Pokazuje rezultate 1 do 8 od 8

Tema: Promjena u ponašanju?!

  1. #1

    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    596

    Početno Promjena u ponašanju?!

    Naime, već posljednjih mjesec dana primjećujem promjene u Dininom ponašanju. Prvo, bacio je cucu samoinicijativno, sada je opet vratio. Kada dođemo kući nezainteresiran je za događanja oko njega, veoma teško ga animiram. Imamo problema sa razdvajanjem što do sada nismo imali.

    Šta je prethodilo tome? Bolest moje mame, nije joj se htjeo približiti dok nije ostavila štap. Moja već vidljiva trudnoća. Slomljena noga MM. Novi aranžman u odlasku u vrtić, mjesec dana ga je vozio tata njegovog druga iz vrtića. (Sada me svako jutro pita da li ću ja doći po njega)

    Tete mi kažu da više nije toliko ni zainteresovan za priče i igre u vrtiću. Više se ne uključuje u njih. Jedna mi je rekla da se je možda vratio jednu stepenicu nazad. Mene sve to strašno brine pogotovo kako se bliži porod. Da li mi neko može dati neki konstruktivan savjet, jer ponekad sam stvarno izgubljena. Da mjenjamo vrtić??? Postoji i ta opcija, jer ovaj nam je daleko, a nema ga ko voziti kada ja ostanem kući, a s druge strane se bojim da će i to utjecati na njega.

  2. #2
    **mial** avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    2,361

    Početno

    a da li razgovarate šta se događa s tvojim trbuhom?
    on osjeti, a i puno toga se dogodilo u zadnje vrijeme i vjerovatno se osjeća malo zapstavljeno.
    jako puno morate razgovarati o i s bušom tj . bebom. kad je doma u sve ga uključiti, pitati ga njegovo mišljene, pohvaliti kad pomogne . . .
    stalno mu ponavljati koliko ga voliš!!!
    ja sam imala takvu reakciju kad je došao braco doma, pa sam ju uvukla u sve poslove i rekla joj da nemogu ništa bez nje dok se sama nije maknula. recimo dojenje - rekla sam joj da nemogu hraniti bracu, ako ona nije pokraj nas. i u tim trenutcima nam je baš bilo super braco klopa i spava na ciki a nas dve se mazimo, grlimo i nakon nekog vremena počela je ona maziti bracu, a nakon toga samo odjednom je došla i rekla vi papajte a ja ću se igrati i tu te čekam.
    za vrijeme trudnoće smo sve priče okrenuli tako da sam ju pripremala na dolazak bebe, pričala je ona priće buši, mazila, mazala me kremicom, škakljala je bebu i "prdila bebi na uho" - to joj je bilo najdraže i to ju je najviše veselilo. prislonila bi usta i puhala u trbuh i to bi ispadali neki čudni zvukovi i svako veće smo imali taj ritual.
    oni sve osjete i prije nego što mi mislimo

  3. #3
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    7,562

    Početno

    bera, teško je ovako znati što je točno mališu, ali ja bih rekla da mu je jednostavno previše izvanrednih događaja u posljednje vrijeme. Mislim da mu zato sad treba što više poznatih, ustaljenih stvari i rutina. Dakle, ne bih mijenjala vrtić i pokušala bih naći malo ekstra vremena i snage za njega.

  4. #4
    Strobery Shortcake avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,749

    Početno

    Citiraj vertex prvotno napisa
    bera, teško je ovako znati što je točno mališu, ali ja bih rekla da mu je jednostavno previše izvanrednih događaja u posljednje vrijeme. Mislim da mu zato sad treba što više poznatih, ustaljenih stvari i rutina. Dakle, ne bih mijenjala vrtić i pokušala bih naći malo ekstra vremena i snage za njega.
    I ja mislim slično. A možda prolazi pri tome i neki skok u mentalnom razvoju, nastoji shvatiti šta se oko njega dešava, možda mu poznate stvari sad izgledaju malo drugačije pa se i on osjeća izgubljeno, zbog toga više traži tvoje prisustvo, da osjeti sigurnost. Vjerovatno je i bolest tvoje majke jako utjecala na njega. Ne znam šta bih ti savjetovala, vjerujuem da i ti nastojiš biti što strpljivija i puna razumjevanja, ali nije to uvijek izvodivo, baš ti se svašta sastalo. Opet, nemoj previše brinuti, djeca znaju regresijom reagovati na stresna dešavanja u njihovom životu, a uz roditeljsku podršku i zaštitu, prebrode to i sve opet dođe na mjesto.

  5. #5

    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    596

    Početno

    Hvala vam. Stvarno se trudim da ga uključim u sve od kuhanja ručka, brisanja prašine, mazanje trbuha kremom, pa mu pričam kako ćemo šetati, mazati, presvlačiti bracu. Pokušavam nekako da sve to bude umjereno. Ponekad je stvarno teško animirati ga i često me množi sa nulom. Stvarnom pokušavam biti strpljiva, ali s druge strane sam preumorna. Čiku vozača smo izbacili, opet ga ja vozim. Ne znam da li bi bilo pametno kada odem na porodiljski ostaviti ga sa mnom kući. Nisam baš najbrže i najpokretljivije društvo, ali nekako kontam da bi mu to moglo dobro doći.

    Npr. ujutro MM i ja ustajemo ranije, ne prođe ni pet minuta on je već budan tražeći mene. Jednostavno osjeti da nisam s njim u krevetu (mi smo co-sleeperi), a kada ga pitam šta je onda kaže mislio sam da te nema i po cijelu noć zna pipati okolo da vidi da li smo na broju.

    Trudim se da kada dođem kući da ga ne prepustim njemu samome, da kuhamo kolače, puding, ručak za sljedeći dan, da šetamo, kupamo se itd. Vidim da je kao malo lakše i da smo možda na pravom putu, ali me pravo zabrinula ta njego nezainteresiranost i u vrtiću

  6. #6
    kasiopeja avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    859

    Početno

    Meni je jako bilo teško u trudnoći. Sve sam sama, Jakov većinu vremena nije išao u vrtić. I onda smo ga u devetom odlučili ponovo dati. Počeo je tako mucati da sam ga vodila logopedu. To se primirilo al njemu je to bila trauma- vrtić, moja trudnoća, bez tate jer puno radi. I iako sam se max trudila nije baš palilo.. A bilo mi
    je teško vozit doslovce do zadnjeg dana poroda al jesam.. A kad mu se nije išlo nisam forsala.
    Ono što je pomoglo: puuno priče, slikovnice, male knjigice, uglavnom se igra svodila na puno čitanja, slikovnice o dolasku bebe, pričala sam o bebi al naglašavala da će u početku biti mala, i da će nas puno trebati, da još neće se moći s njom igrati i sl. da ne stvori krivu sliku unaprijed. Govorila da će ponekad morat češće biti s tatom i da je to normalno al da ga ja i dalje volim najviše na svijetu.
    Uključivala sam ga u sve ( al tako i oduvijek), svugdje vodila sa sobom, a znam da nije lako sa trbuhom do zuba stalno bit u pokretu.
    Po porodu sam ga htjela ostavit doma koliko god bude htio ma kako teško bilao.. A onda je sam poželio ići već nakon dva tjedna i od tada je vrtić preporod. Uživa i s velikom radošću ide.

    Probaj dati sve od sebe mada znam da je teško i dati mu vremena da si sve posloži.. Najteže je čekati..
    Samo hrabro..

  7. #7
    yasmin avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Zagreb, Dubrava
    Postovi
    1,779

    Početno

    uh kad čitam sve ovo skužim da smo mi zapravo dobro prošli...

    promjene u ivanovom ponašanje su počele negdje 2 mjeseca prije mog poroda, ništa strašno, počeo je biti malo glasniji, uhvatila ga neka "ne" faza, djeci koja su ga znala udariti je počeo vračati udarce i slično

    preko ljeta je bio doma samnom, nije išao u vrtić, isto sam ga uključivala u trudnoću, govorila o tome što ćemo raditi kad dođe beba, pokušala sam mu se unatoč trbuhu, vručini i tegobama posvetiti što je više moguće
    iako on zapravo nije teško odgojivo dijete niti jako vezano samo za mene
    npr. uspjeli smo prije nego što je došla beba bez imalo problema priviknut ga na njegovu sobu i krevet a do tada je spavao s nama, evo nedavno smo se ostavili i bočice koja nam je doduše služila samo za mlijeko ali eto... a i pelene je skinuo i dnevne i noćne

    no promjena ipak ima, počelo je sa češćim nezgodama piškanja u krevet, pogotovo u vrtiću, cendranjem, postao je glasniji i teži za dogovore

    bera, ja ne bih mijenjala vrtić, slažem se da mu treba rutina i da se dosta toga izdogađalo u njegovom životu u posljednje vrijeme
    što je očito imalo utjecaja na njega
    ako u njegovu rutinu spada vrtić onda ga vodi a vrijeme kad je doma s vama pokušaj što konstruktivnije iskoristit, pogotovo ako će i dalje ići u vrtić kad dođe beba

    ivan ide, on je zadovoljniji nego kad je doma samnom a ja ponekad nemam niti 10 min vremena da mu se posvetim dok ne dođe mm (takvih dana ima jako puno), dam mu jesti, ponekad nešto s nogu jer ne stignem skuhati, odvedem ga na wc, a najčešće ide sam i to je to, rijetko idemo van jer je ili kiša ili magla i ne mogu voditi i luciju, a kad dođe iz vrtića onda mu se mm i ja posvetimo naizmjence

    a i ja sam manje nervozna jer ga ne moram gledati kako se cijeli dan igra sam, baulja oko nas dvije, pa onda problemi dok ga spremim na spavanje, a sve se to reflektira i na bebu
    na kraju krajeva i 2. dijete zaslužuje barem malo da ima maminu pažnju samo za sebe onako kako je to u cjelosti imalo 1. dijete, zar ne?

  8. #8

    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    596

    Početno

    Hvala vam svima, posebno Yasmin, jer znam da ti je teško odvojiti vremena. Planiramo da on i dalje ide u vrtić kada dođe bebe upravo iz razloga koje si ti navela. Situacija postaje malo bolja, čak mi je jučer pričao o božičnoj predstavi, što je svojevrstan biser, jer je nakon tuširanja umutan u svoj peškir izjavio "Lemez (drug iz vrtića) je bio u Betlehemu u štalici ", a on je glumio pastira :D :D :D I danas je opet izrazio želju da bude pastir :D Zato vjerujem da smo na dobrom putu, zahvaljujući i vašim savjetima

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •