Kako i koliko dugo?HELP

[miši]

Ok,trebam pomoć,kako se sabrati i dignuti iz depresije kad čuješ ono što ne želiš čuti?
Kako nekog tko nije tako divan i krasan prestati gledati kroz ružičaste naočale??Kako si ugurati u svoju glavu da nema više nade,a i realno je da ja više nemam ni trunku ponosa u sebi koju u ove dvije godine nisam pregazila radi njega??
Kako nastaviti dalje?
Koliko dugo će to još boljeti??Koliko dugo neću moći pogledati niti jedno sretno dijete s ocem,a da mi suze ne krenu na oči jer moje to nema??Koliko dugo ću još sebe kriviti i misliti da sam ja nešto krivo napravila??Koliko dugo ću još plakati bez ikakvog povoda i koliko treba da se mozak opet uključi??
Kako preživjeti ponovni susret kad dođe malu vidjeti a da se ne slomim u plač?Ili je možda bolje izbjegavati viđanje dok se ne saberem i ohladim kao zemlja?
Što mislite o selidbi u takvim trenutcima?Je li manje boli ako ste daleko jedan od drugog?

Please help,ne mogu više,po danu se suzdržavam da ne plačem pred malom,ali kad zaspe,to je užas u šta se pretvorim,noćima ne mogu spavati koliko mi suze teku,a tako više ni na poslu ne mogu funkcionirati jer mi fali odmora

[Aphro]

Što mislite o selidbi u takvim trenutcima?Je li manje boli ako ste daleko jedan od drugog?

a

daleko od ociju, daleko od srca.. ima puno istine u tome. Nemam vremena da sada pisem, ali sigurno bi to bio moj savjet., sto se prije odvojite to ces ga prije moci preboliti i krenuti dalje sa svojim zivotom jer on ni po cemu nije zavrsio, tek je poceo

[zizi]

miši, postavila si puno pitanja na koja samo ti možeš odgovoriti. Potraži pomoć psihoterapeuta. Meni je pomogla da shvatim situaciju u kojoj sam se našla,... da ju prihvatim, i krenem dalje ... još jača, snažnija ... sad sam vedrija, veselija nego ikad u životu (naravno, s povremenim padovima - ali onda se tu izjadam i jednostavno - nedam se).

Please help,ne mogu više,po danu se suzdržavam da ne plačem pred malom,ali kad zaspe,to je užas u šta se pretvorim,noćima ne mogu spavati koliko mi suze teku,a tako više ni na poslu ne mogu funkcionirati jer mi fali odmora

Ovo mi je jako poznato... , ali daleko iza mene. Vjerojatno nikad ne bih potražila stručnu pomoć da nisam bila trudna, gubila na težini, bojala se za zdravlje svog tada još nerođenog djeteta... i tko zna ... možda bih još sada plakala noćima, bila u depri...
Moj savjet - potraži stručnu pomoć, okruži se pozitivnim ljudima..., zagledaj se u oči svog djeteta i pomisli koliko si sretna što ju imaš i što ona ima tebe

Koliko dugo ću još sebe kriviti i misliti da sam ja nešto krivo napravila??

Ja sam prvo mislila da sam ja za sve kriva, onda sam ušla u fazu kad sam vjerovala da sam bila cvijeće , a da je on za sve kriv. Ubrzo shvatiš da ništa u životu nije crno-bijelo i svi smo pomalo krivi, ali to je život. Da se sad vratim u prošlost, ništa ne bih drugačije... jednostavno ne bih mogla, znala... i/ili to ne bih bila ja.
Osjećaj krivnje je prirodan, ali ne i dobar osjećaj, puno puta i nerealan... želim ti da što prije sagledaš situaciju iz nekog novog realnijeg kuta...
Za početak pokušaj prihvatiti situaciju u kojoj se nalaziš. Ne znam točno koja je to situacija i nije ni važno da ju ja znam. Ono što znam je da poslije puno pitanja tipa: zašto? kako?... (na koje je ponekad teško, ako ne i nemoguće odgovoriti), jednostavno prihvatiš da je tako kako je i postane lakše...

Šaljem ti , tebi i tvom . Pronađi snagu u svom djetetu, ona te treba!!

I javi se ovdje kad god osjetiš potrebu..., nisi sama... ovaj forum prepun je prekrasnih ljudi kojima evo koristim priliku i šaljem za sve dobre savjete, potporu ...

[egemama]

zizi

[sorciere]

Koliko dugo će to još boljeti??Koliko dugo neću moći pogledati niti jedno sretno dijete s ocem,a da mi suze ne krenu na oči jer moje to nema??Koliko dugo ću još sebe kriviti i misliti da sam ja nešto krivo napravila??Koliko dugo ću još plakati bez ikakvog povoda i koliko treba da se mozak opet uključi??

onoliko dugo koliko ti odlučiš da će trajati.

[the bee]

miši, ja sam ti recimo u istoj situaciji. sve je svježe,suze ne znam odkud idu već, on grozan , a ja još uvijek mislim da bi se moglo nešto popraviti. I shvaćam pomalo da me ta nada do sada ubijala,očekivanje, pa i kad ga vidim još mi je teže. maknuti se iz kuće u kojoj ste bili zajedno, svakako, bit će korisno. E onda treba sam sebi reći, neću misliti na njega i kako i zašto jer s time ne možeš ništa promijeniti. Svaki dan ima dosta svoje muke. živi dan po dan. tvoje dijete te treba,promatraj ga, uživaj u njemu i njegovim osmjesima,što manje probaj mislitit i pitati se razna pitanja. pršlost ne možemo promijeniti. i vidjet ćeš kako polako pada to breme s tvog srca i sve manje i manje ćeš misliti. I ja ti ovo sve govorim iz svježeg iskustva,imam malu bebu od 3 mj. i odlučila sam što manje ga viđati,sve što s emože telefonom rješiti, rješi. nismo se još razveli, prema tome, ja diktiram kada i ako može vidjeti bebu. ako je on mogao odlučiti za sebe i otići od nas, sad i ja odlučujem za sebe i bebu. od sada gledaj što je najbolje za tebe i tvoje dijete i tako idi dan po dan. nije mi lako, i ja plačem na svaku reklamu s djetetom i tatom itd. al mi žene smo borci , vidjet ćeš.

[laky]

the bee

[sorciere]

i odlučila sam što manje ga viđati,...sad i ja odlučujem za sebe i bebu.

[Stea]

Plači draga, izroni suze i u njima utopi sve što je bilo i što se ne može više popraviti. E kad presušiš, i otvoriš oči onda ćeš bolje vidjeti da ispred tebe ima više dana i stvari nego iza tebe.

Budi sama sa sobom i u sebi i pogledaj koliko si snažna i lijepa. I dalje ćeš moći nastaviti sama.

Dozvoli prijateljima da ti pruže ruku, nađi terapeuta i kreni dalje - polako i dan po dan. Uskoro ćeš svaku večer biti mirna i zadovoljna jer imaš anđela koji spava, jer imaš zdravlje i budućnost.

[miši]

Prijatelji ne pomažu,oni već dulje vremena govore,ali to nije dopiralo do mene kakav je on uistinu,sad je to sam rekao i srušio je cijelu moju sliku o njemu.
Hvala na potpori cure,ako znate nekog dobrog,ne skupog terapeuta javite

[Bled]

Ima i krasne literature, od svega ovoga na linku za pocetak bih ti preporucila Moc sadasnjeg trenutka, dosta je konkretna, posebno drugi dio.
Mislim da je najbitnije sto mozes napraviti prihvatiti situaciju i ne opirati joj se. Ono cemu se opiremu uzima nam energiju i zaokuplja našu sadašnjost, a ono što prihvatimo otpada samo od sebe jer više ne privlači našu pozornost.
Što se terapeuta tiče, ja znam dva, no sve to poprilično košta.

http://www.4shared.com/account/dir/8...3/sharing.html

[jassi]

dok sama se slozis u svojoj glavi i srceku nikakva literatura ni frendovi ne pomazu.....traje odredjeni proces,..........pa kad izgubis kapu ili rukavice si u komi a kamo li kad ti se srusi tvoj san.....sama moras odbolovati,dignuti se i krenuti dalje