Jesmo li objektivni? Mozemo li uopce biti?

[Mukica]

ja sam jucer bila na roditeljskom
i uciteljica iz boravka je napravila procjenu ucenika kroz tablicu nazvanu "Pracenje ucenika u ozracju produzenog boravka" podjeljenu u 3 kategorije - odnos prema pravilima ponasanja, odnos prema obvezama i ponasanje u grupi
plusevi su stavljani u rubrike redovito, cesto, nekad, rijetko i nikad

i moram rec da ja svoje dijete skroz drugacije dozivljavam
da sam ja ispunjavala tablicu posve bi drugacije izgledala
pa se pitam prakticiraju li nasi klinici jedno ponasanje uskoli, a neko sasvim drugo doma ili mi nismo objektivni

ja bi recimo rekla da moje dijete redovito strpljivo pomaze drugima, ali u skoli on to prakticira samo nekad, bas kao sto samo nekad vodi racuna o osjecajima i pravima drugih, dok bi ja, da me netko to pitao, rekla da on redovito vodi racuna o tome

ovo mi je bilo uzasno zanimljivo
pozelite li vi ikada da mozete biti jedan dan s njima u razredu, al da ste nevidljivi tj. da vi vidite sto oni rade i kak se ponsanju, ali da oni ne znaju da ste tamo (na klince mislim - ne na ucitelje)

[a zakaj]

ja bih definitivno voljela vidjeti kako se toncek ponasa.

ali, onako opcenito, i imam neki uvid.
on je vani (i prije u vrticu i sad u skoli) puno pristojniji, strpljiviji nego doma.
U 'institucijama' je on idealno dijete, s kojim nema problema, uciteljice (pa cak i druga djeca) ga navode kao uzor dobrog odgoja i lijepog ponasanja.
E onda dodje doma, pa pokaze svoje drugo lice 8)

[a zakaj]

kak si tak brzo promijenila naslov!

ja mislim da sam objektivna. U pravilu mi se svidja kako se toncek ponasa medju vrsnjacima, a kad uocim neke sitnice koje mi se ne svidjaju, ne zatvaram oci i ne pronalazim opravdanja za to, nego ga upozorim i porazgovaramo.
Npr, uocila sa, da kad je sredina tome sklona, i on ponekad pocne s ruganjem drugima, a meni je to grozno.

[leonessa]

pozelite li vi ikada da mozete biti jedan dan s njima u razredu, al da ste nevidljivi tj. da vi vidite sto oni rade i kak se ponsanju, ali da oni ne znaju da ste tamo (na klince mislim - ne na ucitelje)

Naravno da poželim . A da je ponašanje drugačije u kući i u školi to je razumljivo pogotovo sad na početku dok oni još uvijek traže svoje mjesto i preispituju odnose...
Ah, naši prvašići ...

on je vani (i prije u vrticu i sad u skoli) puno pristojniji, strpljiviji nego doma.

Kod nas je obrnuto, kući je pravi , drago, milo, ozbiljno dijete a vani kao neki mali vražičak.

[mina]

Mi još nismo školarci ali mislim da su uglavnom sva djeca "dvolična", tj. imaju jedno lice pred roditeljima, doma, a drugo kad nema roditelja i kad su vani.

Evo za moje baka veli da se okrenu za 180 čim čuju moj ključ u vratima i ja joj vjerujem

Od frendice mali u vrtiću san snova, tete nemaju dovoljno hvale, fin, pristojan, pomaže sve tetama, posprema i za sobom i drugima, a doma- ne bi si ga nitko poželio :/

Ne čudi me da su i u školi drugačiji nego doma.

Ne bi rekla da mi nismo objektivni nego se oni nama pokazuju u jednom svijetu, a drugim ljudima u drugom

Ali i većina nas odraslih smo takvi. Većinom se na poslu npr. ne ponašaš kao doma

ovo mi je bilo uzasno zanimljivo
pozelite li vi ikada da mozete biti jedan dan s njima u razredu, al da ste nevidljivi tj. da vi vidite sto oni rade i kak se ponsanju, ali da oni ne znaju da ste tamo (na klince mislim - ne na ucitelje)

Da, zanimljivo je i

Da, htjela bi biti nevidljiva i vidjeti kakvi su kad ja nisam blizu

[Mukica]

kak si tak brzo promijenila naslov!

ma - cim sam stisnula posalji sinuo mi je ispravan naslov u glavi
pa sam editirala

[Bubica]

borna je sigurno "vani", kada nas nema, puno pristojniji i suradljiviji nego kada smo mi prisutni ili u kući. Ja sam tom podjelom zadovoljna, tepam si da je dijete sigurno u nas pa se osjeća slobodno pokazati i svoje "drugo" lice. Lijepo o tom surađivanju piše Juul.

Učiteljica ti je dosta ambiciozna, ali niti ona me može biti objektivna, možda se tvoj pojam pomaganja ili strpljivosti u potpunosti razlikuje od njenog, tako da se, bar za sada, ja ne bi puno zamarala tim procjenama...

[upornamama]

Oboje-niti smo mi roditelji objektivni u "ocjenjivanju" svoje djece, niti se djeca jednako ponašaju u različitim okruženjima.

[kate]

Misliš li da kad bi za samu sebe popunjavala takvu tablicu da bi jednako popunili ljudi oko tebe i recimo ti sama? dakle, to je sve subjektivno u očima promatrača.

voajeru jedan

[vertex]

U 'institucijama' je on idealno dijete, s kojim nema problema, uciteljice (pa cak i druga djeca) ga navode kao uzor dobrog odgoja i lijepog ponasanja.
E onda dodje doma, pa pokaze svoje drugo lice 8)

Hi-hi, kako mi je ovo poznato!
Prvo kad su ga tete u vrtiću hvalile kako sve sukobe rješava verbalno, objašnjavanjem i uvjeravanjem (a on je dijete sklono silovitosti, možda više i ne, ali onda sigurno).
Onda kad mi je učiteljica prošle godine rekla da je on divno, pristojno, dobro odgojeno dijete.
I ja kao Bubica:

Ja sam tom podjelom zadovoljna, tepam si da je dijete sigurno u nas pa se osjeća slobodno pokazati i svoje "drugo" lice.

Dakle, mnogo djece se drugačije ponaša s obitelji i van obitelji. I sigurno je puno roditelja neobjektivno. Ja ih znam poprilično. Ja, naravno, nisam od tih .

[Zdenka2]

Voljela bih vidjeti kako mi se dijete ponaša u skupini. Učiteljice mi kažu da su djeca drugačija kad su na okupu - tu se radi o dinamici grupe, interakciji među djecom, toga doma nema. Roditelji na to često zaboravljaju, pa misle da onog ponašanja kojeg nema doma nema ni u školi. Slažem se s leonessom kad kaže da djeca traže svoje mjesto u skupini - to su društvene igre koje su vrlo važne za njihovo kasnije socijalno pozicioniranje.

Jesam li objektivna? Ne, subjektivna sam, jer to dijete volim i prema njemu imam odnos kakav učiteljica ne može imati. S druge strane, da, objektivna sam, jer ga jako dobro poznam. Znam kakav je, kakve su mu namjere. Vrlo često razgovaram s učiteljicom, jer želim imati uvid. Isto tako i s njim svakodnevno razgovaram o školi, učiteljicama, djeci, o tome kako se on osjeća u toj situaciji i što mu se događa. M. ima i stručnu psihološku pratnju, a kroz to se i ja educiram i upoznajem ga s neke druge strane.

Ovakve ankete kakve spominje Mukica smatram čistim administriranjem - više volim razgovor oči u oči o ponašanju mog djeteta. Vidim da od toga profitira i učiteljica. Kako ga upoznaje, njezino se mišljenje o njemu mijenja i približava se mome mišljenju, a to mi ukazuje na to da su moji stavovi o njemu ipak blizu neke objektivnosti.

Ali uvijek ostaje to da bih dala ne znam što da mogu biti muha na zidu u njegovom razredu.

[grace]

Zdenka2, potpisujem i dodajem kako je moja curka rekla da bi i ona željela kad bi roditelji bili jedan dan u školi pa da vidimo kako je njima (5 razred)

[Zdenka2]

Zdenka2, potpisujem i dodajem kako je moja curka rekla da bi i ona željela kad bi roditelji bili jedan dan u školi pa da vidimo kako je njima (5 razred)

U vezi s time, jedan dan kad sam čekala učiteljicu, prisluškivala sam na vratima razreda gdje su oni imali sat s posebnom učiteljicom iz jednog predmeta. Blago je rečeno da mi se nije nimalo svidjelo kakvim tonom i načinom se obraćala djeci. M. mi to nikada nije pričao, samo mi je rekao da ne voli taj predmet.

[sandra14]

Redovito imam otvorena vrata roditeljima. Do sada (u ovih 15 god.) dva puta je roditelj sa mnom proveo dan (unutar razreda).
Uglavnom - dijete prvi sat pazi kako se ponaša, a nakon 40 minuta postaje(ili ostaje) onakvo kakvo je svakodnevno u razredu.
Ne volim plusiće i minuse,ne volim kategorije ponekad, rijetko, uvijek...jer moja pažnja da bih nekog kvalitetno pratila može biti usmjerena na 2 - 3 , a ne na njih 25.( i o kojem vremenskom razdoblju govorimo)
O načinima praćenja, koji su nam ciljevi itd. (jako dobro je tu temu obradila psihologica Elvira Nimac bez dobre samoizobrazbe mislim da takvi + i - ne donose ništa dobro.

I još nešto....uz dozvolu roditelja u prošloj generaciji (nije bilo BB), snimali smo jedan radni dan u razredu.
Prilikom prezentacije roditeljima je bilo neugodno pogledati neke istupe svoje djece, a iskreno djeca su bila otvorena, brza u odgovorima i snalažljiva. Ponegdje je isplivao kakav nestašluk, ali to je ljepota rada s njima.

[Pliska]

Djeca se različito ponašaju ovisno u kakvoj su okolini.

Ja sam na prvom roditeljskom-informacijama, očekivala da će se učiteljica požaliti na njegovo ponašanje jer je on stvarno jako živahno dijete, kad ona ga meni hvali da je pristojan, poslušan i sve super. Ja ostala :shock: . Isto tako kad sam joj ja rekla neke stvari na koje da obrati pažnju kako bi znala prevenirati incidente, nije mogla zamisliti da je to mirno dijete sposobno takvih nepodobština.

Meni je drago da je on u školi pristojan i poslušan. To netreban ni napomenuti. Narasla sam za 10 cm kad mi ga je pohvalila

[vertex]

kad ona ga meni hvali da je pristojan, poslušan i sve super. Ja ostala :shock: .

Da, da, sve vidim da mi nešto fali u mome postu: upravo je to učiteljica rekla, na ovo"poslušan" sam najviše odvalila. Zapravo, po iskustvu vrtića sam očekivala da će sve bit ok, ali da će mi dijete netko nazvat poslušnim, nije mi bilo ni na kraj pameti. Zapravo sam se skoro uvrijedila .

[vertex]

Zapravo, po iskustvu vrtića sam očekivala da će sve bit ok...

Treba stajati: da će sve bit ok ako učiteljica bude ok.

[seni]

kad ona ga meni hvali da je pristojan, poslušan i sve super. Ja ostala :shock: .

Da, da, sve vidim da mi nešto fali u mome postu: upravo je to učiteljica rekla, na ovo"poslušan" sam najviše odvalila. Zapravo, po iskustvu vrtića sam očekivala da će sve bit ok, ali da će mi dijete netko nazvat poslušnim, nije mi bilo ni na kraj pameti. Zapravo sam se skoro uvrijedila .

vertex , slicne smo si.
dobro nije bas rekla poslusna (pa se nisam bas uvrijedila) , ali u stilu lijepo slijedi pravila, slusa.....
doduse, poslije je njen temperament dosao do izrazaja, pa je sad tu i tamo moraju malo stisavati, kad ona poput vihora juri iz jedne prostorije u drugu, bude malo glasna (to kad joj je dosadno, ako je vec sve napravila i slicno)

meni je zanimljivo kako uciteljica naglasava kako je i. koncentrirana, samoorganizirana, savjesna i odgovorna, sto mi je naravno drago, ali nikako to da spojim sa jutarnjom rutinom u kojoj mm i ja 20 puta ponovimo: da li si poila caj, oprala zube...a ona 20 puta sad cu..

ali i ja ko bubica: zadovoljna podjelom.

ukratko, mislim da sam globalno objektivna, ali ipak vidim da je ponasanje u grupi ipak na neki nacin drugacije od kucnog. medutim sve je u normalnim okvirima, a i logicno je da je u nekim aspektima drugacije, pa mi je to prihvatljivo i ok.
cesto razgovaram sa uciteljicom i popodnevnom tetom.

[Pliska]

meni je zanimljivo kako uciteljica naglasava kako je i. koncentrirana, samoorganizirana, savjesna i odgovorna, sto mi je naravno drago, ali nikako to da spojim sa jutarnjom rutinom u kojoj mm i ja 20 puta ponovimo: da li si poila caj, oprala zube...a ona 20 puta sad cu..

ali i ja ko bubica: zadovoljna podjelom.

E ista situacija je i kod nas.

[blis]

Redovito imam otvorena vrata roditeljima. Do sada (u ovih 15 god.) dva puta je roditelj sa mnom proveo dan (unutar razreda).

U školi mog sina je pred 5 godina započelo nešto što su nazvali "otvorena škola" - slobodan pristup roditeljima na bilo koji sat. Kada je projekt počeo reklamirali su ga neko vrijeme i pozivali roditelje u razred. Ne znam kakav je bio odaziv, ali nedavno sam saznala da poziv još uvijek vrijedi, ali razrednici više ne nagovaraju roditelje da uđu u razred jer misle da oni to znaju.
Raspitajte se, možda "otvorena škola" postoji i u školama vaše djece, ali vi to ne znate.

Ovakve ankete kakve spominje Mukica smatram čistim administriranjem - više volim razgovor oči u oči o ponašanju mog djeteta.

Istina, ali i takva anketa je ponukala Mukicu na razmišljanje o ponašanju svog sina kada joj nije na vidiku, a vjerojatno je slično utjecala i na ostale roditelje. Mislim da je samim tim opravdala svrhu jer mnogi roditelji nisu svjesni da se klici van kuće mogu ponašati bitno drugačije nego doma.

[@n@]

Ja bih rekla da se djeca itekako različito ponašaju u različitim okruženjima. Baš kao i psi (neka se nitko ne naljuti na ovu paralelu, ja se ipak bavim odgojem i školovanjem pasa i tu sam 'doma') koji se ponašaju često posve različito sa različitim vodičima i to, iznenađujuće: 100% poslušno i divno u rukama profi vodiča, odnosno osobe koja se bavi psima i tako-tako u rukama vlasnika.

Vjerujem da, kao i u svijetu životinja, i mi ljudi ustvari hvatamo i verbalni i neverbalni dio komunikacije nas i osoba koje su nam 'nadređene' - kako smo mi doma na neki način našoj djeci i kako su im u školi, vrtiću, jaslicama... tete i učiteljice.

A osim toga, nije li posve normalno da učiteljica djecu gleda drugačije negoli njihovi roditelji?! Ne samo zato što je to 'moje' dijete, nego i zbog 'veličine' uzorka, broja djece za usporedbu.

[sunca]

stribi se definitivno ponaša različito doma ili negdje drugdje, a ja sebe vidim kao objektivnu osobu dok ga procjenjujem.

vrlo je vješt u stvaranju lijepe slike o sebi u vanjskom okruženju, dok doma istražuje granice ponašanja - u stanju nas je izludit.