Citiraj ive25 prvotno napisa
Moj najteži trenutak je bio kada sam 11-ti dan od ET-a, navečer, dobila M, nisam ni betu dočekala, a iduće jutro frendica, sva sretna, govori mi da je ugledala plus na testu...
Uvijek ima takvih trenutaka, ali vremenom se čovjek (ako MPO dugo traje i par više-manje emotivno prihvati i mogućnost života bez djece) počinje istinski radovat tome. Meni je isto jednom taman iz Breyera opet stigla dvojka na mail (lab koji u ZG-u mejla rezultate), a draga kolegica na telefon pričala kako ide na porodiljski, i iznenadila sam se kako sam se veselila - ono, super, ajde jedna dobra vijest, ajde jedno malo biće toga dana. A za mene, nema veće navale sreće nego kad ti neka tvoja prija s Roda koja je u sličnoj priči (bilo po dugotrajnosti, bilo po dijagnozi ili nečem trećem) javi svoju pozitivnu betu, to su trenuci za koje se živi (i plače od sreće ). Naime, bar je meni tako bilo, sa svakim korakom je bio osjećaj (easy, ina, čekaj jer je dio osjećaja i briga itd.), ali kad javi netko drugi, onda je to vatromet veselja, oda radosti... Sretno svima ~~~ !