evo mene!
krenula sam ponovo u postupke kad je princeza imala 2 godine i 8 mjeseci. imala sam smrzliće koji nisu preživjeli odmrzavanje. prvi ivf nakon toga je bio uspješan. tarzan se rodio kad je princeza imala 3,5 godine.
ovo s smrzlićima me jako psihički pogodilo i odlučila sam promijeniti klinku (otišla sam s VV). ne zato što smatram da su bili loši ili nestručni, nego zbog toga što me svaki dolazak tamo podsjećao na 2 godine dolazaka i na sve neuspjehe.
ponovni ivf - bilo mi je tisuću puta lakše nego ranije. nikakve nerovze, onog ogrozničavog išćekivanja...psihički sam bila totalno rasterećena, a kad su me nakon transfera u petrovoj smjestili u istu sobu u kojoj sam bila prije poroda, bila sam euforična. toliko lijepih uspomena mi se vratilo! bila sam toliko uvjerena da ću ostati trudna da nisam povjerovala prvom negativnom testu. drugi je bio pozitivan.

negativne strane:
-manje razumjevanja na poslu za izostanke
-100 komentara u stilu: "pa ne mogu vjerovati da ponovo ideš na sve to! što će ti drugo dijete, što se ideš ponovo mučiti?"
- meni osobno je trebalo jako puno vremena da u glavi sazrijem za ponovni odlazak na ivf (jedno je željeti, a drugo je biti spreman). uzela sam hrpu knjiga iz praktične psihologije i radila na sebi.