O Bože dragi
Evo meni je sada dok vas čitam narastao tlak.
Znam da je nakon takvog iskustva užasno teško samo i pomišljati na nekakva iznošenja stvari u medije, a kamo li to sve prolaziti i potpuno te razumijem. Sjećam se kako je meni bilo nakon kiretaže kada sam se osjećala potpuno jadno jer sam skoro ostala bez maternice i kako sam u tim trenutcima osjećala potpunu nemoć i još hrpu osjećaja o kojima rađe ne bih htjela jer su prestrašna. U tom sam trenu samo htjela sve zaboraviti i probati vratiti bar minimum optimizma. Onaj koji nije prošao bar sličnu situaciju ne može si to zamisliti.
No sjećam se svojedobno da je u Glasu Slavonije bio jedan članak o našoj bolnici i stvarno kroz maglu, mislim da se nisu spominjala nikakva imena doktora niti imena izvora, ali je opisano loše stanje u rađaoni. Možda da probaš nešto slično kada ti se stvari malo slegnu. Ići anonimno i ispričati svoju priču. Možda bi smo mogli svi zajedno. Pa i to je nešto, ne mora se dogoditi potres, ali jedna mala čvrkica ne bi bila loša.