Pozdrav svima!

Evo, nakon dugo razmišljanja i još više razgovora, s njegove strane, konačno smo rekli da je gotovo. E, sad, kako kod mene sve ide drugačije, tako je i sad. Istina, kad vidim koliko ovdje ima tužnih priča, drago mi je da je ovaj naš kraj "sporazuman".
Istina, ja nisam htjela razvod, ali ne želim biti s nekim tko ne želi mene. Dogovorili smo se da ostajemo zajedno živjeti do Uskrsa, a onda će on naći stan.
Naš zadnji razgovor je završio tako da sam ja njega na kraju tješila(!!!) i pitala se tko je ovdje lud. Naime, pitalo me je šta će biti ako se predomisli poslije Nove godine!!! Da čovjek ne povjeruje! Objasnila sam mu lijepo, kao četverogodišnjem djetetu, da ovo nije situacija za "piškit ću, kakit ću" i da je on svoje rekao i da onda stoji pri tom!!!
Ja se čist dobro držim, polako govorim prijateljima da se rastajemo i dani polako prolaze. Mislim da će mi biti najgore reći mami, jer će biti neizmjerno tužna zbog mene.

Trenutno smo moja Mišurka i ja same doma, jer je M otišao kod svojih (u drugi grad) i polako počinjem shvaćati da će nam tako biti i u buduće.
Njoj za sada ništa ne govorim, čekam da prođe Božić. U 02/07 smo se preselili u novi stan i ovo nam je prvi Božić tu. Šteta što je i zadnji zajednički.

Ali, mislim da će na kraju sve biti dobro. I meni i njemu je Mišurka najvažnija i želimo ovu rastavu provesti što je bolje mirnije i razumnije.