Mi smo isto cicali milijun puta noću, oko 2.5 godine ipak nešto manje, recimo 3 puta; onda sam ja tjedan dana prije njegovog 3. rođendana završila u bolnici, bila tamo skoro puni tjedan (vratila se točno na Božić).

Budući da mene nije bilo, a tata nema potrebnu opremu , nekako je prespavao noći. MM veli da se budio svejedno, ali nije bilo cice i jamrao je, ali ipak zaspao. Prvu noć je, naravno, bilo najteže.

Kad sam se vratila, odmah je pokazao na kauč i rekao "tu sjedni, daj zizu"

Ipak, budući da sam pila neke antibiotike, rekla sam mu da mu sad ne mogu dati, jer sam bolesna, ali kad ozdravim, može ponovo dobiti.

Zanimalo me kako će proći ponovo prva noć zajedno nakon bolnice, ali prošla je super. Nije se probudio ni jednom. Sljedeće noći se probudio, ali je samo rekao: "zagrli me". I to je bilo sve.

Kraj. Gotovo.

Sad spava stvarno cijele noći, budi se samo ako nešto loše sanja. Ja sam preporođena.

Kod nas su se poklopili prestanak dojenja i početak spavanja noću. Ne velim da se to ne bi ionako desilo kroz koji tjedan samo od sebe.
Prestanak dojenja nam se nije desio onako kako sam ja zamišljala (dok on sam odluči), ali budući da nije ni ovako prošlo pretraumatično, zadovoljna sam.

Ponekad se sjeti pomaziti cice, ali ne traži ni da dignem majicu, samo se stisne u krilo i mazi se.