Sretna mama,tužna supruga

[nada24]

Moj će sin uskoro napunit 4mj ne mogu se potužit napreduje super sisa dobar je veselstvarno nezahtjevno djete.Po noći super spava ali preko dana nikako koliko se god ja trudila ne ide pa sam odustala.Kažem ne mogu se potužit ali koliko god on bio dobar kad preko dana nemam ni 15 min za pojest normalan obrok nego sve na brzinu navečer sam luda kad ga stavim leć ne znam gdje bi prije sa sobom.Moj muž radi nekad do 3 ali većinom to bude i duže naravno kad dođe s posla pola sata se poigra s malim pojede pa na televiziju točnije teletekst kladionica ili pak internet, za sve on nađe vremena i živaca osim za mene.To me jako muči pokušala sam mu objasnit da mi fali nježnosti malo podrške neka riječ utjehe kad sam živčana razumjevanja za moje osjećaje kad ja već imam za njegove ne tražim ja puno od njega što se tiče maloga on uživa u igri i kupanju a sve ostalo je na meni,to nije ono što mi smeta meni za oje djete ništa nije teško.Ali ako se ima vremena za kavicu s prijateljem i za to se ima snage zapitam se što ja njemu zapravo značim jeli me možda presto voljet kad ga to pitam on poludi i kaže da nisam normalna kad to mislim ali ja nježnost od njega dobijem samo kad poludim i napadnem ga pa zar se moram svađat da bi uopće pričali vjerujte mi to toliko dugo traje da ja mislim da kad bi sjeli na kavu ja ne bi znala o čemu pričat s njime.Sve sam pokušala i polako i obzirno i nježno i grubo ma svakako ali sve bude super taj dan a sutra je sve po starom.Imam osjećaj da ću poludit jer cjelodnevna briga za djete nije jednostavna a on misli da ja samo sjedim i igram se s malim pa da ne shvaćam njega koji cjeli dan radi,mi se više jednostavno ne možemo nać toliko sam puta provela dan plačući i pitajuči se ima li se više smisla uopće trudit?!!!!

[zumbulmama]

Samo kratko, da znaš da nisi sama. Potpuno su mi poznati tvoji osjećaji, bila sam tamo (dvaput). Ne znam što da ti kažem za tvog muža, vidim da ne reagira na riječi. Zbunjen je i on, to znamo, ali to nije opravdanje. Da pokušaš malo ostaviti bebača s njim sat - dva pa da malo vidi a ti se prošetaš, popiješ kavicu.. (ako ne dojiš svakao malo). Znam, nisu neki savjeti. Sigurno ti se čini da to traje cijelu vječnost, ali bebači brzo rastu. Drži se i samo hrabro!

[mama Jelena]

nada24, kako je bilo prije nego što si rodila? Da li si ti imala neke svoje interese ili ste to "njegovo" vrijeme nakon posla provodili onako kako bi ti i sada željela - u prepričavanju što je bilo i slično???
Ja tu vidim dva problema - nzadovoljavanje tvojih potreba od strane muža - koji bi se dali možda riješiti djelomično uvaljivanjem u krilo npr???Odnosno malo više od uvaljivanja u krilo - obično to omekšava muževe??

Ja tu vidim još nešto- on ne sudjeluje u interakciji sa djetetom - da li uvjetovano njegovim odgojem - čeka da mali može igrati nogač ili nečim drugim, ali ja bih mu što više uvaljivala dijete milom ili silom kako bi ostvario dobar kontakt... Da vam se ne bi desilo kao jednoj mojoj frendici da joj kćer ne želi sjediti ocu u krilu...

Drži se, tvog muža treba malo "otključati" i razmekšati... Kažem, možda to bebe najbolje rade!!!

[rosa]

Ono što sam ja do kraja spoznala,a što sam puno puta čula i čitala, jest činjenica da su muškarci velike bebe.
M i ja smo imali veeeliku krizu prvih godinu dana nakon poroda,da bi mi on na kraju priznao da se osjeća potpuno zapostavljeno i da više ne postoji vrijeme za nas kojeg smo prije imali svakodnevno i intenzivno.Osjećao se emocionalno napuštenim.Ja sam,kao i ti sada,bila fizički i psihički iscrpljena.Svako jutro bih si rekla: danas ću mu posvetiti sat vremena,al uvijek bi nešto ispalo.Vrlo često bi se prije toga uspjeli dobro posvađati .
Danas uviđam da sam i ja bila kriva za takvo stanje:loše volje,obješenog nosa,svojim pogledom bih mu prebacivala za svoje nezadovoljstvo. Čista frustracija.Danas,kad nam klinac ima dvije godine je skroz druga priča.Sve je sjelo na svoje,imamo vremena i za sebe,maloga možemo i na par sati ostaviti kod bake itd.Ja se opet osjećam psihički stabilno, pogotovo od kada sam se vratila na posao.Ako te imalo tješi-moj mališa danas spava puno više nego kao novorođenče.Po noći je bilo dva buđenja, ali po danu mi je spavao isključivo pri hranjenju.Ostatak je bilo plakanje i nosanje. Nikada se ne bih vratila u to razdoblje...
Izdrži još malo,svakim danom će ti biti lakše, bar što se bebe tiče.

[luce23]

Nije kod mene ovakva situacija no da sam razočarana svojim mužem -definitivno!!! Kao tata se nije pokazao :kao beba mala pa kad malo poraste on će onda, pa ti dojiš nemam ja sisu da ga uspavam...i takvi biseri. Ne shvaća moje frustracije što sam doma i ne radim i stalno s malom bebom ali učim ga "prisiljavam"- ostavljam s malom bebom pa neka vidi...savjetujem da izađeš na kavu ili gdje već kad imaš priiliku, posvetiš se malo sebi bit ćeš zadovoljnija a onda i njemu draža pa će ti se posvetit malo više

[tibica]

Jučer je moj svekar rekao jednu pametnu. MM mi je nešto zanjurgao što nisam uzela od malene gazicu sa sobom iz auta pa je sveki rekao da umjesto da njurga meni je mogao i on to napraviti, a kad već nije neka skoči do auta pa neka donese. I još da si ne smijemo međusobno njurgati jer da će nas to uništiti. (Zna čovjek što priča. :/ ) Znam da je ovo banalna stvar, ali htjela sam ti reći da možda probaš drugi pristup. Nemoj mu njurgati i ljutiti se nego mu sjedni u krilo s osmjehom ili navečer kad beba zaspe se malo pomazi s njim. Pruži ti njemu malo nježnosti i sigurna sam da će pozitivno odgovoriti. Oni se osjećaju zapostavljeno i beskorisno dok su bebe malene. Ja svom dam da ju nahrani kad papa kašicu ili da ju okupa, presvuče...kad je doma uvijek mu je dam u ruke da se igraju... Navečer kad ona zaspe mi malo poćakulamo, pomazimo se... Ne kažem da moraš svako večer imati volje i snage za seks nego čisto neku nježnu gestu prije spavanja.

OT: Bilo mi je dosta teško pročitati tvoj post bez interpunkcije.

[pino]

Meni je 4 mjeseca bilo doba kad sam najvise sizila kod kuce i svaki dan sam doslovce brojala minute kad ce se MM vratiti s posla da mozemo negdje zajedno otici (i beba, naravno). Mislila sam da cu puknut. Ali proslo je malo po malo i sad je puno bolje. Preporucam slijedece:

- ostavit bebu s muzem da on vidi da to i nije samo tako brinut se za malo dijete;
- dogovorit se s njim da imas bar sat vremena slobodno od bebe, a da nisu kucanski poslovi, tj. da imas isto toliko vremena koliko i on nakon sto se vrati s posla za prijatelje itd
- preko dana nosit bebu u marami ili mei taiju i kreni u setnju, u grad, u ducane itd, samo NEMOJ BITI DOMA cijeli dan
- mene su spasile audio knjige jer nista drugo nisam mogla citati - osim kad sam setala s malom na ledjima, to mi je bila prilika da nesto i procitam. Ako nema audio knjiga, ima zanimljivih radio emisija koje bi znala downloadirati na mp3 player
- legni na pod zajedno s bebom umjesto spavanja - covjek se u lezecem polozaju odmori cak i ako ne odspava
- iskoristi koji put baka servis ako mozes

A to da ti svog muza pitas da li on tebe voli - to ti je krivo. Kuzis, ti si dosla do tog zakljucka, a taj tvoj mentalni proces on uopce nije cuo niti zna za njega niti ga moze shvatiti jer nije u tvojoj kozi. (I ja bi posizila da me MM pocne propitkivati takve stvari.) Umjesto da ga pitas da li te voli, reci mu direktno - "Dragi, mozes li pospremiti stol, ja dojim?" "Dragi, mozes li malog malo prosetati, ja bi oprala sudje? Nisam imala vremena jer mi je mali stalno na rukama" "Dragi, mozes staviti vodu za tijesto, nisam mogla kuhati s malim?" (tijesto je jedina stvar koju MM zna skuhati, pa karikiram) Daj muzu jasne instrukcije sto ocekujes od njega, on ti ne moze citati misli. (I to mu reci prije nego sto upali tv, ili se dogovorite unaprijed za neke stvari umjesto da cekas da prekipis jer ocekujes da ce se on sam toga sjetiti - nece! moras mu reci!)

Ali bit ce bolje za par mjeseci.

[Anci]

ne znam imaš li nekad neko društvo preko dana
ja sam na oba porodna dopusta imala ekipu i stvarno sam uživala
probaj si naći neko društvo, uvijek imaš puno mama s bebama- nekima od njih je možda kao i tebi

a što se tiče muža, cure su ti sve rekle

sretno i uživaj

[nada24]

Sve sam ja probala i smijala se kad bi najradije vrištala,i sjela mu u krilo kad bi došo s posla i šalila se s njime i tako mi je jedan put reko neka malo ohladim jer sam mu dosadna.
Kako ga onda ne bi pitala jeli mu uopće više stalo do mene,kad se ponaša kao da nije.
U cjeloj priči on je najmanje zapostavljen jer kad je umoran ja nađem 5 min za izmasirat ga,malo se pomazit s njime, no svaki moj pokušaj završi njegovim bjegom na kompj.ili u kladionicu ili pak nekoj drugoj stvari puno važnijoj od mene.
Jednom smo pošli na kavu mama je čuvala malog,sjeli smo naručili kavicu on je za to vrijeme gledo dnevnu ponudu ja pokušala započet bilo kakvu temu za razgovor on me gleda,kao šluša i upola moje priče on se ispričava i kaže da mora uplatit listić
Poslije sam mu pokušala na veoma lijep način reći da se u takvim sitacijama ja osjećam ko največa glupača on me zbunjeno gleda :? nikako mu nije jasno zašto.
Jučer mu je došo prijatelj iz zg i on je s društvom išo vanka jer se dugo nisu vidjeli.O.K.shvaćam ali i danas kad ima slobodan dan on je otišao vani jer treba se družit s prijateljem koji mu još nije sina došo vidjet,a kad smo mi bili u zg-u nije našao vremena u pet dana da se nađe s nama a zvali smo ga svaki dan.
Htjela bi to riješit ali ne znam kako,jednostavno ne znam kako da više doprem do njega.Ne želim se više nervirat radi svog djeteta niti se pred malim više želim svađat.Ne želim se više osječat ovako sama a nisam ga sama napravila.
Bojim se da ću ako ovako nastavi ja završit na psihijatriji.
:shock:

[momtobe]

Ajoj Nada, imaš posla sa razmaženim i neodraslim stvorom...
Budi mu ogledalo. Ponašaj se ti prema njemu onako kako se on ponaša prema tebi. Zadaj mu zadatke- to obično treba takvim maminim sinovima- zadaj mu da objesi veš, pričuva malog, ode u dućan. Oraganiziraj neki odlazak u maksimir npr. i stavi ga pred gotov čin. Pričaj sa sveki, ako ste ok, istračaj ga.
Odi na "terapiju" kod frendice, nemaš pojma koliko ćeš se bolje osjećati.

[nada24]

Sveki mi je daleko,nisam baš u idiličnom odnosu s njom.
Svima hvala na savjetima,sve su mi prijateljice udate i imaju djecu i svoje probleme i ne stignem ih vidjet.Nekako mi se činilo lakše tražit savjet od nekoga s foruma jer sam mislila da su veće šanse da nađem nekoga sa sličnim problemom.
Vaši savjeti možda pomognu da riješim problem,možda ne u svakom slučaju lijepo je znat da nisi sam i da će se uvijek naći netko tko će napisat bar jednu riječ utjehe
Jučer sam m lagano izbjegavala, bila sam vesela i igrala se s malim a kad bi nam on došao ja sam se jednostavno okrenula i pošla svojim poslom.Kad je vidio da sam i jutros u istom raspoloženju,vidim da mu nije jasno što se događa,ja ljubazna ali hladna to je novost za njega.
Naučio je da sam uvjek vesela kad nam se napokon pridruži a sad kad se ponašam kao i on vidim da je malo zabrinut.
Ovako ću i nastavit pa ću vidjet dokle ćemo stić.
Hvala svima koji su našli vremena za moj problem

[mikka]

drzi se

brini vise o sebi i malom a manje o njemu. ipak je on odrastao covjek, ne treba mu bejbisiter.

[SpOOklica]

Nada24, eto i ja sam u slicnoj situaciji, samo sta kod mene ima vise faktora.

Kod mene se neplanirano poslozilo: beba od 3 mjeseca (hvala bogu pa nije zahtjevan), tesko bolesna majka s kojom prije kraja zelim provesti sto je moguce vise vremena, prekvalifikacija do kraja ove skolske godine, posao dva tri sata svaki tjedan i picajzla u kuci (DA, ON je picajzla). Tako osim sta nije vidio da sam na rubu snaga psihicki i fizicki (ja sam doslovno imala ukocene misice od stresa pa kasnije i tremor misica), vrlo dobro je vidio sporku casu koja nije spremljena u makinu, robu koja nije pospremljena u ormar, a istovremeno ima nemale probleme u komunikaciji koji se ocituju u tome da - ne prica o problemima. Ali opet i on je bio pod stresom - radi u firmi gdje su bila velika previranja, radi doma privatno tako da cesto zna uci u kucu na rucak i onda opet u jedanaest - ponoc. Nije opravdanje... ali ipak.
I tako sam ja jedan dan nakon njegovog komentara imala mali zivcani slom i pocela vristati dok se moje dijete (hvala bogu) na to samo odusevljeno smjeskalo a tati nije bilo jasno sta se desava dok sam mu ja nabrajala sta me sve muci, predbacivala mu da me ne slusa, da me ne razumije i da kako moze tako mrtvo hladno komentirati gluposti dok se meni sve rusi... A derala sam se 100 na sat, tko zna je li cuo pola stvari koje sam izgovorila...

A onda sam se ohladila, dva dana poslije smo se vratili u dnevnu rutinu, kad je dosao doma s posla, nisam cekala ni da ruca, nego sam mu bebaca tutnula u ruke, mlijeko u frizider i otisla kod mame. nakon 4 sata sam dosla doma a on mi je kukao kako jos nije rucao, da ga noge bole, da je dvaput mijenjao pelenu, majicu jednom, da nece spavati nego se samo nosati....

Nakon mojih tihih klimanja glavom i neodgovaranja na tu kuknjavu nesto mu je izgleda sinulo u glavi, tako da evo danas kuca je bomba a on se bavi s malenim, dok mama gleda televiziju i odmara zivce. I jako veliku lekciju sam naucila - o problemima pokusati razgovarati kad nismo nervozni zbog upravo tih problema - kao i o sexu (nikad razgovor o sexu ne pocinji prije ili poslije istog!!!) isto tako ne optuzivati njega nego mu reci - MENE muci to i to, boli ME kad ti... A ne TI ne radis ovo, TI radis ono.... dalje, reci sta te muci, u trenutku kad te pocne muciti, to je onda daleko manji problem nego u trenutku kad puknes kao ja i pocnes vristati. Dakle reci, trazi od njega da odradi odredjene stvari, ukljuci ga u brigu oko bebe pa ce manje vremena imati za tv i kladionicu.

Osobneo, uvaljivanje u krilo meni ne odgovara nimalo jer uz sve ovo sta mi se desava ovih dana, ja jos nemam zelju za vratiti se u predtrudnicki ritam

[nataša]

uf uf uf...toliko toga...mislim da je sve to dosta normalno, jer se dešava većini nakon rođenja djeteta!

no ono što sam ja naučila je : NE BITI MU NA USLUZI, NASMIJEŠENA I VESELA, UVIJEK NA RASPOLAGANJU!!
i te kako sam znala bit JAAAKO neraspoložena I TEK KAD SAM POČELA POKAZIVATI DA MI NIJE LAKO, tek tada je shvatio da mi STVARNO nije lako!
i sad je sve o.k.

[nada24]

Jako mi je žao zbog tvoje mame,vidiš ti kakvi su ti muškarci ni kad ti je najteže u životu ti se ne možeš na njih oslonit.Ne mogu vjerovat kako uviek misle samo na sebe.Moj i je isto takav mislim picajzla primjeti sav nered u kući a ne primjeti da sam ja na rubu snaga.
Znam a je najgore držat sve u sebi i puknut kad baš više ne možeš izdržat,to sam shvatila ali kad ja tako postupim ja dobijem od njega svojih 5 minuta (samo što to stvarno traje pet minuta) a kad pokušam odmah pričat o tome što me muči on poludi pa ispadne da ja samo njorgam.
Danas recimo čula sam se s prijateljicom koja ima djete od3g i za par dana očekuje drugo,a muževi su nam prijatelji jako dobri kako ih jedan prijatelj koji nije oženjen nagovara da novu godinu slave kod njega.Kad sam mm pitala a sve kroz priču i zajebanciju misli li on ić s njima dočekat novu odgovorio je da ako se dogovore da hoće
Ne moram ni napominjat da je od prije muž odbio jer mora bit sa ženom ali moj ne želi ispast papak pa će udovoljit prijatelju.Nisam se htjela svađat pa sam samo pitala kad je on to meni namjeravo reć i zašto to moram saznat od drugih reo je da ima još do nove godine pa da bi mi reko.
Odlučila sam čvrsto da mu više neću prigovarat niti više uzaludno pokušavat doprijet do mozga nego ču čekat da vidim hoče li me ostavit samu za doček.Ako to učini neka ide tom prijateju kojeg nikako ne može odbit i o njegovim osječajima brine ,pa eka mu on kuha i sprema i rađa djecu.
Ja svoje živce želim sačuvat ako ne radi sebe onda radi bebe kojoj sam potrebna.

[Barbara1]

Meni je nedavno palo na pamet da prestanem bilo što radit po kući,kuhat,prat,peglat itd,samo da vidim što bi bilo.
Al sam to trebala napraviti prije,sad uz dvogodišnjaka si to ipak ne mogu priuštiti!!!!
Scenarij od ovog vikenda:do podneva bili u kupovini,popdne kod bake i djeda,vartili se doma i mm otišao van.
Nedjelja:spavao do 11,otišao u trgovinu prvi put,u 12,30 otišao u trgovinu drugi put i vratio se u 16.Izveo malca u šetnju sat vremena.Malo komjuter,malo sinek i otišao na kavu.Vraća se oko 8,a ja već luda i bijesna jer mi je cijeli vikend prošao i po kući nisam uspjela skoro niš napraviti!!!!
Mislim,nije uvijek tako,ali me izludi!

[Zorana]

Molim bez generaliziranja kad je rijec o muskarcima. Odnos kakav imate je odnos na kakav same pristajete. Stavljanje u ulogu zrtve nikome nista dobro nece donijeti.

[Anci]

Odlučila sam čvrsto da mu više neću prigovarat niti više uzaludno pokušavat doprijet do mozga nego ču čekat da vidim hoče li me ostavit samu za doček.Ako to učini neka ide tom prijateju kojeg nikako ne može odbit i o njegovim osječajima brine ,pa eka mu on kuha i sprema i rađa djecu.
Ja svoje živce želim sačuvat ako ne radi sebe onda radi bebe kojoj sam potrebna.

ne želim ti pametovati ali ja bih svom mužu rekla što želim (ili ne želim)

ako bih željela da bude samnom, rekla bih mu da bih voljela da nas dvoje (tj. troje) provedemo tu večer skupa

mi ne izlazimo nigdje, ali se sredimo, suknja, šminka i sl. i napravimo si mali tulum! plešemo s djecom, slušamo cd-e itd. onda ih sprašimo u krevet i još malo popričamo, pogledamo film...

bolje mi je to nego kad smo pod mus izlazili van na doček

probaj mirno porazgovarati s njim, a ne poslije prigovarati

[devet_mjeseci]

Samo kratko - MM je meni rekao u više navrata ovako: "pa ne znam ja što ti želiš, ne bavim se telepatijom. Kaži i napravit ću." Jedno vrijeme sam izbjegavala tu metodu, očekivala sam da će sam shvatiti. Polazila sam od onog - što ne želiš sebi, ne radi ni drugome. Osobno ne bih trpila da mi se stalno govori što treba... I tako sam čekala i čekala... Rodilo se dijete. Sva sretna, blažena, ali on ne trza. Nema ga blizu, ne pomaže... Pokušala u rukavicama, pokušala grublje, pa izbile teške svađe. I tada mi je opet ponovio slavnu rečenicu. Od tada apsolutno više ništa ne očekujem od njega (ma kako ružno zvučalo). Sve mu govorim, pristojno naređujem i sve napravi. Ako njemu tako odgovara, neka je. I puno mi pomaže

[devet_mjeseci]

PS. Krenula sam krivim putem - mali mi je cendrao. Htjela sam napisati da MM ne samo da mi nije bio prava podrška i da mi nije poklanjao dovoljno pažnje i nježnosti nego mi nije niti pomagao... Po prvi puta u životu sam počela razmišljati o tome kako su bogomoljke pametna stvorenja - mužjak da sjeme, a ona mu odreže glavu. Postoje i manje drastična rješenja... :D

I još sam nešto htjela dodati. Kad sam nešto spominjala svekru (više onako u šali), on mi je na to rekao: mala moja, muž ti je takav kakvog si ga ti stvoriš. I imao je pravo, barem u našem slučaju (neka se drugi muževi ne uvrijede ).

[nada24]

Ma ljudi nemam snage više sve mi je isto govorila ne govorila.On je izgubio sluh otkad samostla trudna oglušio na svaku moju riječ.Znate kako ludim dok ja nešto govorim bezveze npr šta smo ja i mali radili taj dan on gleda u tv i jednostavno ko da me ne primječuje ne znam više fakat kako i što dalje.I kad imamo vremena za razgovarat on ne želi.Nemam pojma šta ga je spopalo.A bio je tako divan neka davno..........

[srecica]

Meni se iz ove tvoje price cini da je on ovisan o kladionici

Inace potpisujem Zoranu ... odnos koji imamo je onaj na koje smo same pristale ... istina je i ovo sto govori devet mjeseci muskarci nemaju taj klik u glavi da bi skuzili da treba ovo ili ono, ali ako im kazemo obicno to naprave bez neke velike drame.

[sorciere]

ako ono što činiš ne daje rezultate - učini nešto drugo.

umjesto što ludiš na njegovo ponašanje, organiziraj svoj život.
ovdje se ne daju gotovi recepti, pa da uzmeš tri put dnevno po jednu dozu...

[zajecka]

Istina, muški ne kuže telepatiju (rijetki su ti), nego jednostavno dogovor molim te možeš napraviti to, to i to........I ja sam se nekada ljutila kak ne mre sam skužiti što želim, što bi mogao napraviti i bila ljuta radi toga, sfrustrirana i samo je bilo još gore. Ne mogu reći puno mi je pomagao vezano uz djecu oni mu leže, zna s njima ali sa ženama jooooj....u kuhinji pomoći ili samo pitati; ženo što ti mogu danas pomoći nikad čula od njega.......Pa kad sam se ohladila, počela malo razmišljati što mogu kod njega (što mi pruža) iskoristiti svima nama u dobrobit, ispostavilo se da je to sve vezano uz djecu, on ih kupa, ujutro oblači za vrtić, vodi svugdje sa sobom, oblači i sprema na spavanje i to mu nije teško i ja to tako sada prakticiram, podjela poslova on djeca ja suđe, ručak itd...

I naravno još uvijek se sam ne sjeti, moram mu malo napomenuti ali eto takvi su................

I da skoro zaboravih isto kada sam rodila on kao da to nije shvačao kao ja pa normalno pa nije on rodio, nemaju oni taj klik u glavi, isto ono budi se sin ko beba po noći i molim ga da se ustane da ne mogu više, a on meni pa ionako hoće cicu, odi ti...........

Sada kad se sjetim toga, malo mi je teško ali kužim ga jer sada kada su veći shvaćam da im je tek sada ravan, da zna što bi s njima......
Nada24 vezano uz to doba kod TM mislim da će proći ali to što on toliko izlazi (mislim moj nije nikad) ne znam što ti reći, ali mogu ti garantirati da se nama mamama dolaskom bebe jaaaako promijeni život ali vjeruj mi njima ne i to nije skroz njihova krivica to je u njima oni ne osjećaju promjenu......

Ja ti preporučujem samo što mogu a to je ljubav......Ništa ne postignemo ružnim riječima a ljubav sva vrata otvara.........

[Moover]

I naravno još uvijek se sam ne sjeti, moram mu malo napomenuti ali eto takvi su................

I da skoro zaboravih isto kada sam rodila on kao da to nije shvačao kao ja pa normalno pa nije on rodio, nemaju oni taj klik u glavi, isto ono budi se sin ko beba po noći i molim ga da se ustane da ne mogu više, a on meni pa ionako hoće cicu, odi ti...........

Sada kad se sjetim toga, malo mi je teško ali kužim ga jer sada kada su veći shvaćam da im je tek sada ravan, da zna što bi s njima......
Nada24 vezano uz to doba kod TM mislim da će proći ali to što on toliko izlazi (mislim moj nije nikad) ne znam što ti reći, ali mogu ti garantirati da se nama mamama dolaskom bebe jaaaako promijeni život ali vjeruj mi njima ne i to nije skroz njihova krivica to je u njima oni ne osjećaju promjenu......

zajecka, tko su "oni" u tvom postu? Tvoj muž ili općenito muški? Ako misliš općenito, onda po tvojoj teoriji ja nisam muško... :/

[nada24]

Neki dan zamolim ga da pripazi na ručak dok ja malog nahranim,sve mu lijepo objasnim ali dok sam se ja vratila ručak je izgorio.Nije niti pokušo pogledat što se događa i tako je sa svime što ga zamolim.
Skoro nikad nije doma a kad je doma jeda čeka da ga netko nazove da iziđe.
Nje meni toliko krivo što on neće da pomaže u kući nego se pitam gdje je nestala sva ona ljubav i nježnost koju smo nekad imali. :?
Kad mu se približim uvijek ima pametnijeg posla i najčešće tada ima veliku potrebu da se igra s malim i skače oko njega.Sve što bi htjela je samo malo pažnje.
znam da sam dosadna ali nekako mi je lakše kad se ovdje malo ispušem.

[momtobe]

Nada, imaš ovdje razumjevanje i podršku.
Pokaži zube. Nemoj sjediti i patiti.

[Shiny]

Nada24, potpuno te razumijem...
i po tvojim postovima vidim da ga još uvijek voliš...
..a po njegovom opisu ponašanja, nažalost, baš i ne...
što naravno ne mora značiti ništa strašno. možda je sve samo -faza-kao i kod djece...
Ali daj ga malo trgni, pokaži da si jaka i da možeš bez njega!!
Okreni ploču, poka
ži svoju hladniju stranu, odi s frendicama van, na piće i ostani barem do 1 iza ponoć...
Odite negdje van, na kavu ili piće i s a m i porazgovarajte o svemu...
Znam da si sve ovo čula sto puta, i da ti se čini kako se samo vrtiš u krug i na neki način gubiš vrijeme ali probaj i probaj i trudi se sve dok ti se ne dogodi klik u glavi "Sad je dosta"!
A kad se to dogodi itekako ćeš skužiti!

[mikka]

sorry na iskrenosti, meni se iz tvojih postova cini da on ima nekog i da ga muci osjecaj krivice.

[zajecka]

I naravno još uvijek se sam ne sjeti, moram mu malo napomenuti ali eto takvi su................

I da skoro zaboravih isto kada sam rodila on kao da to nije shvačao kao ja pa normalno pa nije on rodio, nemaju oni taj klik u glavi, isto ono budi se sin ko beba po noći i molim ga da se ustane da ne mogu više, a on meni pa ionako hoće cicu, odi ti...........

Sada kad se sjetim toga, malo mi je teško ali kužim ga jer sada kada su veći shvaćam da im je tek sada ravan, da zna što bi s njima......
Nada24 vezano uz to doba kod TM mislim da će proći ali to što on toliko izlazi (mislim moj nije nikad) ne znam što ti reći, ali mogu ti garantirati da se nama mamama dolaskom bebe jaaaako promijeni život ali vjeruj mi njima ne i to nije skroz njihova krivica to je u njima oni ne osjećaju promjenu......

zajecka, tko su "oni" u tvom postu? Tvoj muž ili općenito muški? Ako misliš općenito, onda po tvojoj teoriji ja nisam muško... :/

Naj se uzrujavati........Mislim općenito na muške glave, i sorry nisam rekla da su svi muški ili ti ljudi isti, mislim na VEĆINU........ iz iskustva u razgovoru sa ženama o njihovim muževima........

[nada24]

mikka to se i meni vrti po glavi zato me sve ovo i muči.Možda je samo neka faza a možda i to ali sve bi se dalo riješit da možemo razgovarat više ubi ova neizvjesnost čini mi se nego što bi me ubilo da saznam da ima drugu.
Jučer je bio sam s malim dok je spavo ja sam razgovarala s frendicom,kad se mali probudio on ga je uzeo,ali moje čudo je plakalo 10 min dok god ga nisam ja uzela.Kad se mali smirio u mom naručju on me zbunjeno gleda i pita zašto kod njega plače ja sam mu rekla da ga ni ja ni djete nečemo pepoznat nastavi li se ponašat kako se dosad ponašo.
Možda se samo zavaravam i umišljam ali čini mi se da bi stvari sad mogle bit drugačije jer ga opet danas mali nije htio ni pogledat kad je došo s posla(a za razliku od drugih dana danas je odmah iza posla došo doma)pa je zabrinut eno ih u sobi igraju se :D a da ja ništa nisam morala govorit sam ga je uzeo i pustili su me i da se sredim,popijem kavu,i sjednem za kompj. :shock:
E za to sam se borila još da ga poslije uhvatim(dok je dobre volje)pa da ga mao ispeglam valjda če bit bolje.
Puno pozdrava svima

[koalica]

ne bih rekla da mora značiti da ima drugu........Ali razmisli (i ja sam u sličnoj situaciji).........on dođe s posla, a ti mu skočiš za vrat i kreneš daviti.......on ne može disati i bježi od tebe........bar se meni čini da je tako u mom slučaju. I znam da je teško naći balans između zadovoljenja svcojih i njegovih potreba, ali možda da probaš malo popustiti.........možda mu stvarno puno prigovaraš pa mu ubijaš samopouzdanje, a bijag od problema mu je nekakav obrambeni mehanizam.........
Ali Zorana je to prekrasno rekla........imamo odnos s muškarcem kakav si same dozvolimo.
A osnovno pravilo je da NE MOŽEŠ PROMIJENITI DRUGU OSOBU, NEGO SEBE. I kreni od toga. Pa ćeš vidjet kako će se polagano kockice počet slagati

[nada24]

Znam da ga možda nekad previše gnjavim,ali stvarno ne znam više kako se postavit,jer svoje potrebe uvijek stavlja na prvo mjesto.Dođe s posla pričuva maloga dok ja serviram ručak,pojede malo se poigra s malim pa na spavanje a onda poslije ili kakva kavica ili net ili bilo što drugo.Pokušala sam mu objasnit da ne tražim puno od njega samo da i on nekad nađe malo vremena za mene kao što ja nađem za njega to je sve.
Ovako se samo vrtimo u krug i ne vidim izlaz iz ove situacije.Zamislikad dođe s posla i pođem mu se javit a on meni kaže da sam dosadna svaki moj pokušaj da ga samo zagrlim završi njegovim bježanjem na drugu stranu.Što sad da ja mislim da je sve u redu i da se ponašam kao da to ne primječujem.
Jučer se stavio oko maloga stvarno i igro se i uspavo ga što mu nikad nije uspjelo a kad je mali zaspo ja sam htjela da pričamo jer je stvarno bio dobre volje no otišo je leć.
Čini mi se da bi mi bilo puno lakše da ga nema,da se pokupi i ode.
Eto govorim gluposti ne bi to volila ali nekad mi zaista dođe da mu kažem da mi više ne treba.

[Zorana]

Nado, to su ti one podmukle igre bez granica.
Ti si se uvalila u ulogu pozrtvovane i uvijek dostupne zene, majke, kucanice. Znaci percipiras sebe kao zrtvu i takvom se i njemu predstavljas.
Njegova uloga je po meni tu manje bitna. Problem je u tebi. Prvo trebas sa sobom razrijesiti situaciju. Znaci, vidjeti sto i kako zelis. Kad ti se to iskristalizira, otvoreno porazgovaraj s njim. Bez prituzbi, uvreda i kojecega. Jednostavno mu reci kako se ti osjecas i sto ti zelis.
Tu i sada.
Molim te, pokusaj izaci iz tih cipela zrtve. Ako smatras da ti takav zivot i takav odnos ne treba, jedino i iskljucivo sto mozes uraditi je promijeniti sebe. I usput biti svjesna da ce takve promjene automatski povuci za sobom i promjene ponasanja i razmisljanja tvog muza. Ili ce se aktivno ukljuciti i postati ravnopravan partner u vasem obiteljskom zivotu. Ili ce mu to sve skupa postati previse pa ce se pokupiti i otici.
Ne bi ja toliko spekulirala o tome ima li drugu ili ne....sve je moguce. Ali, i to ce sjesti sve na svoje mjesto onda kad ti odlucis sto i kako zelis.
To sto te on ne dozivljava previse, a ti ga uporno dvoris i "trckaras" oko njega ustvari znaci da ni samu sebe ne dozivljavas previse.

[Zorana]

Koalica, da je situacija ok, i on bi se njoj vjesao oko vrata nakon sto su citavi dan bili razdvojeni.

[Nataša,Sarajevo]

Sve ovo što je koalica navela i ja sam dugo mislila: da ga davim, opterećujem i tome slično,
ALI
nikad mi neće bit jasno zašto ON treba da zadovoljava prvenstveno svoje potrebe, a tuđe tek kad dobije upute i molbe i razrađen raspored???
Znači, mama da misli i za mamu i za tatu i za dijete,
ako ne, onda mama sve, a tata da sjedi ispred računara?

[sale&ivana]

oprosti ali ja mislim da se tvom mužu fućka za to kako se ti osjećaš i ako to dosad nije shvatio onda nikada ni neće. Ja mislim da on tebe jako dobro shvaća, ali mu nije bitno jer (ne osjeća se on tako) je jako sebičan i misli samo na svoje potrebe. Tu razgovor više ne pomaže jer ga time samo više daviš (dosađuješ mu), a ujedno i udaljavaš sve više od tebe. On misli da će među vama sve uvijek biti isto bez obzira kako se on ponašao ili ti osjećala jer tu sve prestaje. Tio smo kvocaš i kvocaš ali ništa ne poduzimaš i to je to. Ja bih ti preporučila neke radikalne promjene. Prekini taj začarani krug i postavi se drukčije. Nemoj biti poslužna i uslužna kućanica nego se promjeni. Postani čvrsta i zauzmi svoj stav koji ćeš braniti bez obzira na sve.
O ovome za novu godinu ne mogu vjerovati, pa svaki normalan muž ne bi se to ni usudio predložiti svojoj ženi (niti bi to želio) s kojom je tek proširio svoju obitelj. Kako si to uopće mogla dopustiti? Zar ti stvarno misliš da on neće otići? :?
Ja da sam na tvom mjestu za novu godinu ostavila bih mu bebicu i otišla slaviti s nekom neudanom prijateljicom pa da vidi kako je to lijepo. Isto tako preporučila bih ti da kad dodje s posla ne letiš mu u zagrljaj, nudiš ga ručkom ili mu se uvaljuješ u krilo. Ljubazno ga pozdravi, reci gdje mu je ručak i daj bebicu u ruke, a ti odi gledati tv. Pravi se kao da je sve ok, ali budi hladna prema njemu i ponašaj se baš kao on (barem na jedan dan, pa mu možda bude jasno), nakon što odgledaš tv izađi van na kavu, posjeti sve moguće prijatelje i vrati se nazad. A kad dođeš kući on bud htjeo razgovarati o tvom današnjem ponašanju samo reci da si umorna i odi spavati, a onda sutra lijepo sjedite i popričajte o tome. Možda onda bude uvidio kako je tebi.
Znam da je teško biti grub prema osobi koju voliš, ali ja kod tebe s njim ne vidim druge mogućnosti osim te da će on otići (ili naći neku drugu) ako mu ti nastaviš prigovarati, a promjeniti se neće jer je previše razmažen i sebičan.
Nadam se da će među vama biti sve kao što je bilo i nekad zbog tebe i male bebice.

[Zorana]

Sumnjam da bi se bebi svidjeli neki od tvojih prijedloga.
Ja imam doma troje male djece i nikako ne bi htjela tjerati inat muzu na bilo koji nacin zbog kojeg bi mi djeca ispastala.

[Anci]

Sumnjam da bi se bebi svidjeli neki od tvojih prijedloga.
Ja imam doma troje male djece i nikako ne bi htjela tjerati inat muzu na bilo koji nacin zbog kojeg bi mi djeca ispastala.

i ja sam ovo mislila dok sam čitala

nije da mislim da mama ne smije na kavu s prijateljicama, ali ne bih samo za inat ostavljala bebu satima

[nada24]

Dojim i ne mogu nigdje bez maloga a on kad se probudi naučio je da sam ja s njim ili se krivi ne bi patila djete radi naših gluposti.
Sad je naučio pjevušit lalala pa se po cjeli dan pričam samo s njime ovaj nek se misli za sebe uvijek sam mislila da mu mora bit sve spremno kad dođe ali imate pravo zašto to tako mora bit pa ni meni nitko ne sprema ni ne priprema.Sad smo po cjele dane vani obilazimo trgovinei kupujemo poklone pa je i mali veseliji a i ja naravno.
Iskreno se nadam da će sve bit bolje ali neću se više nervirat ni uzaludno pokušavat doprijet do njega sad će Božić i ako ga o malo ne trgne ne znam što će ja odsad uživam po cjeli dan pjevajući sa svojim sinom.

[may]

prst u uho i pjevaj...
u nekim situacijama sam prepoznala svog muža, ali koja nije?
Ja sam primijetila da oni jako dobro primijete kada mi žene okrenemo ploču, onako na finjaka... tipa nema više bacanja pod noge,nego samo kulturan i ljubazan pozdrav.
Isto tako, kako ih utreniramo od početka tako će nam biti.
Moj je isprva odbijao suđe prati, pa je počeo, pa sad opet malo eskivira itd itd..
The point is da bi trebali razgovarati,ali kako doprijeti do njega??

[branka1]

Samo bih htjela reći da je istina da neki muževi ne vide neke stvari koje treba napraviti po kući i uzalud nam živciranje i tjeranje inata

Ja sam to lijepo naučila pa sad samo lijepo zamolim - možeš mi, molim te, napraviti to i to - i to uglavnom sva vrata otvara

Ali vidim da ovdje to nije bit problema već nešto drugo. Ovo je bila samo napomena

[Manu]

Svaka čast Zorana. Ja ti se divim kako si tako smirena sa troje djece! Svaka čast!!!!!!!!!

I imaš pravo, kako si napraviša tako ti bude. Ko god glumi žrtvu, žrtva i je!

Sumnjam da bi se bebi svidjeli neki od tvojih prijedloga.
Ja imam doma troje male djece i nikako ne bi htjela tjerati inat muzu na bilo koji nacin zbog kojeg bi mi djeca ispastala.

[salen]

I onda, gdje je bio muž za Novu godinu?