Nisam se bas jako sokirala jer sam za vecinu stvari znala (prijateljica tamo rodila prije godinu dana), cak sam bila donekle i ugodno iznenadjena jer sam ocekivala pusenje u wc-u i mrzovoljne doktore. Imala sam srecu i dobila novu, cistu sobu s wc-om u sobi, a lijecnici su bili iznenadjujuce ljubazni (bez ikakve veze). Babice su bile uglavnom katastrofa, bezobrazne i osorne, ali srecom, imala sam muza kraj sebe, pa sam ih ignorirala.
Bebu sam imala uz sebe, a tih par deci (kršitelj koda)a koje je popila nije joj valjda naskodilo. Bilo mi je jedino jako glupo, cak smjesno, sto posjetitelji gledaju bebe kroz staklo. Kad sam to ispricala curama u sobi u Sloveniji (da se kod nas jos uvijek u bolnicama bebe gledaju kroz prozorcic) nisu mi vjerovale, mislile su da se zezam.

Nije mi se dalo opet danima visiti kod rodbine u Sloveniji cekajuci porod (iako sam ovaj put rodila 2 tjedna prije termina, al nikad ne znas), a kako sam znala sto me ceka, dobro sam se pripremila i psihicki i materijalno (u smislu wc papira i ostalih, za hrvatske bolnice nedostiznih potrepstina).
Ali da sam morala 1. put roditi tu....