Dok je talijan prvih godina dolazio sve je još išlo nekako, zadnjih 4g nije bio, niti ga briga, ako zarađuje što bi se on sada brinuo kako je meni.

Predugo bi bilo da vam odgovorim na pitanje ZAŠTO nisam otišla, ali reću samo nešto ukratko, moj savjet svima koji ovo budu čitali: ako vam na poslu ni nakon 1g nije bolje, nemate veću plaću, ne napredujete, šef vas šikanira itd. odite odmah.Bježite dok možete, ne čekaj te da vas sreća nađe, krenite vi za njom!!!

Ja sam da bi dokazala "okolini" da nije problem u meni, istrpila još malo, pa još malo, i tako je prošlo više od 7g. Došla sam tamo s 23g, a sada imam 31g.
Druge je puštala na ispite za fax, a mene nije, mogu samo opet naći s ovom strukom isti posao za 2500kn, a ovdje sam bar za stalno, pa mogu na bolovanje, porodiljni, godišnji-da bar iskoristim nešto.

Sada ne valjam jer zbog kuje nisam završila fax, a kada sam željela dati otkaz, oni koji su odgojeni u komunističkom sistemu-jedna firma cijeli život, govorili su kakva sam to ako stalno mjenjam poslove.
Ostavila sam svoju mladost ovdje, nisam završila fax i vrlo je moguće da sam izgubila pravo na studiranje, podstanar, na porodiljnom.....

MM je rekao da je to naš osobni sukob..možda i je, jer što se tiče posla nema mi ravne.

Vjernik sam, i vjerujte mi pokušala sam na sve načine da se ovo promjeni, ali ne ide!!!
Onda sam se bacila na zakon, i kod svakog izravnog šikaniranja sasula joj u facu moja prava- a to je nešto što ne može podnjeti.
Ona cijeli dan igra poker na kompijuteru, a nas optužuje za nerad.

Stalno čeka nešto da mi da izvanredni otkaz, izmišlja, jer kada je posao u pitanju, nema mi ravne, može mi samo puhati.
Bilo je tu sudova, policije, a kada je saznala da sam u sindikatu, uuuuuu :D 8)

Moje kolegice nisu stale na moju stranu, i ja im ne zamjeram, ali ja bih na njihovu stala i stajem i to njih čudi.
Odgojena sam da ne podnosim nepravdu i pod cijenu da budem kruha gladna neću dozvoliti da se ona sprovodi, a ja da se pravim da je ne vidim. Znam da je to u današnje vrijeme glupo, ali jedino što čovjek u životu ima je DOSTOJANSTVO, i u ime ničega, ni plaće od 2000kn ili 10000kn, ne dozvoljavam da me se gazi.
Nisam na prodaju, ne bih sebi mogla pogledat u oči da si dozvolim takvo što.

Volim strogog, ali pravednog šefa koji zna svoj posao.
I uvijek ću šutiti ako nisam u pravu ili sam pogrješila.
Ali kada me nerednik,niš-koristi iskompleksirani čovjek, koji svoje frustracije liječi na drugima nagazi - bolje mu je da se nije rodio.
Kada se netko na ženu od 35g s apsorijazom, izbjeglicom, 3djece, podstanarkom, koja od straha da ne izgubi posao radi po cijele dane,dere kao da je dijete u vrtiću i samo što je ne stjera u kut, iz čista mira, dođe mi ne da pljusnem šeficu već nju što takvo što trpi.
Zamislite da joj to djeca vide, poniženu mamu, na takav glup način, mislite da bi imto pomoglo ili štetilo u životu???!!!
Izgubili bi poštovanje prema mami.
I naravno da ja na to ne mogu šutiti i onda nastane rat.

Znam da nije bitno što se kaže, već tko kaže.
Inače moja šefica ludi kada na mene ne dijeluju niti njezine pohvale niti pokude.Jednostavno mišljenje takve (ne)osobe mi uopće nije važno.Niti me dira niti mi imponira.