta.
Stoga je bolje pokazati djetetu što osjećamo.

ISKRENOŠĆU SMANJUJEMO SVOJ AUTORITET, ALI SMANJUJEMO I DJETETOVU ZBUNJENOST.

Iako je dijete ponekad nezadovoljno nama, ono je spremno oprostiti nam sve naše pogreške. Dijete se trudi iz svake roditeljske upute (prijekora, savjeta ili izraza lica) izdvojiti bit i na taj način odrediti svoj život i svoje ponašanje.
Ako smo nezadovoljni svojim djetetom to znači da smo u određenom životnom razdoblju propustili biti dovoljno bliski i da trenutačno ne razumijemo njegovo ponašanje i ono nam se čini neprikladno. Osjećaji o kojima smo govorili - samopouzdanje, osjećaj manje vrijednosti i drugi - izgrađuju se godinama. Ako su djetetova iskustva u cijelosti, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, više ugodna nego neugodna njegovi će osjećaji oprema svijetu i sebi biti pozitivniji.
Vrijedi pročitati:
Robert A Sullo: Učite ih da budu sretni,
Alinea, Zagreb, 1995.

M. Gabelica-Šupljika, M. Milanović: Blagdani djetinjstva,
Školska knjiga, Zagreb, 1995.