Neprestano dojenje

[Maslačkica]

Dojenje na zahtjev male bebe - ok... dojenje dan/noć ok... ali čitam da puno djece voli da spava sa sisom u ustima i vidim da to zna biti jako naporno mamama.
Da li postoji neki način da se odvikne dijete od toga tj. da ga se ni ne navikne?
I...vidim recimo da jako puno djece doji i skače okolo, pa mame doje u nekakvim "čudnim" pozama i eventualno nastane problem oko toga.
Da li se to može izbjeći? Tj. od početka da se uvede neki red?

Jako mi se tu upliće Juul, jer majka ne osjeća više da je to zadovoljava, tj. nasisavanje, skakanje itd. i treba napraviti granicu i to je ok prema njemu... a i prema meni... pa kako vi to vidite i da li u praksi to fercera?

[MGrubi]

majka mora paziti na djetetove potrebe i zadovoljiti ih
želje su druga stvar
bebica treba sisati, do godine dana je to glavna hrana

puno djece, puno različitih karaktera
uvijek gledaš svoje dijete i njegove potrebe
Nera je imala fazu čestih buđenja, (takav je razvoj) i ja sam pretrpila tu fazu

uvođenje reda od početka zna završiti na problemim a i poteškočama oko količine mlijeka .... tako da se ja s tim ne bih zezala, nikako prvih 6mj
možda kad dohrana kašicama bude na 3 obroka dnevno

[Maslačkica]

Eh da... pitanje se odnosi vezano za dojenje, ali ne aktivno dojenje, nego na držanje sise u ustima i spavanje za djecu koja su starija od 6 mjeseci, ako ne i još starija... veća od godinu dana.

[MGrubi]

pa treba procjeniti
Nera (22mj) zna to raditi, ili malo jednu, malo drugu, tad joj izvučem sisu namjestim se i kažem : ja spavam, mama spava .. par puta (Juul-ovski, kažem joj svoju odluku u vezi mene i tražim da to poštiva)
grinta, cendra .. alii namjesti se i prihvati zaspati bez sise u ustima
meni to držanje sise bez sisanja je slično dudi varalici .. više kao neka navika
jer nije u pitanju mala beba, tek rođena koja se nije još privikla na novi "svemir" tj. okoliš , pa se osječa nesigurno i stalnim sisanjem si osigurava maminu blizinu (jedinu osobu koja pravo i zna)
potreba za sigurnošću je jako izražena u tek rođenih (dakle potreba, ne želja)

[Ms. Mar]

Eh da... pitanje se odnosi vezano za dojenje, ali ne aktivno dojenje, nego na držanje sise u ustima i spavanje za djecu koja su starija od 6 mjeseci, ako ne i još starija... veća od godinu dana.

Ali koliko sam ja shvatila, ti pitaš kako da se uvede red odmah na početku, tako da do ovog kasnije ne dođe. A na početku se red nikako ne bi smio uvoditi. Nije njima jedina potreba da se hrane. I spavanje na sisi im isto treba (nekima - onima koji to traže). Ja oko navikavanja u prvim mjesecima vjerujem jedino u to da se mi veliki trebamo naviknuti na ritam koji nam oni mali nameću. I snalaziti se u tom neredu. Evo, ja sad uživam u svojoj maloj pauzi dok on spava sa cikom u ustima. I zadovoljna sam.

[Ms. Mar]

Sorry MGrubi, pisala sam u isto vrijeme.

[MGrubi]

no frks

[(maša)]

ja sam MIhaela kad bi zaspao vadila sisu van...kad bi tražio opet bi dala, čim prestane gutat (počne ju cuckat) ja vadim...on u snu i dalje cucla

MIhael doji u nemogućim pozama....ja ako ležim na podu on se samo baci....ili se legne preko mene i doji...valjda ne šteti, dosad nisam ništa primjetila

[(maša)]

Eh da... pitanje se odnosi vezano za dojenje, ali ne aktivno dojenje, nego na držanje sise u ustima i spavanje za djecu koja su starija od 6 mjeseci, ako ne i još starija... veća od godinu dana.

nikad nije samo držao sisu i zaspao..uvijek bi zaspao jedući pa sisao onak bezveze...tak da kad izvučem on nastavi spavat..

[Lutonjica]

ali čitam da puno djece voli da spava sa sisom u ustima i vidim da to zna biti jako naporno mamama.
Da li postoji neki način da se odvikne dijete od toga tj. da ga se ni ne navikne?

ja imam dvoje djece, jedna je spavalo s cicom konstantno u ustima, a druga ju sama ispljune nakon minutu-dvije dojenja.
ništa nisam posebno ili drugačije radila, jednostavno su drugačiji tipovi : ovoj prvoj cica je bila SVE na svijetu, dok je drugoj cica skoro isključivo iće i piće.
htjedoh reći, nije ti to do navike, nego do različitih karaktera. barem ja to tako vidim.

[Maslačkica]

htjedoh reći, nije ti to do navike, nego do različitih karaktera. barem ja to tako vidim.

I meni se čini tako, ali eto...rekoh da vidim šta mame kažu... iako mislim da bi meni lično bilo to jaaakooo naporno, ali opet ne znam... za godinu dvije ću reći!

Koža mi je jako osjetljiva i mislim da bi mi to smetalo...
Pa kako onda ako je karakter, a mama jednostavno ne može to izdržati?

[Lutonjica]

ja sam izdržala 2,5 godine, a onda smo krenuli s odvikavanjem - koje je trajalo 3 mjeseca, ali je bilo uspješno. imaš topik o tome negdje, potražit ću

mislim da bi meni lično bilo to jaaakooo naporno, ali opet ne znam... za godinu dvije ću reći!

ovo ti je velika istina

[Lutonjica]

meni je dosta

[vjestica]

pozdrav svima
nadam se da mi nećete zamjeriti što ovdje postavljam pitanje, ali svarno ne znam gdje bih drugo
maslačkica je spomenula osjetljivu kožu, pa me to potaklo da postavim pitanje koje me već odavno muči
prije svega, ja još uvijek nisam majka, nažalost još mi nije uspjelo osvarit trudnoću, ali se nadam da ću i ja jednom doći do svog
moj problem su jako osjetljive dojke i bradavice, nosim najmanji broj grudnjaka, ali ne mogu ni potrčati bez njega jer mi smeta (što bi bilo sasvim razumljivo da imam velike grudi)
smeta mi kad se tuširam i mažem ih kremom
da ne spominjem koliko se MM žali
hoće li se to promijeniti u trudnoći i nakon poroda?
ima li još neka od vas koja je imala sličan problem, a da se to promijenilo nakon poroda?
osim što će mi tada konačno narast grudi, hoće li prestat biti toliko osjetljive?
hvala unaprijed

[imported_Zvončica]

Ovo na što se žališ je prilično individualno.
Većini žena sam početak (prvih par dana) predstavlja problem u smislu da su bradavice osjetljive, a dijete se još zapravo uči pravilno prihvatiti dojku. Većina žena tada na samom početku podoja osjeća bol koja postepeno prolazi.
Nakon par dana ti bolni trenuci postaju sve jeđi i rjeđi, da bi sasvim nestali. Vjerojatno je sve povezano: bebina sve veća spretnost u hvatnju bradavice i prirodna težnja ženinog tijela pri usklađivanju s bebinim potrebama.
Najvažnije jepaziti na dobar položaj, čime se smanjuju šanse za sve moguće probleme, pa i ovaj vezano uz osjetljive bradavice.
Ukratko: možda ćeš morati više paziti na pravilan položaj, a ostalo će vjerojatno s vremenom doći na svoje.

[Ms. Mar]

Da se nastavim na samu sebe... Razmišljala sam kako je lako meni uživati kad smo mi tek na početku, Bartol mi je prva beba i sve je podređeno dojenju. Zapravo me zanima, kako mame koje već imaju jedno dijete (ili više njih) uspijevaju udovoljiti zahtjevima ovakvih cicoljubaca.

[Sirius Black]

Ali koliko sam ja shvatila, ti pitaš kako da se uvede red odmah na početku, tako da do ovog kasnije ne dođe. A na početku se red nikako ne bi smio uvoditi. Nije njima jedina potreba da se hrane. I spavanje na sisi im isto treba (nekima - onima koji to traže). Ja oko navikavanja u prvim mjesecima vjerujem jedino u to da se mi veliki trebamo naviknuti na ritam koji nam oni mali nameću. I snalaziti se u tom neredu. Evo, ja sad uživam u svojoj maloj pauzi dok on spava sa cikom u ustima. I zadovoljna sam.

Hm, ja se ne bih baš složila. Kod mene npr. nema šanse da do toga dođe, ne zato jer to ovisi o bebinom karakteru ili ne znam čemu još, nego jednostavno zato jer to nije izvedivo.
Ne spavamo zajedno, nego je ona u kinderbetu koji je odmah uz krevet i ja ju po noći uzmem van, nahranim i stavim opet u krevet. Ako zaspi na meni, nježno ju skinem i stavim u krevetić. Ako neće spavati nakon dojenja, onda ju lagano njišem na rukama i ubrzo zaspi.
Nikad mi nije uspjelo dojiti u ležećem položaju, probale su me sestre i pedijatrica u rodilištu namjestiti ali mi nikak nije uspijevalo, beba je bila skroz u krivom položaju a meni je bilo jako neudobno. Doma sam probala par puta ali mi nikak ne paše. Tak da nije moguće da kroz noć spava s cicom u ustima jer bi to značilo da ja uopće ne bih spavala nego cijelu noć sjedila.
Isključivo je dojena i ništ joj ne fali ako nema cicu cijeli dan i noć u ustima.

[Sirius Black]

Sad sam tek skužila da imamo sličan avatar

[Ms. Mar]

Ali koliko sam ja shvatila, ti pitaš kako da se uvede red odmah na početku, tako da do ovog kasnije ne dođe. A na početku se red nikako ne bi smio uvoditi. Nije njima jedina potreba da se hrane. I spavanje na sisi im isto treba (nekima - onima koji to traže). Ja oko navikavanja u prvim mjesecima vjerujem jedino u to da se mi veliki trebamo naviknuti na ritam koji nam oni mali nameću. I snalaziti se u tom neredu. Evo, ja sad uživam u svojoj maloj pauzi dok on spava sa cikom u ustima. I zadovoljna sam.

Hm, ja se ne bih baš složila. Kod mene npr. nema šanse da do toga dođe, ne zato jer to ovisi o bebinom karakteru ili ne znam čemu još, nego jednostavno zato jer to nije izvedivo.
Ne spavamo zajedno, nego je ona u kinderbetu koji je odmah uz krevet i ja ju po noći uzmem van, nahranim i stavim opet u krevet. Ako zaspi na meni, nježno ju skinem i stavim u krevetić. Ako neće spavati nakon dojenja, onda ju lagano njišem na rukama i ubrzo zaspi.
Nikad mi nije uspjelo dojiti u ležećem položaju, probale su me sestre i pedijatrica u rodilištu namjestiti ali mi nikak nije uspijevalo, beba je bila skroz u krivom položaju a meni je bilo jako neudobno. Doma sam probala par puta ali mi nikak ne paše. Tak da nije moguće da kroz noć spava s cicom u ustima jer bi to značilo da ja uopće ne bih spavala nego cijelu noć sjedila.
Isključivo je dojena i ništ joj ne fali ako nema cicu cijeli dan i noć u ustima.

Avatar nam je stvarno neobično sličan. Ni moj Bartol ne spava sa cicom u ustima cijelu noć, ali noć mu kratko traje, a danju uopće ne spava, osim ako ne odspava na taj način. U pravilu je on budan na cici i teško se skida s nje. Ne zagovaram ja to da dijete treba držati na cici non stop, nego mislim da mogu raditi jedino onako kako mi on diktira. A kad on to ne bi tražio toliko, i kad ni njemu ne bi niš falilo, ne bih ga ni ja forsirala. A da ga mogu uspavati njihanjem na rukama... mogu se samo nadati da će mi to upaliti jednog dana. Vjeruj mi, ne znam što ja nisam probala da bih mu pomogla da zaspi (ali nespavanje tu nije tema). Uglavnom, ja sam još uvijek uvjerena da je stvar karaktera.