Djeca rastu različito - prvi koraci, riječi, zgode, igre...

[Tata!]

Javila mi se jedna mama s podrškom na pp, puno joj hvala... prisjećam se toga zato što me svojom pojavom asocirala na najljepšu priču mome sinu - na Bambija.. i trenutno izmamila raznježeni osmijeh, jer mi naprosto bljesnuo prizor dječaka kako bez treptanja gleda svoj omiljeni crtić, a baš sve već zna napamet... to je i prvo ime poslije mama, tata i teta koje je naučio... nije do kraja razgovjetno, ali svi ćemo njegov Babm shvatit upravo jednoznačno...

prva riječ koju nam je opće poklonio i prije mame i tate bila je ato..sada često zajedno navijamo Bimba od Ivice Šerfezija pa sad zna i njega on je Bibm, ponekad i Bibmi... ka je voda, duda sad već lijepo kaže, a dubma je bombon, molim lijepo da se ne pobrka... zna lijepo reći nema i da i ne, opa, okej i spojiti tri riječi tata nema ato, kad bi tata došao pješke po njega... ima dvije godine i tri mjeseca i već me malo zabrinjava što ne vergla rečenice, al vidim po vršnjacima da u tome zaista nema pravila, pa se veselim svakoj novoj riječi... a dosjetljivijeg virtuoza mimike i pantomime stvarno niste vidjeli! naprosto me iščuđava inteligencija koju te male glavice imaju i kažu vam sve i objasne sa tako malo riječi, a najčešće i bez njih...

Eto uz mali govorni riječnik moga sina, možda bi mogli započeti novu temu... da bi shvatili kako nam djeca različito odrastaju i da umirimo sve one koji zbog toga možda brinu, a da se opet zabavimo i sjetimo veselih trenutaka i iznesemo slatke stvari naših malih bića... igre koje vole, priče, pjesme... podijelite s nama i vesele zgode i nezgode...


Tata!

[marči]

dapače, ali na dobnim skupinama ne na jednoroditeljskim!

ajd' skok tamo!
:D

[Tata!]

ok prihvaćeno - učinjeno!