Imamo jedan popis imena za curice i danas sam konzultirala svog sinka da i on ima svoj glas u tome.
Čitala sam jedno po jedno ime s popisa i pitala njega kako ćemo zvati bebu.
- Hoćemo ju zvati (prvo ime s popisa)?
- Nećemo ju zvati (prvo ime s popisa).
- Hoćemo ju zvati (drugo ime s popisa)?
- Nećemo ju zvati (drugo ime s popisa).
- Hoćemo ju zvati (treće ime s popisa)?
- Nećemo.
... i tako jedno desetak imena.
Na kraju mu se nijedno ime nije dopalo

pa sam u očaju izvalila:
- Hoćemo zvati bebu Bubamara?
- Hoćemo!
I poslije ga pitam kak će se zvati beba, on odgovara sa smiješkom "Bubamara".
Kaj sad?