inače, da odmah razbijem sumnje-nisam ja odlučila ići ponovo, ne, ne, o tome ne samo da ne razmišljam, nego znam 100% da ne idem.

oni koji me duže znaju, sjećaju se da je meni A. iz 2. IVF trudnoće, da sam u 1. imala blizance koje smo izgubili u pola trudnoće, nakon toga glupavi tumor i vjerujte da je meni dosta odjela za ginekologiju.

žao mi je jako što će mi dijete biti jedinac, zakinut za bratske odnose pa ni bratića nešto nema na vidiku -trudit ćemo se da ga odgojimo u društveno biće koje će imati puno prijatelja.

meni se tema učinila jako zanimljivom, čisto da vidim kako drugi ljudi razmišljaju, u biti htjela sam vidjeti kako odlučivanje o još jednom djetetu izgleda iz IVF perspektive.

nekako mislim da je dobro da se o tome malo piše.

ja bih se npr. jako bojala komplikacija u trudnoći uz malo dijete doma.
dok sam ležala u bolnici imala sam prilike vidjeti kako žene pate u bolnici za djetetom, a njihova mala djeca doma pate za majkom.

a o izostancima s posla da ne govorim.

tu je i bračni život uz malo dijete, postupke...

ja mogu reći da od 7 godina braka i od toga skoro 4 godine stalno što na operacijama, ivf-u i sl-tek sad imamo normalan bračni život bez pritiska.