Neki dan zamolim ga da pripazi na ručak dok ja malog nahranim,sve mu lijepo objasnim ali dok sam se ja vratila ručak je izgorio.Nije niti pokušo pogledat što se događa i tako je sa svime što ga zamolim.
Skoro nikad nije doma a kad je doma jeda čeka da ga netko nazove da iziđe.
Nje meni toliko krivo što on neće da pomaže u kući nego se pitam gdje je nestala sva ona ljubav i nježnost koju smo nekad imali. :?
Kad mu se približim uvijek ima pametnijeg posla i najčešće tada ima veliku potrebu da se igra s malim i skače oko njega.Sve što bi htjela je samo malo pažnje.
znam da sam dosadna ali nekako mi je lakše kad se ovdje malo ispušem.