moram priznati da sam sklona klasičnim, ne suviše čestim ali ni odviše egzotičnim, imenima.
ne volim kad djeci daju svakakva imena e ne bi li pokazali svijetu kako su samo kreativni- mislim da su takva imena počesto teret djetetu, često i predmet ismijavanja ostale djece. nisu mi jasni razni Đoniji, Leeloo i slično, ali to je samo moj ukus...
ipak, pretjerano uobičajena imena mi odišu nekim nedostatkom ideje...
u svakom slučaju, trebalo bi na umu imati da dijete nosi ime čitav život.

mislim da ću ja imati Grigora i Nastju.