Kako vi reagujete?

[Ljubica]

Drage moje forumasice, voljela bih da cujem kako se vi osjecate u sledecoj situaciji.

Naime oko mene se nalaze sve same trudnice. Iskreno dragao mi je zbog sve i jedne koja lako i bez problema dodje do trudnoce i drzim im fige da sve prodje uredno.
A sa druge strane ja bih najradje pobjegla iz svoje koze, toliko mi te vijesti tesko padaju jer meni to nikako da se dogodi. U ovom momentu najradje bih plakala. Strasno mi je tesko. Ono sto mi jos teze pada je to kad mi i doktori, prijatelji, rodjaci, sestre, koje nisu sa tim imale problema kazu ne sikiraj se jos je rano. I zasto forsiram pretrage!
Meni je ovih godinu dana toliko dugo kao vjecnost i trudim se da budem optimisticna ali mi treba malo vaseg ohrabrenja.

Molim vas nemojte mi zamjeriti i pisite kako se vi osjecate?

[Ljubica]

PS. Ustvari godinu i po dana borbe!

[snježana]

U potpunosti te razumijem. Ja sam nedavno odbijala otići na jedne krstitke zbog toga, bebu u opće nisam mogla niti pogledati odmah sam počela cmizdriti i strašno mi je bilo teško što sam takva.

Evo, jučer mi je jedna mlada mama rekla da u stvari one žene koje zatrudne i rode bez ikakovih problema nemaju pojma kako su sretne i ne znaju to cijeniti i teško im je shvatiti nas koje se borimo s neplodnošću.

Svaka od nas to proživljava na svoj način, ja imam i ovakvih i onakvih trenutaka.

[lilium]

Sve sto osjecas je posve normalno, nisi sama u tome! Evo nedavno smo imali jednu slicnu temu:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...bdb130eae08512

[ive25]

Eh, draga svi imamo takvih trenutaka....

Puno se puta o tome i sličnim situacijama pisalo na ovom forumu...

Svi su ti osjećaji normalni i jednostavno ljudski, vjerujem da ih je svaka od nas sa ovog podforuma doživjela, na ovaj ili onaj način.

Eto, ja se mogu "pohvaliti" da sam s vremenom postla "imuna na bebice". Glup izraz, možda, ali znam da znate na šta mislim! Svi divni i sretni krajevi priča sa ovog podforuma dokazuju da samo treba biti strpljiv i čekati svoj trenutak. I zašto se do tada ne diviti i veseliti svim tim malim anđelima...

Moj najteži trenutak je bio kada sam 11-ti dan od ET-a, navečer, dobila M, nisam ni betu dočekala, a iduće jutro frendica, sva sretna, govori mi da je ugledala plus na testu...

[ina33]

Moj najteži trenutak je bio kada sam 11-ti dan od ET-a, navečer, dobila M, nisam ni betu dočekala, a iduće jutro frendica, sva sretna, govori mi da je ugledala plus na testu...

Uvijek ima takvih trenutaka, ali vremenom se čovjek (ako MPO dugo traje i par više-manje emotivno prihvati i mogućnost života bez djece) počinje istinski radovat tome. Meni je isto jednom taman iz Breyera opet stigla dvojka na mail (lab koji u ZG-u mejla rezultate), a draga kolegica na telefon pričala kako ide na porodiljski, i iznenadila sam se kako sam se veselila - ono, super, ajde jedna dobra vijest, ajde jedno malo biće toga dana. A za mene, nema veće navale sreće nego kad ti neka tvoja prija s Roda koja je u sličnoj priči (bilo po dugotrajnosti, bilo po dijagnozi ili nečem trećem) javi svoju pozitivnu betu, to su trenuci za koje se živi (i plače od sreće ). Naime, bar je meni tako bilo, sa svakim korakom je bio osjećaj (easy, ina, čekaj jer je dio osjećaja i briga itd.), ali kad javi netko drugi, onda je to vatromet veselja, oda radosti... Sretno svima ~~~ !

[Ljubica]

drage cure, hvala vam na podrsci i ohrabljenju. Vec sam mislila da sam pocela osjecati nesto sto uopste nije normalno. Radujem se ja svim uspjesima ali me toliko boli moja patnja da sam svake sekunde u tom svom problemu. Pokusavam da se opustim i da uyivam u drugim ljepotama braka ali nikako mi ne polazi za rukom.

Ljubim vas i hvala vam jos jednom!
Iskreno se nadam da cemo sve uskoro preci na temu o porodima i majcinstvu.

[Gombica]

Meni su u zadnja dva meseca dve drugarice ostale trudne,.. ja sam plakala kao kosa kada sam prekinula tel vezu,.. sad vi recite da sam sebicna, ali ja se iskreno radujem zbog njih,.. ne mogu samo da shvatim zasto ta sreca nece i na moja vrata da zakuca, pa zato placem,...

[belinda7]

Draga Ljubica,ja sam ti jučer napisala veeeliku poruku i naravno poslala je,kad ono zablokira mi kompić i nisam mogla nikuda,ni naprijed ni nazad!
I šta se desilo,poruku sam izgubila jer se nije uspjela poslat,kako sam biula ljuta! A baš sam dobila neki dar pisanja ,riječi su same išle iz mene!!
Napisala sam ti (sad u skraćenoj verziji) naše iskustvo,svoje osjećaje,depresije,probleme i naravno kako sam konačno počela pozitivnije razmišljat o svemu tome.
Kako vidiš MM isto ima dijagnozu azoo i fsh - 49,šta nam baš ne ide u prilog. Najteže je bilo prihvatit veličinu problema i to šta uopće imamo problem za koji postoji velika mogućnost da se ne može riješit.
Moja najveća greška je bila šta sama sebi u startu nisam dozvolila da se pošteno isplačem,jer kao "nije moj problem najveći na svijetu,ima i drugih puno gorih",ali trenutno nama je taj problem NAJVEĆI!! Ja sam jednostavno bila slomljena i tupa,ali suze sam skrivala i gutala kao zmija rep. A opet i dok mi je došlo da plačem nisam si dopuštala zbog MM,mislila sam ako je meni tako teško kako je tek njemu,baš mu sad još treba da i mene tješi. U biti nisam htjela da pomisli kako bi meni bolje bilo s drugim i kako njegov problem ne bi trebao biti i moj,ili da bilo šta slično pomisli (ali tu ne pomaže skrivanje suza,svi M sa azoo to automatski pomisle,kolko sam skužila po postovima drugih cura,nažalost)!!
Zašto sam rekla da mi je to bila najveća greška?!
E pa,najesen nakon 5 mj stanke da se oporavimo od šoka i prihvatimo situaciju,krenuli smo sa mrtve točke,počeli smo sa raznim pretragama,došli do dr.Ježeka,počeli se spremat za biopsiju,kad ono JA SAM SE JEDNOSTAVNO SLOMILA!!!!
Sva ona tuga koju sam pokušala zatomit,sakrit,ignorirat je isplivala van i pokosila me. Pala sam u depresiju i mjesec dana nisam znala kako da si pomognem. Nije mi se nigdje išlo,malu djecu nisam mogla vidjet jer sam bila toliko ljuta na Onog gore da sam i mrzila samu sebe. Ja sam uporno bila vesela i nasmijana pred drugima kao inače,a po noći sam ostajala do 3 sata za kompićem i plakala,plakala i plakala!!!! Mislila sam da to MM neće skužit ako ne plačem pred njim,ali nije mi badava M !!
Jedan dan me počeo ljubit i naravno to je trebalo krenut u znamo kojem smjeru a ja sam se samo počela smijat i nisam mogla prestat,tad me on samo zagrlio i reko da vidi da sam već danima tužna i da je najmanje šta želi da ja budem tužna. Moje suze su klizile dok ga moje ruke nisu ispuštale iz zagrljaja,joj kako nam je to trebalo!!!!
Eto,od onog dana meni je sunce zasjalo,je da se taj problem nije riješio i da još uvijek ne znamo dal će se ikad riješit,ali sada sam spremna na sve šta god da me čeka. Znam da imam najboljeg M i da se svi problemi lakše rješavaju udvoje!!
Oprosti Ljubice,nije mi bila namjera da te rastužim. Oću ti samo kazat da ako si trenutno tužna onda stvarno budi tužna,isplači sa pošteno,ali onda digni glavu gore i kreni dalje. Možda sad misliš da je to nemoguće ali vidjet ćeš da je sve moguće,taj problem će uvijek biti velik dio naših života ali sa iskrenim osmijehom na licu lakše se kroči kroz život!!!!
Želim ti da tuga što prije prođe a mali što prije dođe!!!
Ljubim vas sve !!

[njumi]

Nikako.

U stvari, ako je bliska osoba radujem se kao da je moja trudnoća, bez imalo "zavisti" ili želje da sam ja trudna umjesto nje, odnosno onaj osjećaj "ona jeste, a ja nisam"



to je njen život, njeno dijete, njeno stanje, ne moje. Moje je drugačije. Imam potpuno odvojenu svijest o svom stanju u odnosu na druge žene, i dobro mi je tako. Ne želim trovati osjećaje sreće koji mi dolaze kad čujem da mi je prijateljica trudna. Zašto ne bi bila trudna ako je zdrava i ako je sve u redu?


Još nisam došla do stadija da ne želim ići nekom u posjet tko je tek rodio
Ne želim drugima probleme neplodnosti i borbe kroz koje prolazim ja. Ionako je teško, bolje da nas je manje

Sve mi imamo svoj križ i sve imamo svoj život.

P.S. Isto tako se odnosim prema majkama koje imaju jedno dijete i ne žele više ili koje se žale ako slučajno ostanu trudne. Ja ne mogu ući u njihovu glavu i kako rekoh.... to jest njihov život i samo njihova (najintimnija odluka). U koju se ja ne želim niti imam najmanje pravo petljati.

[belinda7]

Njumi potpisujem te u cjelosti,ali kod mene postoji ipak ono ali!!
Znam kako sam se osjećala dok mi je najbolja frendica ovo ljeto javila da je trudna,toliko sam se tresla od sreće da mi je trebalo 10 min da se smirim pa da je mogu nazvat,ma niko nije taj dan bio sretniji od mene :D !!! Ali da budem iskrena na tren sam osjetila i ljubomoru,naravno da nisam ponosna,dapače stid me tog osjećaja,ali ja sam to jednostavno osjetila. Ja nisam to željela,taj osjećaj se samo pojavio. Naravno nikad nisam i nikad ne bi poželjela nikom takve probleme s kojima se mi borimo. I previše nas je!
Mislim da je taj osjećaj skroz prirodan jer neko ima to šta ti tolko žarko želiš a možda nikad nećeš imat (bar šta se našeg slučaja tiče)!
A uvijek ono šta ne možeš imat želiš još više!!

[Ginger]

Njumi, slažem se s tobom u većini onog što si napisala.
kad netko meni blizak objavi da je trudan ili je rodio ja sam neizmjerno sretna!
još uvijek bez ikakvog osjećaja ljubomore. radujem se stvarno iskreno zbog njih.
za one koji mi nisu bliski nemam nekih posebnih osjećaja jer mi jednostavno nisu bliski. al mi je ljepo vidjeti mamice i tatice s dječicom.
ovdje bih samo napomenula da me najviše veseli kad netko na ovom forumu objavi da je trudan (u biti, to su vijesti koje me najviše vesele). jer ovakvu podršku i razumijevanje rijetko kad nađeš...
međutim, poludim na one koji se žale kad slučajno ostanu trudne!
smeta me što ne znaju cijeniti taj dar koji su dobili samo tako, a za koji bi neki drugi dali sve na svijetu...
ne znam, vjerojatno si u pravu kad kažeš da svatko ima svoj križ, al ne mogu si pomoći...

[andrejaaa]

Kako prolazi vrijeme u ovoj nemilosrdnoj borrbi sve sam više tužnija, a sve manje sretna. Ima dana kada sam u takvoj depresiji da mi ne pomaže nitko i ništa i kada se cijeli dan borim sa suzama, a ima i onih dana kada počnem ići na preglede pa se nadam i nadam i molim i vjerujem.
Nedavno se dogodilo da je prijatelj od MM dobio dijete i javio MM na telefon. Tad sam se slomila i mislim da nikada neću zaboraviti oči MM dok je pričao na taj telefon. Toliko tuge u njima!
Isto kao i kad idemo kod nekih prijatelja sa djecom pa dijete kaže tata ili nedavno kad je jedan preslatki mališa MM rekao ti si moj drugi tata! Strašno!
Nisam ja ni ljubomorna ni zavisna( a mislim da to nije niti jedna od nas) nego samo sve češće beskrajno tužna i prazna.

[njumi]

Nisam ja ni ljubomorna ni zavisna( a mislim da to nije niti jedna od nas) nego samo sve češće beskrajno tužna i prazna.

Mislim da je ključ osjećaja "ljubomore" u ovome. Naime, vjerujem da ta ljubomora iz prvog posta nije ljubomora ni prema drugoj ženi, niti prema njenom stanju trudnoće.... nego jednostavno.... odmak od nade.

Al to nećemo dopustiti, jel tako cure

[belinda7]

Mislim da si u pravu...
I tako je,cure nedajmo se!!!!

[Ljubica]

drage cure nema rijeci kojom mogu dovoljno da vam izrazim zahvalnost, tesko mi jeste ali uz vasa ohrabrenja moja nada raste.
Njumi u pravu si u potpunosti, nisam ja ljubomorna na trudnice i majke cak sta vise drago mi je jer ne prolaze kroz ovu nasu patnju, ali jednostavno nekad se osjecam toliko bespomocno da me i pomisao na neuspjeh gusi.
Dosta puta se nadjem u situaciji da cak ni na poslu ne mogu da savladam i obuydam suze!
Ipak znam da moram razmisljati pozitivno i ici dalje.
Zato saljem vam veliku i ~~~~~~~ za skori uspjeh!

[Yana]

Meni je ovih godinu dana toliko dugo kao vjecnost

Ljubice...
MPO i ja se druzimo vec punih pet godina, izvrtili niz postupaka MPO...
Radovnje pozitivoj beti a onda opet 0 i novi pocetak.
Nakon svih nada, radovanja i tugovanja te pregleda niz MPO-vaca receno mi je...'vase sanse za majcinstvo su 0,5 %'! Opet 'nijemi vrisak'... blagoreceno ocaj, kaplju suze i na spomen djeteta...
Nikad, ali bas nikad nisam niti pomilsila da bih se JA mogla jednog dana tako jadno osjecati, ali eto, dogodilo se.
Od kronicnog nedostatka vremena rijetko se i javim na ovaj forum, kad procitam sretnu pricu radujem se, nad tuznom pricom tugujem i pokusavam sebe naci u jednoj od tih prica...
Radjaju se opet neke nove nade koje su u mom slucaju jednake SF...pitam se moze li tih 0,5 % pobijediti onaj debeli ostatak postotka i zacudo vjerujem u to, jos uvijek, i da, uvijek cu u to vjerovati.
Da praznina zbog zeljenog djeteta postoji, DA, neopisivo je gorak taj hod sudbine koji nemogu mijenjati, ali koracam s njime, s nekom jos vecom vjerom, pa opet kazem..."sve pod suncem ima svoje mjesto i vrijeme".
Bez obzira na ishod koji ce na kraju dati pecat zivucim nadama, ostaje opet vjera koja nas snazi, a samo je u njoj spas i nasa istinska radost.
Od ti zelim malog i naravno, vjere u isto...

[Ljubica]

Draga Yana, i ja tebi zelim isto,
A sve ove vase rijeci koje me rastuze uglavnom a i one koje ne, daju mi snagu da idem dalje i da se zajedno sa vama borim.
A naravno veoma se radujem svakoj Rodi koja uspije i objavi sretnu vijest!

[tuzna]

moj nick govori najvise kako se osjecam.ustvari,najvise vremena sam upravo takva:tuzna!
svi smo razliciti i razlicito podnosimo i trudnoce drugih zena. sto se mene tice,trudnocu bliskih ljudi vrlo dobro podnosim,srecna sam zbog njih.na trenutak osjetim ljubomoru,ali iz istog razloga kao sto je vec neko napisao:zato sto meni ta sreca ne kuca na vrata i sto mm ima azoospermiju,pa je velika vjerovatnoca da nece ni pokucati nikada. nedavno mi se desila stvar kojom se ne ponosim,stidim se toliko toga da to gotovo nikada nikome nisam ni rekla. imam jetrvu koja 9 god nema djece ,jer ima zacepljene jajovode.prije mjesec je isla na IVF ,i u tom periodu dok je postupak trajao i nakon toga,ja sam osjecala takvu tugu da je to neopisivo.vjerovatno je to bila ljubomora,jer ju nikad nisam ni nazvala,nisam htjela da ju vidim danima,rekla mm da mi ne spominje uopce ni njih ni postupak ,ni ishod.danima sam se preispitivala da li sam normalna,zar mogu biti takva prema bratu mm,koji mi je vrag?! plakala svako jutro,brojala dane,razmisljala bukvalno 24 h o njoj i postupku,o tome da ce imati djete,da ja necu nikada ...oni ce zivjeti u prizemlju kuce,ja na spratu ,te se bojim da ce to dijete podsjecati citav zivot na to kolika je njiihova sreca,a kolika moja tuga.mislim da bih to dijete citav zivot uporedjivala sa svojim,da bih kontala koliko onno ima godina,da bi moje dijete moglo imati toliko godina. nemojte me osudjivati,mrzim se vec dovoljno zbog toga. naravno da zelim da imaju dijete ,pa bar ja znam kako je zivjeti bez djece i kolika je to patnja,ali,iskreno,neka je sto dalje od mene! nisam zla,samo sam iskrena i ja bih voljela da sam drugacija,ali nisam i ne mogu se promijeniti.
problem je sto ja nisam nikad takvo sto osjecala prema nekome(a 3 god se borimo sa neplodnoscu i svi su oko mene trudni),samo prema njoj! ne znam zasto.tako sam se osjecala zlom,odvratnom,bezdusnom...danima me to mucilo i jos nikad sebi ne mogu oprostiti sto sam prema njoj takva.najgore je sto znam da ce to ostati tako,da se ne mogu promjeniti.prije IVF-a sam svaki dan Boga molila da joj to uspije,cak joj nabavila preko Rode i Suprefact,a onda se nesto u meni prevrnulo i....kao da sam ju zamrzila!
sorry sto zauzimam toliko prostora,i znam da ce me mnoge osuditi,ali samo sam iskrena....

[Ginger]

tuzna ovdje nismo da osuđujemo nego da jedna drugoj pružimo podršku u teškim trenucima.
svi smo mi samo ljudi i ne možemo baš kontrolirati što osjećamo.
znam koliko si tužna, jer je jedno vrijeme i naša dijagnoza bila takva... i bila sam shrvana...
ne znam što bih ti rekla, osim da moraš biti jaka
možda se dogodi i čudo, a to ti od srca želim!

[belinda7]

Draga tužna,mislim da te nitko ne osuđuje i sigurno nitko neće mislit da si luda ili zla!!! To si odmah izbij iz lijepe glavice !!
Samo Bog zna šta se sve meni vrti u glavi pa opet dok se preispitam vidim da ja stvarno nikog ne mrzim (a najmanje zbog trudnoće),samo drugačije reagiram na nečiju trudnoću.
Za svaku sam sretna ali za neku mi se pojavi mala ljubomora,za neku velika,nekad se jednostavno distanciram od neke friške trudnice pa je posjetim ili nazovem dok se malo primirim tj. dok opet prihvatim da je neka trudna prije mene.
Ne volim ni ja da idem kod jedne svoje jetrve ali zbog tog jer je prema djeci stvarno nepravedna,glumata okolo kako ih voli do neba a vidi se da je sama sebi na 1. mjestu,pa onda one priče kako joj je teško s 2 djece (a ja jadna nijedno da naštancam),kako ih zamisli mora spremat za školu,pa za trening,pa kako su zločesti itd. A ja samo kuham u sebi i stvarno je ne mogu slušat pa sam jednostavno prestala hodat kod nje jer mi takve priče najmanje sad trebaju. Dođe mi da je zviznem od muke !!!

[Ginger]

tuzna, htjela sam još samo dodati da ni tvojoj jetrvi nije lako, što znaš i sama...
ona je bez djece 9 godina i ponekad je sigurno imala takve osjećaje prema drugim trudnicama.
ono što zapravo hoću reći - što nas je manje sa takvim problemima, to bolje, zar ne?
samo, ponekad je teško prihvatiti da baš mi imamo te probleme.....

[lilium]

tuzna,

Zivot nas zna dovesti u takve situacije u kojima svojim reakcijama zacudimo i sami sebe. Tesko je uvijek imati idealnu reakciju kada smo i same emocionalno uzdrmane vlastitim problemima. A ponekad smo primorane zbog vlastitog emocionalnog zdravlja prvenstveno stiti same sebe. Koje god emocije se jave bitno ih je prepoznati, prihvatiti ih takvima kakve jesu, proanalizirati onoliko koliko mozemo i pustiti ih da prodju.

Svima velika

[Gombica]

I ja uvek imam osecaj da su svi oko mene trudni,.. zagledam tudju decu, i jedva cekam priliku da mi neko "uvali" svoju bebu u krilo,..
E sad, sve je to lepo, al kad dodjem kuci, mene muka uhvati,.. ma bedak strasan,..Najvise na svetu me nervira kada neko ne zna kroz sta prolazimo pa me pita " a sta vas dvoje cekate?" ufff,..
Svaki mesec imam uspone i padove,.. da nema MM , ja bih verovatno klonula,... Svaki put kad dodje ja se rasplacem, i budem tri dana neutesna,.. posle opet dignem glavu, i kazem, idemo dalje,... Ali iskreno, ne znam koliko cu jos imati snage da se dizem i padam,... Joj cure,.. da mi je neko pricao kako ce ovo biti tesko,...

[njumi]

tuzna, htjela sam još samo dodati da ni tvojoj jetrvi nije lako, što znaš i sama...
ona je bez djece 9 godina i ponekad je sigurno imala takve osjećaje prema drugim trudnicama.
ono što zapravo hoću reći - što nas je manje sa takvim problemima, to bolje, zar ne?
samo, ponekad je teško prihvatiti da baš mi imamo te probleme.....

Ovo moram jednostavno potpisati

Tužna, a da krenete u neki postupak? Nada umire zadnja

[belinda7]

Drage moje cure evo svima šaljem puno ~~~~~~~~~~~~~~~ da se malo podigne raspoloženje,i puno za što više snage za naprijed!!

Tužna,to sam te i ja htjela pitat. Jeste planirali da krenete u neki postupak? Jeste ikad radili biopsiju testisa,zašto ne bi probali ako dosad niste?? ovo je za tebe da budeš barem mrvicu manje tužna!! Nema predaje dok postoji i tračak nade!!

[tuzna]

e,drage moje kako je lijepo imati nekog da te razumije...ja ne znam sta mi se desava kad je jetrva u pitanju.dok ne krene u postupak ,ja dodjem sebi,a kad je krenula(nije joj sad uspjelo,ali joj je Bog dao da moze ici u postupak kad hoce i do kada hoce,a ja nemam ni to i mozda nikada necu imati)ja sam je zamrzila,ali bukvalno zamrzila!danima sam brojala koliko je proslo od ET-a,plakala,nisam se smjela pojadati nikom,mrzila sebe sto sam takva,danima se pitala kako mogu ocekivati nesto ,kad sam takva prema njoj,kako ne mogu iskreno biti sretna zbog njih?! ali,to je tako samo kad je ona u pitanju.3 prijateljice oko mene su trudne i zaova,osjetim ljubomoru(ili sta vec) na trenutak,poslije to prihvatim i bas mi iskreno bude drago.ali, ta jetrva....sad sa sigurnoscu mogu reci da sam mrzila i nju i njenu srecu tada.kad mi je muz usput rekao da nije uspjelo,danima me grizla savjest,ali opet je ostalo isto:i dalje ne volim ici ,niti sam se obratila njoj i jednom rijecju. najgore je sto se ne mogu promijeniti...i sto to ostaje isto,sto se vec bojim njenog novog postupka i tih osjecaja. stvarno me strah da ima dijete(koje ce,nadam se,dobiti i to na takav nacin-a ja Boga molim da dodjem do toga da mogu u postupak)i da ja zivim tako blizu.strah me da ce me to otjerati odavde,od njih ,od ove kuce...od svega!voljela bih da sam u Australiji ,daleko od svih i da me ne gnjavi niko nicim,da ne gledam tudju srecu,koja me svaki,bas svaki put ,posjeti kako je velika,ogromna moja tuga. cak nemam sansu ni da probam. danima sam sjedila sama u kuci ,slusala pjesme i razmiljala kako joj je Bog dao da pokusava koliko hoce(a,roditelji mm nikad ne pricaju o nasem problemu-njihov je najveci na svijetu),kako je ,ipak,bila trudna(jer je dobila M nakon gotovo mjesec od ET-a),mogla je osjetiti sta to znaci,mogla je cekati,nadati se...ja ne mogu ni to! ajde,recite mi da ju ne mrzim?! pobogu,ima sve sto ja nemam! i jos uz to,kad sam dosla kod roditelja mm,a jetrva i djever jos zive sa njima,jedva da su sa mnom pricali,kao ljuti na mene,valjda sto ju nisam zvala. znate,nije lako imati oko sebe toliko ljudi koji te ne razumiju,bez obzira sto su kroz to prosli. sreca pa imam prijeteljice i mamu,kojoj kazem sve.saslusa me,nekad se slaze,nekad ne,ali me SLUSA! ah,sta sam vam napisala! mislila sam da ovo necu nikkad nikome ispricati i priznati. ne ocekujem da me razumijete,jer ona koja takav problem nema,ne moze ga ni razumijeti,ali vas molim,jos jednom,da me ne osudjujete.
sto se tice postupka nemamo neku opciju.mm je radio biopsiju u maju ove godine u MB-u i nisu nasli spermije,samo spermatogonije i spermatocite u jednom kanalicu.tek sad radimo detaljnije nalaze koje ovih dana cekamo,pa da vidimo ima li kakave terapije,jer da ironija bude veca, fsh mm je uredan! ma,tuga prava.nemamo adekvatnih ljekara,nemamo odakle krenuti...kad pocnem o tome razmisljati sve sam tuznija.
sorry na jadikovanju

[njumi]

pobogu,ima sve sto ja nemam!

mislim da je ovo ključ tvoje ljutnje... ne mrziš ju, samo si ljuta. Ne možeš reći da svojoj jetrvi i bratu svoga muža ne želiš tu sreću ili da ih mrziš

Vidim da si jako frustrirana, pa ću pokušati reći najblaže što mogu: kako bi se ti osjećala da nakon x godina pokušavanja i realne nade napokon uspiješ ostati trudna, a s tobom u kući živi netko tko ne može imati djecu niti je ikad pokušao nešto medicinski (jer nažalost, nije imao šansu), a ne želi te ni pogledati samo zato što si sretna, što je (možda!) uspjelo nešto o čemu sanjaš, nešto što silno želiš, nešto čemu jedino težiš.

Molim te, nemoj misliti da te osuđujem, to mi nije ni najmanja namjera. Samo ti želim skrenuti pozornost da obrnem situaciju, jer opet ponavaljam, sigurna sam da nije mržnja u pitanju, nego samo ljutnja i frustracija (usudim se reći radi toga što ti nemaš priliku ići na MPO, a ne radi nje), i da se malo "odmakneš" od problema.

Nadam se da je faza i da ćeš uskoro biti sretna

[belinda7]

Draga moja tužna,i mene si rastužila ali te mogu shvatit jer sam se u toliko tvojih riječi i ja prepoznala !!
Znam da nema te riječi koja bi te mogla utješiti,pa eto u mislima sam s tobom i samo molim da dobijemo još malo snage da ovo sve prebrodimo. Kako vi tako i mi.
Pošto i mi idemo na biopsiju u 1. mjesecu ja isto kako se pripremam za sreću tako se pripremam i za tugu. Al zasad pokušavam što manje mislit na tugu koja me možda čeka. Mi odma poslije ako to ne uspije pičimo za Prag,ali znam da to sigurno neće bit odma jer će nam trebat (bar meni) jedan duži period da prihvatimo i prebolimo to (ako je to ikako moguće).

Jeste li vi razmišljali o Pragu ili vam to nije solucija?

Još jednom ti šaljem i puno !!

[Ljubica]

draga tuzna, i ja mislim da je kod tebe trenutno preovladala nemoc jer u datom momentu ne vidis izlaz iz date situacije. Ali u svakom slucaju vjerujem da ce se pojaviti izlaz iz tvoje tuge i da ces taj gnjev izbaciti iz svoje duse.
Ako sam dobro shvatila problem je sto TM nema spermica , a dali ste razgovarali o posudjivanju tudjeg sjemena ili o usvajanju djeteta? Mislim da je i to nesto sto u situacijama kad se zaista ne moze doci do vlastitog djeteta treba uzeti u obzir i razmotriti i te opcije.
Uostalom u svemu ovome je najvaznije da se ti i TM volite i podrzavate jedno drugo!
Draga znaj da smo mi uz tebe i da te ni u jednom momentu ne osudjujemo nego te razumijemo.

Skupi snage dok cekas nalaze pretraga koje ste odradili i saljem ti ~~~~~~~~~~~~~ za skori izlaz iz te situacije.

[Yana]

~~~~~~~~~~~~~~~ da se malo podigne raspoloženje :

Pazite kad vam ja nakon mojih petogodisnjih (+) XX pokusaja MPO dignem raspolozenje s vijescu o trudnoci! Pa se onda zatrese ovaj forum a smajlici pocnu skakutati do neba i natrag :D :D :D. Ja nakon svega i mora i dalje vjerujem u onih 0,5 % koji su mi MPO-vci dali, odnosno da ce i taj tanani postotak ipak pobijedili onaj debeli ostatak, a meni u narucje donijeti malog ...
Postoji vrijeme radovanja i vrijeme zalovanja, ali svoju radost naci u radosti drugoga je tajna srece... Budite ustrajne, ma koliko god se to sad cinilo nemogucom misijom.

[Lambi]

tužna i nemoj biti tužna ,naći ćete neko riješenje ,čuda se događaju

[ici]

Tako je slažem se. Ja sam na početku svega bila ia ljuta i očajna i ljubomorna ali nakon prvog pokušaja( koji nažalost nije uspio) i spoznaje da i za nas postoji šansa i nada da dobijemo naloga bebaća trgli smo se i sada sve gledamo drugačije i veselimo se novom pokušaju i nedam da me strahovi nadvladaju.

[tuzna]

znam da se cuda dogadjaju ,ali sam u fazi kad mislim da se to meni nikad nece dogoditi. prvo smo kao grom iz vedra neba saznali za dijagnozu( mm nikad nije nista bolovao,dana nije proveo u bolnici, svi nalazi super i nakon rutinskog pregleda,jer moja dr. nije ni pomisljala da je problem u njemu ,saznamo takvu dijagnozu).nakon sto sam u bolnici dobila mali papiric na kojem pise samo jedna jedina rijec-azoospermija,bez objasnjenja,a ja pojma nisam imala sta je to.nakon sto sam sama cackala po netu i Rodi i saznala tako kakav je nas problem,pa kasnije kopala sve dublje i saznavala sama koliko je to ozbiljan problem,pa sama na netu saznavala broj dr.-a Vlaisavljevica,pa sama zivkala,pa isli na konsultacije u MB. i na povratku prezivljavali traume,jer smo isli busom i stali nam u gradu 100 km daleko od mog u 4 ujutro i to izvan grada,a mi ni prevoza ,ni hotela u blizini,pa nam davali velike sanse na biopsiji,jer je fsh mm ok,pa cekanje mjesecima i razmisljanja kako nam Bog ,valjda,nece dati gore od goreg(ako je najgora dijagnoza ,nece ,valjda,biti gora vrsta iste,a jos uz to fsh ok),pa nalaz dodje na kucnu adresu,iznenada ,bez ikakvog pojasnjenja,pa sami "dumali" sta to tamo pise,pa zivkanje u Mb. i sok ponovo:niti jednog jedinog spermija ni u testisima.pa,ajde recite da ne budem ljuta,frustrirana,izvan sebe od svega?! i bas u tom periodu,nakon 9 god sjedenja i ne radenja nista,u vrijeme mojih najvecih padova i razocarenja u zivotu,oni idu u postupak! usput da napomenem,ona jos ne zivi tu,nego kod roditelja mm,tek ce da doseli,pa ju ni ne gledam svaki dan.
razumijem ja da sam nepravedna,da od toga da li ce dobiti dijete ili ne,ja nemam ama bas nista,ali me boli,boli,razdire da imaju priliku i jos mjesecima razmisljaju hoce li ili ne u postupak! ja ,koja toliko molim Boga samo za to:da mogu bar probati,oni se ,sa normo nalazom mog djevera,dvoume,pa onda meni dodje da ih zadavim.jedva su se oni nakanili na taj postupak,ja insistirala. a,sad ....sad sam ljuta,vjerovatno ne na njih,ali na njima iskaljavam to,tj.sebi govorim da je to zbog njih,a ustvari sam vjerovatno ljuta na zivot zbog svega sto mi se desava. u ovih par godina ,koliko se borimo sa azoo dijagnozom,niti jednog pomaka nije bilo,samo gore od goreg.
priznajem,vjerovatno sam sa 24 godine isfrustrirana i ljuta na sve i svakog,ali sam takva i lakse mi je tako.sta da radim?ponavljam ,takva sam i mijenjati se ne mogu ,jer me Bog takvu dao.
ljubim vas,i zahvaljujem na razumijevanju.

[belinda7]

Draga naša tužna
Kako bi te sad zagrlila,baš mi teško dođe šta te ne poznajem pa da te mogu uživo utješit,zagrlit,poljubit da se bar malo osjećaš bolje.

Znam da možda glupo zvuči jer jedino od čeg bi se osjećala bolje je + ,ali znam i da puno pomaže dok imaš nekog tko te je voljan saslušat i utješit (bar meni to pomaže),mada to neće riješit problem ali...moram pokušat.

Jesi probala nać utjehu u nečem,jel ti možda pomaže razgovor sa TM?
Da te malo utješim kako se ne bi krivila previše,veliš da misliš da si najviše ljuta na život,ja sam bila tolko ljuta na samog Boga da pola godine nisam mogla kročit u Crkvu. Znala sam da je to grijeh ali čim sam više razmišljala o tome sve sam više bila ljuta na Njega,a kad bi i ušla kroz vrata rasplakala bi se. Jednostavno se nisam mogla suočit s Njim.
To me ljutilo najviše od svega jer sam mislila da nas za nešto kažnjava,kao da nije dosta kroz šta smo sve već prošli u životu pa nam treba još i to!!!
Ali onda sam shvatila da je to još samo jedan od njegovih planova za nas i da nas čeka ali samo on zna na koji način će doć. Ne velim ja da mi ni danas ne dođe takav dan,još uvijek se znam uhvatit kako sam ljuta,kako krivim sve moguće i kako uporno vrtim to pitanje "zašto",ima i tih dana i ja mislim da će ih nažalost uvijek i bit,ali ih je puno manje.

Nadam se da će se tuga u tvojem srcu uskoro smanjit i da ćeš nas jednog dana dočekat s osmijehom.
Do tada pokušaj nać utjehu u našim riječima,u drugoj dječici i nemoj se više toliko krivit zbog osjećaja prema jetrvi,oni su skroz prirodni i sigurno nisu tolko negativni kako ti sad osjećaš.
Kako si i sama kazala,to je više ljutnja na sudbinu nego osobno na nju,a ona ti se baš tu našla.

Šaljem ti puno i još jedan !!!

P.S. Oprosti ako sam ti naporna al imam potrebu da te bar malo probam utješiti.

[AB7]

DRAGA TUŽNA da se ija priključim nemoj tugovati BOG uvijek ima planove za sve nas nekad su dobri a nekad nam nejdu u korist :/ ali sve je to Život,mi se isto borimo sa AZOOSPERMIOM 9 god sa time da je kod nas 100%sterililitet zbog KLINEFELTEROVOG SINDROMA i da se nisam uključila na ovaj forum učinila bih najveću pogrešku u životu.Kad čitam vaše probleme kažem sebi HVALA BOGU DA IMAM SA NEKIM TO PODJELITI (naravno i sa SM)U mojoj obitelji moja sestra ima kćer evo što se mojoj sestri desilo:2 puta je imala odnos sa dečkom i ostala trudna i tada sam se ja potpuno slomila osjećaji su isplovili iz mena kao bujica a zapravo sam bila ljuta na samu sebe što nisam ja isto trudna da bi na kraju moja sestra ostala samohrana majka,danas NIKOLINA ima 5 god.tako isto i moja zaova udana 2 djece i ja kao ujna jednostavno sam se uklopila u njihove živote idem po njih u vrtić svako malo im nešto kupim tako da što se tiče tuge i djece zasada je OK.Ali kad moj mali nećak ima 3 god. kaže kad dođem u vrtić po njega veli JUJNA i trči preme meni kao da sam mu mama meni se srce raspukne ili kad je kod bake (svekrve moje)on rađe bude kod nas jer ja se spustim na hjihovu razinu i to oni vole.Hoću reći da se držiš jer ima toliko lijepog u životu da ni mi sami neznamo ali svi ćemo na kraju postati MAME

[ici]

Draga Tužna i ja sam se tako osijećala i bila ljuta na sve ia savkoga: moje i njegove roditelje jer ne shvaćaju težinu situacije, na Boga na prijatelje sam bila ljubomorna i tuđa sreća me boljela. Moj ti je savjet da se isplaćeš kad ti se plaće, da ti i TM nađete vremena za rezgovor o svemu šta vas mući i tišti, da budeš ljuta kad se tako osjećaš jer malo po malo tuga će biti manja a snga i želja za uspijehom biti sve veća i onda ćete jednog dana samo reći idemo pokušat i vjerujem sve će se isplatiti. NIKAKO NEODUSTAJTE!!!!!

[laky]

ja se prilično dobro nosim sa svim ,nekad malo "padnem" pa ustanem i tako, ali ima jedna druga stvar na koju sam

Kada je neko obiteljsko slavlje ,blagdan ili običan zajednički ručak sve moje šogorice koje imaju djecu baš u vrijeme postavljanja stola i pranja suđa uglavnom nađu da uspavljuju,hrane ili smiruju djec pa sve padne na moja leđa
Također sam skužila kada su dječiji rođendani pojedini djecu dobro upute pred kim trebaju reći želje jer znaju kako smo MM i ja slabi na djecu ....a mog roćkasa se i nesjete ,teško i SMS da pošalju

nervira me to shvatanje lako je vama po pitanju financija,bla,bla nemorate trošiti,znate li koliko dijete košta

možda sam zvučala grubo ali ništa nisam slagala

P.S. ove godine iz bolnice inakon lpsc ako bude sve OK izlazim 23.12 ili 24.12 pa ću im uskratiti to zadovoljstvo i Božić ću biti doma

sorry na ovom postu ali morala sam jer su mi i prije pola sata digli tlak na 10000000000

[Ljubica]

Laky no no siki-riki! Skupljaj snagu za lpsc i stedi zivce, sad bar imas izgovor da se ne izlazes stresu na slavljima!
Pusa

[belinda7]

Laky potpisujem Ljubicu,ti se samo odmaraj i misli na sebe i svoje zdravlje!!! Želim ti da prođe sve kako vi kažete školski i bez problema da možeš čim prije u nove pobjede!!!

Laky kod mene ti skoro pa ista situacija,MM ima 4 brata i svaki po 2 djece,znači to je 8 djece i još ih nj bratić ima 2 koji stanuje isto pokraj svih njih.
Znači već 5 god ja svaki Božić muku mučim kakvih 10 poklona uzet,ali šta god da uzmem nikad nije dobro,ni zanimljivo ili potrgaju za 5 min!!!
A ja 2 dana tražim i kupujem. Prošle god. ja lijepo odlučila svakom kupit vrećicu čok djeda mraza i svakom unutra stavit 50 kn,ali onda je doslovce bila dreka "strina,ali ja oću poooklooon!!!!!"
E tad mi je prekipilo i kazala sam da za njih od sad pa nadalje više nema božićnih poklona,samo za rođendane.
Meni to ne treba da netko svoj neodgoj praksira na meni,a roditelji to dopuštaju!

A one priče da lako nama kad nemamo djecu,možemo ić po kavama,vidjeli bi mi da imamo djecu itd.,na to šizim i odgovaram u roku odmah!!! Nedam se ni ja više zezat 8) !!

[laky]

i ja sam ove godine "zaboravila" poklone i ostalo ...čekam reakciju

[Ljubica]

zlice jedna Laky , mozda ti i tvoj dragi sami sebi poklonite u NG najljepsi pokloncic na svjetu pa ih sve iznenadite :D :D :D
Evo malo vibrica za vas poklon u NG ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

[ici]

Drage cure ja sam sve otkačila koji su mi stavljali doslovno "soli " na ranu i tako sad se družim samo sa onima koji neće svoje filozofije isprobavat na meni. I to sa poklonima ma mislom ozbiljno su pretjerali

[potočnica]

Draga moja Ljubice!
Znam točno kako se osjećaš, u toj sam priči bila dvije godine sve do prošlog petka kada je MM dijagnosticiran tumor na desnom testisu. U tom trenutku mi više ništa nije bilo bitno, ali baš ništa nego da njemu bude sve ok. I hvala Bogu, operacija je jučer prošla u najboljem redu, a današnji nalazi su sjajni. Ono što mi je izmamilo osmjeh nakon tjedan dana na lice je bio trenutak kad je MM iz narkoze otvorio oči i rekao: "Mico, čika doktor je rekao da ćemo moći imati djecu!" I znam da hoćemo! Nije bitno kad, ali doći će jednog dana!
Ti se trebaš smirit i opustiti jer kako kaže moja prijateljica: "Trebaš stvoriti uvjete da netko u tebi poželi živjeti!"
Do tada ti držim palčeve i šaljem

[belinda7]

Potočnice,super šta je sve prošlo u redu,sad samo naprijed po bebača!!!

Tužna,gdje si nam,jesi nam malo bolje?

[Ljubica]

Draga Potocnice, drago mi je da je tvoj dragi dobro i hvala ti na ovim rijecima. I ja sam ovih dana saznala za neke ljude iz moje sredine da su bolesni i da imaju tumor. Sto je najgore imaju jedno 25 godina drugo oko 40 ali su obolje ljetos imali svadbu. Znaci mladi bracni parovi su u pitanju. Vjeruj od kad sam cula za te ruzne vijesti zahvaljujem Bogu sto smo moj dragi i ja zdravi. Nije da me nemuci to sto ne ostajem trudna ali na kraju sam shvatila da se ja previse nerviram oko toga jer zapravo je najbitnije da smo zdravi.
Ne mogu ni da zamislim kako vam je bilo kad ste saznali, ali najvaznije je da je on sad dobro i da su prognoze za prosirenje porodice pozitivne.

"Trebaš stvoriti uvjete da netko u tebi poželi živjeti!"

Odlicno je ovo rekla tvoja prijateljica!
Hvala ti na ovom citatu!!!

[ANKARA]

Ponekad kad se zamislim nad svojom sudbinom, uvjerim se da one riječi "pazi što želiš, moglo bi ti se ostvariti" stvarno imaju smisla. Tada me one uvjere da sam za sadašnju bitku koju vodim sa neplodnošću MM i sama kriva. Naime, u bivšem braku sam zatrudnjela dva puta (jedno dijete rođeno) bez problema. Tada sam govorila svom bivšem M da bih htjela nekada da ne mogu tako brzo zatrudniti tako da jednostavno mogu koji mjesec preskočiti i uživati u odnosima "do kraja" bez zaštite. Stanje stvari u tom braku se zakompliciralo i on se raspao. Ja sam se na svu sreću zaljubila do ušiju u predivnog čovjeka, sadašnjeg M koji nažalost ima problema sa neplodnošću. Kad mu je došao prvi nalaz spermiograma, sjetila sam se svojih davno izgovorenih riječi i rekla "e sama si kriva. drugi put ćeš paziti što želiš".
Znam da priča zvuči ironično ali je eto, nažalost istinita. Zbog svega toga smatram da se nemam pravo previše žaliti na svoje stanje.

[Ginger]

ajde, ajde, ne pričaj bedastoće....
svašta mi kažemo, što mislimo i ne mislimo, nekad i požalimo, al to ne znači da smo to zaslužili...
kad se samo sjetim kakve sam ja gluposti znala reći vezano za djecu
ono, u stilu - ima vremena, stignem, kad se sve posloži, bla, bla.....

[tuzna]

drage moje,evo i mene! u malo boljem rspolozenju nego prethodnih dana ,jer sam se preko vikenda natjerala na neku festicu.dodje meni dana kad mi stvarni mnogo toga ne znaci nista,kad mi je samo bitno to sto nemama djece.dosla sam sebi,a mjesecima sam bila u onakvom raspolozenju kao onih dana kasd sam pisala da mrzim jestrvu.popustilo me,ali se bojim njenog novog postpka.znam da ce biti isto,ali sta da radim? takva sam,voljela bih da nisam.voljela bih da budem najsretnija kad idu u postupak.
ma,proci ce sve to,nadam se. najdraze moje,hvala vam na takvim rijecima i podrsci.jako je lijepo imati nekog kome sve mozes reci.

[belinda7]

tužna...tu si!!!!
Kako mi je drago da si se javila i da si bolje :D !!!
Dobro da si se natjerala na tu fešticu,vidi kako malo zabave pozitivno djeluje.
Šaljem ti i da nam šta dulje budeš dobre volje!