Evo, izvukla sam par komentara-recimo da bi ih ja nazvala malo ekstremnima.... kako li tek djeluju nekima koji samo povremeno virnu na forum...I ne razlikuju forum od udruge.

Svatko ima pravo na svoj život i na svoj izbor. Ali dojenje je po meni nešto što ne bi smjelo biti izbor.
ako 1% il čak ako 5% žena ne može dojiti iz pravpog razloga...a ostale il neki dio ne doji iz komoditeta i sl...e pa sorry al i ja smatram da je dojenje baza majčinstva...svi se mi farbamo izvana, a iznutra....okrečeni grobovi...obuć dicu oćemo, ne daj Bože da su gola...al dojit dat antitijela, vitamine, minerale i iznad svega ljubav...eh to je pitanje komoditeta...ma daj molim te...to je čista sebičnost...jest i dosta neznanja...
E, da još mi nešto nikako nije jasno: kad netko kaže "Nisam dojila jer mi beba nije htjela sisati!" HELOU, pa jel ta beba zna da postoji apoteka u kojoj će mama kupiti adaptirano mlijeko i napraviti mu bočicu? Za mene beba koja ne želi sisati je beba kojoj ne funkcionira nagon za preživljavanje i miri se s činjenicom da će umrijeti od gladi (što mi je teško za povjerovati). Ni moj nije htio, drečao je, a ja mu gurnula sisu u ta drečeća usta, nakon 2 sata kad je guzica izgladnila, da vidiš kako je povukao!
Ja mislim da je odnos prema dojenju općenito onakav, kakav žena ima prema majčinstvu.
Neke su majke više zaštitnički raspoložene prema djetetu pa otud i briga seže dublje od komocije (govorim isključivo o komociji) oko bočice, dakle briga za zdravlje od samog početka i tu cica odigrava jedinstvenu ulogu.