Ja bih isto napisala, svatko neka stoji iza svoje odluke.
Malo bih pridodala, tema abortusa me uvijek pogađa. Za vrijeme trudnoće kontrole sam obavljala u Vinogradskoj bolnici. Kao i svaki ponedjeljak čekaona puna trudnica. Jedne na kontroli nakon hospitalizacije (kao ja), druge mole Boga da ne moraju biti ponovno hospitalizirane prije poroda, a sve zajedno molimo Boga da je s našim bebicama sve u najboljem redu. I dok čekam na red gladim svoj okrugli trbuščić i pričam s svojom bebicom. Tada dolazi djevojka od nekih 20 godina s prijateljicom na pregled za abortus. Komentira da cijeli hodnik zvoni kakvo je to sranj* jer ona se sad mora zamarati i pregledom, umjesto da joj odmah obave zahvat, kako joj je sad taj zahvat pokvario sve planove, kako je to baš bezveze, komentari u stilu kao da ide na frizuru, pa sad frizerka nešto tu izvodi bijesne gliste.
Meni se je trbuh stisnuo, a primjetila sam da je i drugim trudnicama bila knedla u grlu (najednom su sve šutjele, nije više bilo onog žamora o bebicama). Bila sam baš u komi.
A djevojka je samo pričala i pričala i pričala, imala sam osjećaj da će ju netko naglavačke izbaciti kroz prozor.
Da se razumijemo, njezina odluka, ali nije bilo ni vrijeme ni mjesto za takve komentare, pokraj 20 trudnica od kojih se barem 15 borilo s rizičnom trudnoćom.
Evo to sam htjela podijeliti s vama, znam da nije baš vezano za temu, znam da se svatko treba nositi s svojom odlukom i cijelo vrijeme sam znala da ta mlada djevojka nema pojma što čini i kad joj jednom to sjedne u glavu neće joj biti lako.
E sad vi mene katapultirajte kroz prozor, ali nisam mogla ne spomenuti.