Hvala ti na podijeljenom iskustvu
Cetvrtak ujutro, 3 dana do termina, dosli smo u TA zbog sumnje na oticanje pl.vode... ctg uredan, 1,5pp, pl.voda mlijecna, dr.jedino rekla da imam neku infekciju pa moze biti da od toga curka voda jer njoj se vodenjak cini netaknut... Kittrichov test negativan, uzv procjena bebe 3800g, ali svejedno ostajemo u bolnici...
Zaprimljena sam na 1.kat, sto se tice osoblja, dr. u vizitama i cura s kojima sam provodila vrijeme - zbilja nemam ni jednu rijec zamjerke. Sestre uvijek dostupne, ujutro prije vizite provjera temperature i bebinih otkucaja, ctg se radio 2put dnevno, pregledi po zahtjevu ili potrebi.
Sto se tice samog smjestaja, ne znam sta bi rekla... u sobama vruce, lezis na onoj gumi ispod plahte, znojis se, cijedis, doslovce nastane lokva od plahte i jastuka, juzna strana, prozori koje ne vrijedi otvorit jer je vani jos gora jara od ugrijanog betona.
Spremacice bile svaki dan... koliko "spreme" i pobrisu? Pa dovoljno za rec podove, wc i vidljive povrsine (stol, pult kod prozora i ormarice)... jedva da se i vidi da nest naprave jer je sve staro i oronilo, iz svijetla iznad glave ispadaju prasina i musice nalik na fosile vec.
vecinu vremena provodili smo u hodniku jer je tamo bilo bar malo zraka.
U noci sa petka na subotu oko 00:30h probudila sam se i krenila na wc te osjetila opet veliku kolicinu vode da mi lije niz noge, otisla sam do sestre, pitala je jel imam bolova, ja sam rekla onako manjih kao menstrualnih, na sto me ona poslala nazad spavat. Naravno ja nisam mogla zaspat pa sam cijelu noc hodala gore dolje po hodniku.
Bolovi su se pojacali do ujutro, sto sam prijavila sestri prije vizite, pitala je koliko su cesti, ja joj odgovorim da jisam bas pratila, ako treba stopat cu do vizite da im znam reci, njen odgovor je jedino sto sam zamjerila prilikom odsjedanja u bolnici a to je da za trudove ne treba stoperica nego da zena INSTINKTIVNO treba znat koliko je otprilike razmak izmedju. Doslo mi da ju instinktivno puknem nogom. Prvo dijete, ne znam ni jesu li trudovi a kamoli na kolilo su razmaka otprilike, znam samo da boli... al okrenila sam se i osla u sobu. U medjuvremenu na ctgu samo 1 trud zabiljezen, bolove prijavila viziti pa me pozvali na pregled. Sad vec pravo osjetim da je to to, razmak uredan, pokusavam prodisat svaki trud kako smo ucili na tecaju, i javljam mm da izadje s posla i dodje, Dr.utvrdila da sam 2prsta otvorena, pl.voda mlijecna, odlucili me klistirat, rekli to ce mal pojacat trudove i poslali me da setam sto vise i sto duze mogu izdrzat pa cemo u radjaonu... rekli da mm ne treba dolazit jos bar 2h... posto radi preko pita bolnice, dok sam ja obavila wc, on je vec bio tu. Hvala sestri koja mu je dozvolila da sa mnom seta gore dolje po hodniku na odjelu, drzeci mi ruku prilikom prodisavanja trudova i masirajuc mi ledja da bude lakse... nakon cca 1h setanja pitala sam sestru jel smijem ja sad malo lec u svoju sobu, tako da sam ostatak trudova provela lezeci, dok nisu dosli na razmak 2min. Moje divne cime su sve to prolazile s nama Sestra dosla po nas da je sad stvarno vrijeme za radjaonu, al ja jos nisam htjela ici, vikala sam samo jos 1 trud, samo jos jedan al nekako sam ustala i dohodala u box... dok su mi stavili braunile mm se presvukao i usao... dr je dosla, kaze na 6cm smo, probili mi vodenjak tocno u 15:50h, upozorili da ce se trudovi pojacat i da sad cekamo da se beba spusti i da se ja otvorim do kraja...
trudila sam se svaki trud pustit da prodje tijelom i disat sto bolje, u pauzama sam se odmarala, zmirila i sutila... samo sam zeljela da ne budemo tu 10h... sta da lazem? Boli ko sam vrag! Dali su mi mokru gazu da osvjezim usta i svaka 2h inekciju necega (jedna sestra mi rekla protiv bolova, druga da je to za brze otvaranje). Nije mi bilo bitno jer svaki trud je bolio sve jace. Ali nije to nista naspram onog sto je slijedilo... drip. Molila sam da mi ga ne daju i da me odvedu na carski (za koji nisam htjela ni cut prije kao opciju). Samo su se nasmijali i rekli ma ajde super si ti i odlicno to odradjujes neces sad vald odustat pa da moras na oporavak od carskog, a drip ti moramo dat jer tvoji trudovi nisu ujednaceni. Prebacili su me i na drugi bok. E tu je krenila bol. Jaka probadajuca bol iz minute u minutu, cak sam i stenjala i jecala i urlikala (iako mm kaze da to uopce nije istina)... kolikogod se trudis ostat miran i disat, sve te grci od boli. Tu me vec pocelo tjerat i na tiskanje, sto su babice napomenule mm da me podsjeca da nikako ne radim nego samo da disem. U jednom trenu to je bilo nemoguce vise izvest pa mi babica dala da dignem nogu i sa slijedecim trudom tiskam... njene rijeci odlicno, jos cca 15min ko da su mi podigle sunce na oblacno nebo, disala sam bolje nego ikad i trpila sve jace udare grcenja koji sad jedva da su i imali pauze. Samo se sjecam da su se odjednom sletili, ma ak nije njih 10 bilo nije nitko, sestre, dr.i i babica, digli mi one za noge, okrenuli na ledja i rekli slijedece trudove tiskas, tiskaj u guzu kao da jako moras na wc... i ja sam tiskala. Sestra se ispricala i rekla da ce mi morat malo pomoc pritiskom na stomak na sta sam ja rekla stagod treba samo neka rade... nalijegala mi je na stomak sa svakim tiskanjem i u jednom trenu su me i recnuli... nije dugo trebalo, mislim 4 puta i u 21:15h mali smotuljak je izasao: 54cm, 4450g... olaksanje... onda 3s njene sutnje kao 3dana... i onda krene kmeee kmeee... stave mi ju na prsa a ja se tresem, placem, jecam... ne znam sta bi od srece... jos jedno tiskanje za posteljicu koju su detaljno provjerili i dr. me pitala jel bi bio veliki problem da je daju tati, odu van pokazat i odmah odvedu posto imaju jos puno posla sa mnom.. dali su je tati i tu sam pala u jos vecu ekstazu... gledati to malo bice, nase bice, u ocima covjeka kojeg volis najvise na svijetu jednostavno je neprocjenjivo.
oni su otisli...
Slijedila je infuzija da mal nadodjem jer od dorucka nisam nista jela ni pila, apaurin za smirenje i 4 ampule lokalne anestezije dolje. Ruptura cerviksa, ruptura vagine i epiziotomija. 1,5h i 56 savova. 2h sam lezala dolje u boxu zamotana i pokrivena (slusala porod u boxu pored i zbilja nazalost mogu potvrdit da ima razlike u odnosu kad si sam i kad nisi na porodu), pa su me odvezli na odjel 3.kat, smjestili u sobu i rekli spavaj, tusiranje za nekih 5h... spavaj?! Adrenalin puca, ne znas di si sta si, gladan si, zedan, umoran, vidio bi bebu, nema sanse spavat! Naravno moje stvari jos nisu bile donesene, al hvala bogu cimerica mi je bila super pa mi dala vode i perecu da grickam. Sestra za bebe je taman njenu vodila pa sam zamolila da mi donesu moju, sto i jesu pa smo se malo mazuljale i onda sam u miru odspavala malo. To vece i prvi dan sam dobila led za drzat medju nogama pa je bol bila podnosljiva jer je sve bilo utrnuto.
Kad me sestra digla na tusiranje bome mi je ringispil bio u glavi, pa me ona pridrzavala, pomogla i kad smo zavrsili opet je stigla moja srecica
Lezanje gore mi se svidilo, bebe su stalno s tobom, osim ako trazis da ih odnesu po noci da se odmoris, sestre su super pristupacne i sve sto se tice dojenja i brige za bebu su objasnile. Inzistirali su na dojenju stalno, ali posto rijetko tko ima odmah mlijeka davali su dohranu (izricito uz pristanak mama).
Smjestaj ko smjestaj i dalje uzas (npr.spremacice s istom krpom peru cijeli odjel, bebe obucene u poderano, presvlaka za krevet nema, a to sto i ima je flekavo, ako trebas nastavke nemaju ih nego daju gumeni vrh od flasice, manjak toplomjera..)
ugl nismo dugo ostali, hvala bogu, smizla je zdrava, malo je isla jednu noc na suncanje al vec sutra dan je nalaz bio ok i isli smo kuci. Jedina zamjerka za ovaj odjel je sto ti nista ne govore... tek kad smo isli kuci i dobili otpusno pismo nam je pedijatrica rekla i objasnila neke stvari... npr da je pl.voda bila zelena, da se beba vodi pod hipertroficno novorodjence, da su provjeravali secer, da ima hemanigom na ledjima i hematom na podlaktici, da je apgar 10/10... al ajd bar su rekli...
Kolikogod sam imala strah od rodilista i bolnice u osijeku toliko sam imala dobro iskustvo 5h u radjaoni za prvorotku odlicno, ljudi koji su bili tamo: babice, sestre i preprepre divna mlada dr.ica D.Š. koju zbilja moram pohvalit, jer ne samo da je ful profesionalna nego je pokazala da je i osoba od razumijevanja.
Ali ipak najbitnija stavka je bio mm, koji da nije bio sa mnom, mislim da bi umrla na onom krevetu. Tako da savjet na kraju: povedite si nekog bliskog bit ce vam lakse i vrijeme ce brze proc
čestitam ivana, uživaj sa svojom velikom princezom
Ivana, čestitam ti! Super si to odradila, al bome 56 šavova, to još nisam čula.
Kad čitam ovo o trudovima, tako me strah, al to je tako, mora se to proć. I super da je muž bio s tobom. Želim ti što brži oporavak i uživaj sa svojom curkom!
Ivana, čestitam na maloj bombici i želim ti što brži oporavak
Nadam se da nećeš krivo shvatiti moje namjere. Ti si prošla kako si prošla i dobro je da nemaš gorčine i da misliš da si dobro prošla.
Ali, zbog budućih rodilja koje će čitati tvoju priču sa poroda, ja ću napisati da su tvoj porod jaako ubrzavali.
Krupna (hipertrofična) beba se očekivano duže spušta, a velika beba+prokidanje vodenjaka+drip+nalijeganje na trbuh su najbolji vodiči do jakih ruptura.
Što vrijedi činjenica da si u rađaoni provela samo 5 sati kad si veći dio tog vremena provela u agoniji i do potpunog oporavka trebat će ti još koji mjesec?!
A i ovo za neimanje mlijeka nakon poroda i dohranjivanje je jednostavno glupost.
Prvo mlijeko nakon poroda je kolostrum.
Kolostrum se izlučuje u malim količinama ali je idealan za hranu novorođenčeta dok ne navre "mlijeko".
A najsigurniji put da do proizvodnje većih količina mlijeka dođe brže je da novorođenče sisa i sisa i sisa kolostrum koliko mu treba.
(Ali to friške majke često ne znaju, pa bebe gladne plaču, a nitko im ne kaže što im je činit, pa je na odjelu orkestar. A dohranjena novorođenčad su sita i tiha.)
ne,to se ne mora proć...
ivana.sky, čestitam i želim ti što brži oporavak jer se sigurno nije lako brinut za malu bebu u tom stanju!
hvala maca papucarica na ovom postu,da ga ti nisi napisala ja bi...
inače ne čitam priče s poroda jer se naživciram čitajući "tretmane" koje rodilje zadobiju ali morala sam doć vidjet (s druge teme) što je uzrok 56 šavova ...očekivano,kaskada intervencija...
hematomi su od Kristellerovog zahvata (nalijeganja),maloj od moje prijateljice su tako slomili ključnu kost ...
a sabotaža dojenja (jer to se drugačije ne može nazvat - pošto skoro nitko nema mlijeka 1vi dan,davaju nadohranu) od prvog dana je toliko učestala da ne znam kako ijedno rodlište nosi titulu rodilište-prijatelj djece...
Stavljaju oni njih na sisu svaka 2h majkama ili cim bebe placu, poslije podoja od 30tak min tek daju dohranu, ako mame zele...
Znam da nije skoro nista bilo kako treba i da se zurilo i da sam mogla proci daleko bolje i bez masakriranja, ali nekako mi je u dusi lakse kad mislim da je ovako trebalo biti... i da je to bilo potrebno u danim trenucima... Bitno da mi je ona dosla ziva i zdrava i da je dobro, mama ce se oporavit nekako
Čestitam ivana! Ali ovih 56 šavova i rupture... ajme majko moja Lijepo da si toliko pozitivna. Sad se samo oporavi što brže i prepusti šmizli
zasad skulirana mislila sam općenito na trudove koji se moraju proć da bi se beba rodila, bez toga ne može jel tako!
Sad nekome je malo brže i lakše, a netko se napati ovako kao Ivana.
X
takav je bio i moj prvi porod (osim ruptura i toliko šavova, drži se Ivana) od početka do kraja ubrzavan, puko mi je vodenjak, bez ikakavih trudova, došla u bolnicu (prvi porod, a na tečaju rekli ako pukne vodenjak, odmah u bolnicu), prvo gel, pa drip, pa se ja ne otvaram, pa se otvorila, pa beba se nije spustila, kad krenulo tiskanje ona u trudu do pola glavice van i onda se vrati unutra i tako 4h, i valjda preko dvadeset tiskanja, na kraju dva doktora nalegnula na trbuh, imala poslije mjesec dana hematom, bebi puknula ključna kost (što nam nitko nije rekao, tek doma patronažna), isto nije odmah zaplakala, i mene naravno recnuli (doktorica krivo sašila pa tri mjeseca nisam mogla sjesti)...
i ja sam prvo vrijeme bila sretna da je sve prošlo i da je beba tu i da smo zdrave, ali nakon nekog vremena me počela hvatati gorčina kad se svega sjetim, zato su druga dva poroda bila super, išla sam skroz pripremljena, sa planom poroda i došla u zadnji čas (15 min nakon dolaska rodila)
ivana, uživaj sa svojom bebom i ne razmišljaj o porodu, bilo je kako je bilo, natrag nema, a mala princeza je tu
A da vole požurivati, vole. Ja u rađaoni bila pola sata pa su i to morali požurivati nalijeganjem i epiziotomijom.
Puno tu stvari zapravo ne bi trebale biti pod normalno i svi znaju što treba mijenjat jer ne valja, ali ne valja i dalje.
A 56 šavova i rupture... Uh...
Svaka ti čast na toj snazi kojom si sve to izdržala i na pozitivnom stavu unatoč svemu. Želim ti brz oporavak.
I da, potpis na zadnju rečenicu u tvojoj priči.
Ivana, čestitke! i svaka čast na pozitivnom stavu nakon ove torture što si prošla.
Želim ti brz oporavak, uživaj sa svojom šmizlom!