Iako MM i ja imamo različite ukuse: on bi klasiku ali da nije jako često, a ja bi poluegzotiku ali da svakako paše u naše podneblje (ne da se piše sa y, x, th...) i jednostavbo. I Hvala bogu već smo se oboje odavno našli u par divnih imena, i naše favorite za curu i dečka imamo!! :D
Moram priznati da sam mislila da će biti teže, jer smo inače moj dragi i ja dosta različiti pa smo kroz godine morali naučiti kompromisu, kao jednoj bitnoj stvari .
I s lakočom smo se našli na Eleni, Noli, Olegu, Jakovu, Vigu... :D
No, muči me druga svar. Ja imam talijansko (lijepo) prezime, i već sam oguglala na slovkanja i objašnjenjima. I naravno, s vremenom ga jako zavoljela. Odavde mi se razvila ljubav za rijetka imena i posebnost, jer mi je uvijek bilo baš super da me svi pitaju za to naše posebno prezime.
MM me potpuno podržio kad sam izjavila da bi prilikom udaje ostavila svoje i dodala njegovo, i ispalo je super. On ima kratko, isto malo neobično i dobro se slaže. Također, ime seke i mene su naši roditelji pomno birali da paše na talijansko preime, i sve u svemu zadovoljna sam bila uvijek, kao što sam zadovoljna i sada.
No, moja loza je godinama potpuno odumrla, i stvarno nas je ostalo samo par s našim prezimenom.
I sad, moja je velika želja ( a MM je slaže s time) da našoj dječici damo oba prezimena, i tako napravimo svoju jedinstvenu lozu, koja će se hopefully i dalje nastaviti. No, malo me muči kako bi se djeca nosila s time da imaju 2 prezimena i kako bi to prihvatili?
Što vi mislite o tome??
Pričala sam s 2 osobe koje imaju od rođenja 2 prezimena, i to im nije nimalo smetalo, prihvatili su to kao najnormalnije, i drugačije bi im bilo čudno...

Vaša mišljenja?