dobio je mitraljez :(

[pikulica]

Evo mi prije 2 godine popustili i kupili mač, drveni na viteškom turniru, ali te viteške borbe mogu pregrmit. Puške i mitraljeze nikako, mada mnoge igračke s kojima se moj N igra uključuju "pucačinu" npr. lego bioniclecs, lego exoforce, ninje...To smo odgađeli dok smo mogli negdje do 4 rođendana, uglavnom svi klinci se time igraju. Ranije nije dobivao pucaće igračke, jer ljudi znaju da sam po tom pitanju osjetljiva pa imaju obzira. Ove godine je od jedne drage frendice dobio neke neutalizer pištolje, kao zrake se upere u neki kružić i toko se "upuca", što i nije baš kao mitraljez...
Sutradan igračka iz čista mira nije radila, prihvatili su reklamaciju u TL pa smo oboje bili sretni jer je mogao zamijeniti za igračku koja mu više "leži".

Ja sam na natjecanju u sarajevskih vrtića u crtanju `79. za nagradu dobila slikovnicu "Bitka na Neretvi"

[Ailish]

jedan poznanik je isto tako branio klincu igračke-oružje dok ga nije vidio kako "puca" iz nekakvog štapa ili grane... (a ni TV nisu gledali skoro nikad)

mislim da ne mogu igračke biti problem niti uzrok agresije

ja bih dozvolila

dozvoljavam i kič (iako mi se ne sviđa ništa više od oružja)

[AdioMare]

Ja ne bih rekla da je moja mama lupala glavu s takvim i sličnim pitanjima, no, vjerojatno tu leži moj problem


Ne znam što ćete reći na ovo.
MM je odrastao u jednom malom mjestu pored jednog malog grada. I široko mu je polje bilo. I često je imao uz sebe nož skakavac jer su radili praćke, frule, a i oružje razno... hladno.
Meni to saznanje nikada nije izazivalo neku nelagodu, taj skakavac je točno služio za to što sam navela, a godinama su se natjecali tko će nabaviti (kupiti, dobiti) reprezentativniji primjerak istoga.
Taj suvenir iz djetinjstva čuva kao nešto, baš dragocjeno.

Ovaj, dijelom nasilan svijet nam je prisilno izopačio misli i ulio strah.
Nije sve ama baš tako crno. :/

[a zakaj]

mislim da ne mogu igračke biti problem niti uzrok agresije

tako i ja mislim.
ja jednostavno ne uspijevam vidjeti slicnost izmedju onoga sto vidim u djecoj igri borbe, i onoga sto mozemo vidjeti na tv-u kao stvarne akte nasilja i okrutnosti.
ustvari, tako je u vecini slucajeva. ponekad, rijetko, uocim crte okrutnosti kod neke djece. Bas sam se sjetila da ipak ima u nasem parku jedan stariji deckic, koji dolazi s nekakvom puskom s plasticnim mecima i pre.erava se pred ovim malima. I to bas ruzno izgleda, nije bezazleno.
Ali, to mi je nesto sasvim drugo.

[kate]

nema šanse da dečki prođu kroz djetinjstvo da se ne igraju oružjem, treba ga izbjegavati, ali imati u vidu da se to ne može skroz izbjeći i ne raditi bauk oko toga, eto

[ms. ivy]

mda... samo treba napraviti razliku između prirodne agresivnosti s kojom se moraju naučiti nositi i koju ne smijemo sputavati (makoliko nam teško padalo...) i utjecaja starije djece, crtića i igračaka koji tom prirodnom procesu dodaju pretjeranu i nepotrebnu dimenziju. moj dječarac je negdje na prijelazu između ovih faza i vidim koliko ga to zbunjuje, a još se i ja borim s porukama koje mu šaljem.

[MalaSirena]

Moj ima doma oružje i namjerno mu (kad baš upili) kupim oružje iz kineskog dućana iz razloga - da se brže strga! Onda ga bez pol pardona bacimo u smeće i mir. U biti, skužila sam da mu je oružje napeto samo u dućanu, doma ga baci u kutiju drugi dan i više nije zanimljivo. DOduše, puca iz prsta, no ne govori o ubijanju.

Mislim da bih pridavanjem velike pažnje oružju i tim pucačkim igrama samo im podigla vrijednos i učinila ih još zanimljivijima :?

[marta]

Meni je neprihvatljivo oruzje koje je replika pravog.
Nozeve ne smatram oruzjem nego orudjem.
Kad mi klinci ratuju s pistojima ili macevima od drveta, iz vlastite proizvodnje, ili od legica, ne vidim u tome nista lose.

[seni]

Meni je neprihvatljivo oruzje koje je replika pravog.
Nozeve ne smatram oruzjem nego orudjem.
Kad mi klinci ratuju s pistojima ili macevima od drveta, iz vlastite proizvodnje, ili od legica, ne vidim u tome nista lose.

x
to je poanta. nozem rezbaris drvce, a ne koljes.
s mitraljezom ne znam sto mozes drugo do bum bum.

[a zakaj]

a s macem?
nacijepas drva? prokrcis put kroz dzunglu?

[seni]

a s macem?
nacijepas drva? prokrcis put kroz dzunglu?

hm, hm, pa recimo da.
nije mi logika bas nesto jaka, ali nekako osjecam razliku izmedu mitraljeza i drvenog maca i nozica.

osim toga ovisi o kontekstu. ako rastes na selu, u prirodi kako je to bilo prije, onda je to nekako bio sastavni dio djetinstva. i ne sjecam se da se neko tada nozem boo.

kada bi s druge strane neko donio noz u razred moje kceri, ne bi mi bilo svejedno. kontekst je drugi.

[Luna Rocco]

Meni su mačevi isti drek kao mitraljezi i puške.

[mendula]

Meni je neprihvatljivo oruzje koje je replika pravog.
Nozeve ne smatram oruzjem nego orudjem.
Kad mi klinci ratuju s pistojima ili macevima od drveta, iz vlastite proizvodnje, ili od legica, ne vidim u tome nista lose.

Mislim da i ovo boldano doprinosi prihvatljivosti improviziranih oru(d/ž)ja.

[Brunda]

Ne dozvoljavam nikakvo oružje.
Ponekad uzme ukrasni papir ili plastičnu bocu pa se igra kao da su mu mačevi i to toleriram, ali takvu igračku mu nikada ne bih kupila.
Meni je on smiješan i kad se igra da puca (iz prsta i to obično na zamišljena čudovišta) jer uopće ne zna imitirati zvuk oružja već viče: Puc, puc! Ali ni kada se igra na taj način ne sudjelujemo i ne potičemo takvu igru.

[Ancica]

Mi imamo oruzje, ne bas neki arsenal ali imamo. Kolko mi je bio grc prvi put u zelucu kad sam vidjela Robija kako uzima stap pa se macuje ili zudno gleda pistolj u trgovini, tolko mi je taqj grc otisao. A otisao je jer sam skuzila da nema smisla "branit mu voce" vec iskoristit priliku, kad mu je to vazan dio igre, za edukaciju.

U stvari, niti sama bas vise nemam apriori negativan stav prema oruzju, vise mi se stav bazira na tome kako ga koristiti.

Pa je u skladu s time, kod nas mantra - mozemo koristiti oruzje ali samo u svrhu obrane i zastite. Ne pucamo u nikog da ga ubijemo, pucamo, ako vec moramo (odnosno u obrani), u nogu ili negdje drugdje samo da ranimo kako bi ta osoba mogla prezivjeti i nauciti da moze biti bolja.

Klinci se igraju vojnika i rata u skoli, igrali smo se i mi kauboja i indijanaca, i policajaca i razbojnika, i uvijek se pucalo i ubijalo. Pa nismo odrasli u ubice i ratnike.

OK mi je skroz zamoliti prijatelje i rodbinu da ne donose takve igracke za poklone (ili za igru ili bilo sto) al cinjenica je da, prije ili kasnije, velika vecina klinaca, posebno djecaka, ce izraziti zelju, iskonsku zelju (negdje je to u njima - to da moraju braniti i stititi, kao sto je u djevojcica da njeguju i brinu), za igrackom u obliku oruzja. Zabranom iste ne moze se zabraniti i fantazija o njoj. Ali se zabranjuje razgovor, ravnopravni razgovor, o tome sto realnost oruzja znaci, jer zatvaras vrata fantaziji kroz koju se jako cesto puno stvari o realnosti iskristalizira.

[nely]

Oružje se kroz čovječanstvo vuče oduvijek,od pračovjeka (mačevi,koplja,strijele..)..i mislim da bi trebalo posebno umijeće mamama da ne dozvole dijetetu susret s njim! :/
Ne dobije li ga u ruku od roditelja,dobit će ga negdje drugdje,u bilo kojem obliku i to sigurno,a ako im se brani i skriva,mislim da svi roditelji znaju šta slijedi..jer zabranjeno voće,uvijek je najslađe!

[Zdenka2]

ja imam po pitanju oruzja-igracki nesto drukciji (tolerantniji) stav od ovdje prisutne vecine, ali nikad mi ni na kraj pameti ne bi palo da dvogodisnjem djetetu kupim mitraljez.
Sakrij, baci, ne opterecuj se.

Ja isto tako.

A čini mi se da je većina ovdje prisutnih forumašica dobro popamtila mitraljeze iz svog djetinjstva....

[maria71]

bome da .....i nije baš nešto što bih poželjela svom djetetu....

[Minnie]

Marko je jednom kad je bio mlađi dobio pištolj sa onim mecima u kolutu (kako se to zvaše, plašljivac?). Uredno sam se zahvalila i to je netragom nestalo čim smo došli doma. Bez puno rasprave i priče, ni sa Markom ni sa rodbinom koja je to kupila.

Njima nisam mogla na instant način objasniti svoje stavove, a vjerojatno ih ne bi ni zanimali, to su kupili u najboljoj namjeri, a ne da povučemo raspravu oko toga.

Ne podnosim oružje niti nešto što sliči tome. Mačeve i noževe ne smatram oružjem.

Sad me ne brinu mitraljezi-igračke, sad me brinu petarde.

[jazz]

Kad sam bila mala, najveća faca je bio onaj koji je imao pištolj. Mi ostali, smo lomili grane maslina i tako impovizirali. I bili sretni kauboji i indijanci. Jesam cura, ali to mi je bilo super

Sad kad se sjetim toga, svi smo normalni, nenasilni. Sve je to faza.
Kao što se više ne igraju sa zvečkama. Nije im interesantno. Ako im branimo samo žele još više.

Imam cure, pa niti ne razmišljam o tome. Ali mislim da su dečki da im ne bih kupila. Ali opet, ja previše razmišljam iovoono, možda bih se predomislila na neku blažu varijantu da svi budemo zadovoljni.

Slažem se da su petarde prestrašne... :shock:

[Zdenka2]

Mačeve i noževe ne smatram oružjem.

A nego što su? Između mačeva i mitraljeza razlika je samo u vremenskom razdoblju. Svrha je ista, a ona ne mora nužno biti zla.

[Luna Rocco]

cinjenica je da, prije ili kasnije, velika vecina klinaca, posebno djecaka, ce izraziti zelju, iskonsku zelju (negdje je to u njima - to da moraju braniti i stititi, kao sto je u djevojcica da njeguju i brinu), za igrackom u obliku oruzja. Zabranom iste ne moze se zabraniti i fantazija o njoj. Ali se zabranjuje razgovor, ravnopravni razgovor, o tome sto realnost oruzja znaci, jer zatvaras vrata fantaziji kroz koju se jako cesto puno stvari o realnosti iskristalizira.

Uopće me to ne brine.
To što u našoj kući oružje i sve ono što predstavlja nije dobrodošlo, ne znači da je tabu tema o kojoj se neće razgovarati. Jer, ne moram mu ni u pubertetu ponuditi ecstasy da bih mogla razgovarati o njegovoj štetnosti, zar ne? Empirija nije uvijek mogući put spoznaje, niti nužno najbolji.

[bundevica]

Od rođenja im pokušavam kupovati kvalitetne i "pametne" igračke. Svi naši prijatelji svojoj djeci kupuju puške, pištolje, mačeve i ostali šrot, tako da je moj K poludio za tim.Kad bi došli kod nekoga u goste, on bi se opasao sa 3-4 mača, u jednu ruku pušku, u drugu pištolj i u naaaapaaad!
Svi prijatelji imaju spidermane i nindje, a njemu mama neće kupiti.
Trajalo je to par mjeseci, a onda sam im kupila sve: od spidermana do puške!
Bilo im je to vrlo kratko zanimljivo, tako da se opet igraju sa "pametnim" igračkama.
Zabranjeno voće više nije slatko.

[Minnie]

Mačeve i noževe ne smatram oružjem.

A nego što su? Između mačeva i mitraljeza razlika je samo u vremenskom razdoblju. Svrha je ista, a ona ne mora nužno biti zla.

Može se s njima ozljeđivati, kao i sa svim i svačim što ima nekakvu oštricu ili težinu. Ali ne smatram ih oružjem jer:

- mačevanje u mojoj glavi ima nekakav romantizam, upravo radi te njihove povijesne daljine, i ne povezujem to s ratovima. Tako mi je mačevanje sasvim normalan i prihvatljiv sport, kao i sve verzije karatea, a npr. boks bi zabranila ustavom.

- noževe kao i marta, smatram oruđem, ne oružjem. Jest da ono može služiti kao oružje, i na žalost često puta služi, ali opet ponavljam, oružjem postaje radi oštrice, nije im biti oružjem glavna i jedina svrha.

Npr. slučaj sa staklenom bocom: dok je ili cijela, ili još gore - razbijenog dna, ona postaje oružjem, ali svejedno plastična replika boce mi nipošto ne bi bila neprihvatljiva zato jer boca može, u nekoj situaciji, biti oružjem.

[Zdenka2]

Mačevi i noževi su hladno oružje. A što se tiče romantizma, njega može biti u borbi dobra protiv zla s bilo kojim oružjem. Primijetila sam da mnogima ne smeta da im se djeca identificiraju s vitezovima, gusarima ili mušketirima, ali im smeta da se identificiraju s policijom ili nekim "vitezovima" našeg doba. Ja sinu ne zabranjujem ni jednu od tih identifikacija. Igrajući i takve igre ostao je nježan i mazan kakav je i bio, a najdraže igračke i dalje su mu plišanci.

[odra]

I mi smo se suočili s prvom igračkom - pištoljem za sv. Nikolu. Sva "sreća" pa je neki svemirski, svjetleći, tako da ne izgleda kao da mu je osnovna funkcija ubijanje. Ja sam izbjegavala oružje do sada, ali se kod prijateljevih klinaca (starijih) redovito sretne s tim. A i kod bake je pucao iz pištolja na vodu.
Imam otpor prema tim igračkama, ali kad malo razmislim, stvarno je bitno ne dizati frku oko toga. U ovoj dobi mu ni ne objašnjavam, ne spominjemo riječ "ubij", ali padamo i to izaziva smijeh. Mislim da je to bitna faza jer im oružje daje osjećaj moći. Bitno je da odrastanjem to ne ostane jedini izvor moći.
Što se tiče noževa i mačeva, ne bih to izjednačila s pucaljkama jer je mačevanje sport koji zahtijeva niz vještina. Recimo, mi se igramo tako da se "borimo" nekim plastičnim noževima, ali nema "uboda", nego pobijedi onaj tko uspije izbiti nož onom drugom. I mislim da tu također radi na uvježbavanju motorike.

[Stijena]

ja se niti kao klinka nisam nikada igrala puškama i dr. oružjem, oduvijek mi je to bilo nekak hm. Kad su se druga djeca igrala rata, meni je to bilo preeeeegrozno......a što ćeš, pacifist po prirodi .........
Doduše ne zgražam se toliko mačeva jer ipak se oni mogu pointerpretirati i kao nešto sportsko, a kod toplijeg oružja mi je nekako na pameti isključiva svrha ubijanje :/

[vertex]

Mačevi i noževi su hladno oružje. A što se tiče romantizma, njega može biti u borbi dobra protiv zla s bilo kojim oružjem. Primijetila sam da mnogima ne smeta da im se djeca identificiraju s vitezovima, gusarima ili mušketirima, ali im smeta da se identificiraju s policijom ili nekim "vitezovima" našeg doba.

Slažem se. Sve ove ideje o romantici, sportskim interpretacijama, rezbarenju grančica, mislim da ne drže baš vodu. To su roditeljske ideje, a ne dječje. Djeca se vole igrati da su junaci, vole pobjeđivati i uništavati neprijatelje. Ne zamišljaju žrtvu kako umire, bilo pokošena rafalom ili probodena izbliza mačem (toliko o romantici).
I meni smetaju vjerne replike oružja, nisam kupovala, sakrivala sam kad bi ponekad dobili, nije mi do poticanja takvih igara, ali se trudim pustiti ih i ne smetati im kad im se već toga igraju, iako mi smeta. Mislim da po ovom pitanju znaju bolje od mene.

[Zullu]

Mi imamo oruzje, ne bas neki arsenal ali imamo. Kolko mi je bio grc prvi put u zelucu kad sam vidjela Robija kako uzima stap pa se macuje ili zudno gleda pistolj u trgovini, tolko mi je taqj grc otisao. A otisao je jer sam skuzila da nema smisla "branit mu voce" vec iskoristit priliku, kad mu je to vazan dio igre, za edukaciju.

U stvari, niti sama bas vise nemam apriori negativan stav prema oruzju, vise mi se stav bazira na tome kako ga koristiti.

Pa je u skladu s time, kod nas mantra - mozemo koristiti oruzje ali samo u svrhu obrane i zastite. Ne pucamo u nikog da ga ubijemo, pucamo, ako vec moramo (odnosno u obrani), u nogu ili negdje drugdje samo da ranimo kako bi ta osoba mogla prezivjeti i nauciti da moze biti bolja.

Klinci se igraju vojnika i rata u skoli, igrali smo se i mi kauboja i indijanaca, i policajaca i razbojnika, i uvijek se pucalo i ubijalo. Pa nismo odrasli u ubice i ratnike.

OK mi je skroz zamoliti prijatelje i rodbinu da ne donose takve igracke za poklone (ili za igru ili bilo sto) al cinjenica je da, prije ili kasnije, velika vecina klinaca, posebno djecaka, ce izraziti zelju, iskonsku zelju (negdje je to u njima - to da moraju braniti i stititi, kao sto je u djevojcica da njeguju i brinu), za igrackom u obliku oruzja. Zabranom iste ne moze se zabraniti i fantazija o njoj. Ali se zabranjuje razgovor, ravnopravni razgovor, o tome sto realnost oruzja znaci, jer zatvaras vrata fantaziji kroz koju se jako cesto puno stvari o realnosti iskristalizira.

Potpisujem.
Nemoguce je ''ubiti'' poriv djeteta da se igra pusaka i pistolja i rata. Zabranama i embargom na takve vrste oruzja u kuci, se najcesce proizvodi kontraefekat i stvara veca fama oko samih igracaka. Ono sto nemas i sto ti se brani, zelis sve jace i postaje goruca stvar.

Posto je to nemoguce izbjeci, onda ga treba pametno drzati pod kontrolom i svojim primjerom pokazati djetetu cemu mogu sluziti takve igracke i kakva im je svrha.
Meni je tezi i znatno veci problem, ulica, drustvo, skola itd..jer na taj dio nemamo direktan uticaj.

[Strobery Shortcake]

Moja curica sinoć u prodavnici, među policama prepunim igračaka tipa Baby Born, Fifi i cvjetno društvo, Nemo, razne mede i majmunčići, sa kojima se malo poigra i vrati ih, ugleda dva ukrštena mača, i hoće mač! I ja krenem ono, ti si mala pa ćemo naći neki mali, ovi su veliki. Upali par sekundi, odemo dalje, ona se sjeti opet-hoću mač, nisam ja mala ja sam velika i hoću veliki mač, moram se mačat! Jedva samo odfurali bez mača. Jutros opet, mama donesi mač :? Ne sječam se da je ikad zapela za neku drugu igračku. Jedino se tješim da skoro ide rođendan kod jednog dječaka od "bolbe" pa će tamo valjda zadovoljit znatiželju. A mač želi jer je ona Kapetan Kuka (ja sam zloča) i mora se mačati sa Petrom Panom

[Zdenka2]

Ancica, Zullu,

[a zakaj]

ova razlika izmedju vrsta oruzja mi je bas zanimljiva.
moram priznati da i ja na neki nacin vise volim vidjeti drveni mac nego vjernu repliku mitraljeza. I stilizirano oruzje (npr. kaubojski koltovi ili svemirske puske) mi je draze od mitraljeza. Ali mislim da je ta razlika prvenstveno u oku promatraca.

Moram reci da me iskustvo naucilo, da je bas s macem najveca vjerojatnost da ce doci do stvarne grubosti i ozljede (a pogotovo sa stapovima, kao improviziranim macevima). I to ne zato sto djeca imaju potrebu nekoga 'proburaziti', 'usmrtiti' ili sl., nego zato sto imaju neku ludu potrebu da vitlaju takvim stvarima.

[Zdenka2]

Moram reci da me iskustvo naucilo, da je bas s macem najveca vjerojatnost da ce doci do stvarne grubosti i ozljede (a pogotovo sa stapovima, kao improviziranim macevima). I to ne zato sto djeca imaju potrebu nekoga 'proburaziti', 'usmrtiti' ili sl., nego zato sto imaju neku ludu potrebu da vitlaju takvim stvarima.

Upravo tako. Kod pištoljčića i puškica se radi samo o fingiranju, a s mačevima je opasnost realna.

[ms. ivy]

rectie vi što hoćete, ali kad vidim da se u nami prodaju plastične bombe :shock: digne mi se svaka dlaka na tijelu.

[a zakaj]

Ms. ivy, ti kao mala nisi mastala da si Bosko Buha?

[ms. ivy]

ne, mene su skroz zaobišle te partizanske igre - uopće se ne sjećam da se itko u parku toga igrao.

[piplica]

ne, mene su skroz zaobišle te partizanske igre - uopće se ne sjećam da se itko u parku toga igrao.

Sigurno si i koju godinicu mlađa od nas koje smo se igrale mladih partizanki...

[ms. ivy]

nemoj biti tako sigurna

[seni]

ne, mene su skroz zaobišle te partizanske igre - uopće se ne sjećam da se itko u parku toga igrao.

me too.

vrlo kratko su bili kauboji i indijanci, ostalo su bile miroljubive igre.

[tulip]

Mislit ćete da sam luda, kad svom djetetu branim oružje, ali ja još čuvam svoje noževe, jedan veći s futrolom za na remen i mali crveni švicarac. Služio je u svrhu preživljavanja u prirodi i na moru. Nekad su mi bile super takve igre-tipa ručak od morskih priljepaka, kampiranje i izrada kojekakvih drangulija od granja, roštiljanje kobasica nataknutih na grančicu na vatrici...ekologija i život u skladu s prirodom...
Zato danas više volim komfor, nahladila sam se za cijeli život u tim "partizanskim" spavanjima pod šatorom

[litala]

mi nikad nismo djeci kupili oruzje (ni hladno (skoro sam napisala - gladno ) ni vatreno)...

ali to njih ne sprjecava da se zaigraju neke borbe...

uzmu stap, plasticnu cijev (tata je vodoinstalater, pa ima raznih kombinacija i kalibara u izobilju oko kuce...), pa i kockice... i onda sibaju - bore se, vrebaju iz busije, you name it...

nisam primjetila da bas padaju mrtvi, da vicu: ubio sam te! i slicno... pustimo ih, poigraju se, prenamjene to svoje oruzje i sibaju dalje...


jedino sto izricito i bez iznimke zabranjujemo je vitlanje tim rekvizitima jer to stvarno moze biti izuzetno opasno.

[snorki]

Viktor je nedavno od strica dobio pusku... Ja sam odmah rekla da ne zelim takve igracke u kuci...(covjek uopste nije reagovao)...ONda sam se skulirala, sacekala da gosti odu, a V legne spavati i sakrila pusku. Ujutro je trazio, ali je nismo mogli naci "neko ju je odnio"
Sad je vise ni ne trazi.

i ja bih ovako ucinila. Ebem mu, mi rat prezivjeli, jos da djeci kupujemo puske i pistolje
Sami nema niti ijednu pusku ili pistolj

[snorki]

lezemmmmmmmmmmmm :shock: :shock: :shock: :shock:
jel se u ovo pika vodeni pistolj :? i to mi Editi kupili i domalo sakrili jer nas je sve zaljevala

[Ivana2]

Da ne ponavljam, potpisujem a zakaj, Zdenku2 i AdioMare.
Sve je OK dok dijete razlikuje dobro od zla i zbilju od mašte.
M koristi kao pištolj bilo što, od ravnala do kolutova od Wc-papira - bitno da se to začas može pretvoriti u bombu ili luk i strijelu. Gerilsko ratovanje mu je specijalnost pa se šulja i vreba po stanu sve s ciljem da zaštiti zumbače od zlih stvorova koje ponekad nacrta na papir zajedno s oružjem protiv kojeg se mora boriti...
Kad je bio jako mali, razgovarala sam s vrtićkom psihologicom koja mi je objasnila stvari o igri s oružjem, ja joj vjerujem i eto. Ima i nunčake i mač, s kojima se ne smije igrati jer je to opasno, ali njemu je bitno da ima među igračkama, a kad igra krene, mašta može svašta i bez same igračke.

[monax]

Moj je dobio davno pušku, nije ju ni vidio jer sam je spremila na ormar. Bez obzira na to što je nije vidio ili se igrao ja sam ga vidjela par puta kako uzme moj valjak za tijesto(oklagiju) i puca. :shock: Pokušala sam ga odvratiti i skrenuti mu pažnju na nešto drugo. Uspijem ali se pitam jel to vidio na tv-u, a mi nikad negledamo tu vrstu filmova ili se možda igraju u vrtiću.
Ali se grozim od oružja i nevolim ga vidjeti kako simulira pucanje neka me jeza prođe tijelom.

[tulip]

Moj ne može odoljeti a da ne pokupi svaki štap na koji naiđe-i onda maše i pretvara sve u žabe, krave i slično... Ideja mu nije ratna, ali opasnost je ista, sve me strah kad počne trčat s nekim štapom, da ne ozlijedi sebe ili mene ili nekog trećeg.

[Freyja]

Moj se Ivan dosada nije susreo s oružjem, nitko mu takvo što (nadam se da i neće) još nije kupio. Ali, neki dan mi na misi i neki mali (čini mi se da je Ivanov vršnjak, oko 30 mjeseci) paradira po crkvi s pištoljem i par puta ga je i u nas uperio, a Ivan samo gleda, ništa mu nije jasno. Baš mi je cijela situacija bila blesava. Nisam se htjela miješati, roditelji su bili na metar od nas i uopće nisu reagirali. :/ Ponavljam, baš čudna i blesava situacija.