stvarno se moramo zbrojiti tc, tc, tc,...

ančice naša draga

vid i njegov osmijeh, ajmeeeeee

sanja, vas ću kasnije na miru s guštom pogledati.

pčelice, mislila sam na tebe ovih dana i nadala se da ćeš ipak ostati doma. mogu misliti kako je nika sretna

grrrrrrrrrrr, sad bih urlala i ja ali ne smijem...konačno svi spavaju lada je u temeperaturi i doma je. uglavnom je prespavala dan i povlači se po stanu između dva crtića. grupa u vrtiću je desetkovana i mislim da će bez obzira na njeno zdravstevno stanje ostatak tjedna praviti društvo meni i nevi.

urlam i užasno me sram i strašno se loše osjećam, ali fitilj mi se produžio i to mi daje nade da nisam izgubljen slučaj. uz njih dvije doma toliko se stvari događa istovremeno da mi jedino preostaje slegnuti ramenima, odustati od nečeg za što sam se zapiljila i nasmijati se sama sebi koliko toga koji puta mogu simultano podnijeti.
ovih dana se dogovaramo za more i mislim da smo našli gdje ćemo. sad još samo moramo rezervirati. a o čemu ja razmišljam gledajući prekrasne jadranske pejzaže i fotke kuća i apartmana? ako uzmemo ovaj apartman hoće li me baš cijela kuća čuti kad me uhvati urlajuća faza?

e, da, zubići su bolje, malo su se poravnali, nisu više plavi i spremni su za nove padove. aaaaaaah.

svima koje nisam spomenula pusa