Molim podršku za moju kumu i malog kumića
Moja draga kuma rodila je prije nepuna tri tjedna drugog sina (da se pohvalim, opet ću biti krsna kuma) i silnu energiju ulažem da je podržim u dojenju.
Prvo dijete je dojila nekih tri mjeseca i započela s nadohranom jer nije dovoljno dobivao na kilaži. No, on je imao i drugih zdravstvenih poteškoća pa se to sve poklopilo protiv.
Ovaj puta je beba super, vrlo je žilav i aktivan, no, nakon 16 dana patronažna ga je izvagala i bio je nešta malo ispod porođajne težine. Možete si misliti kako se uznemirila, a što je najgore, malac je izgleda započeo svoj skok u razvoju jer ju je počeo nacicavati svakih sat vremena i uglavnom, bez reda koji je do tada imao. Jako sam se potrudila da je uvjerim kako je to normalna faza i da joj objasnim šta je to skok u razvoju, isprintala sam joj brdo materijala, objašnjavala i hrabrila. Malo se smirila, ali još uvijek nisam zadovoljna i nisam sigurna da sam bila dovoljno uvjerljiva.
Danas je na mjerenju bebač pokazao prirast od 70 g u tri dana što je pedijatra zadovoljilo, prešao je svoju porođajnu težinu i kreće naprijed. Podržao ju je u isključivom dojenju (za sada) i ponovo će ga izvagati sredinom sljedećeg tjedna pa će se vidjeti kako napreduje.
E, sad.... Ono što nju brine je poremećeni ritam koji mali sad ima, stalno nacicavanje bez nekog reda, puno nervoze, malo spavanja, plač... Ako je uvjeravam da tako mora biti, da mu udovolji i da mu sisati kad god traži, ona se boji da će se on tako naviknuti pa će stalno biti takav, želi da ima ritam i red jer misli da je tako ispravno i bolje za dijete, da ima djece koja samo jedu i spavaju u točno određenim razmacima... Ja sam je na sve načine uvjeravala da je nemoguće da dojena djeca imaju takav ritam stalno, osobito u prvih par mjeseci, da su ovakve faze normalne i da ih treba preživjeti, da bez stalnog nacicavanja nema signala mozgu da proizvodi više i sve te bla-bla edukacijske fore.
Ima još jedan problem - ona je zdravstveno dosta loše iz više aspekata, a veliki joj je problem kičma, boji se previše naviknuti ga na ruke jer kad poraste neće ga moći nositi ako se tako navikne.
Ajde cure, pliiiiz, nabacite par rečenica svojih iskustava na jednom mjestu, kako ste preživjele prva tri mjeseca, kako ste si pomogle i olakšale... Ja znam da je njoj moje iskustvo uspješnog dojenja sada s trećim djetetom veliki poticaj, ali nekako se ipak osjećam osamljena u svem tom objašnjavanju.
Napominjem da ima veliku podršku svog muža i ostalih, ali oni sami nemaju baš neka argumentirana rješenja i konkretene savjete koje bi je skroz umirile i uvjerile da radi dobro i da će se taj kaos i nered koji sad ima vrlo brzo višestruko isplatiti.
 |
|||
Odgovori s citatom
Sanjica prvotno napisa
iako nemam bas prevelikog osobnog iskustva s dojenjem mogu joj i ja samo preporucit strpljenje i da pokusa rijesit druge "simptome" koji je ometaju u dojenja a ne broj i duzinu podoja, pa npr. ako je bole ledja neka si nadje neki udobniji polozaj, a da pri tom zadrzi pravilan polozaj za dojenje, mozda lezeci da ne mora drzat dijete na rukama, neka se pokusa sto vise opustit i stvorit si ugodnu atmosferu da se ona sto bolje osijeca pri dojenju pa ce i dijete bit mirnije, mislim da ces je vise uvjerit argumentom da su se takve faze dugog sisanja i placa dogodile svim mamama, ili izboroji koliko ti je mama to reklo ovde na foumu pa si izracunaj postotak (ja sam iz citanja ostalih postova sigurna da ce bit oko 100% 
sa 6 mj. je spavao 3 puta dnevno u isto vrijeme +/- 15 min. sa 8 mjeseci je prešao na 2 puta dnevno spavanje. 
