...točno, upravo to...na to se odnosi drugi dio mog posta, jer stvarno mislim da osobe s našim problemima ne moraju nužno biti zakinute za više trudnoća i veću obitelj...zato ja i jesam tu...marči prvotno napisa
Ali tu su i osobne granice...koje su ipak vjerojatno drukčije, ili bar drukčije kod svakoga od nas, kad kod kuće već imamo dijete...hoću reći tada nije više pitanje nekog našeg osobnog straha ili iscrpljenosti dugotrajnim neuspjesima i različitim komplikacijama (za što mislim da svi imamo neke manje ili više uspješne mehanizme obrane i prevladavanja), već straha kako će se to odraziti na našu djecu koja su sada tu i trebaju nas, njihov razvoj, naše međuodnose te koje je to vrijeme i dob kad će klinci to eventualno lakše prihvatiti... i mislim da su baš ta razmišljanja "sterilitas sec." zanimala rvukovi kad je otvorila topic.
Zato samo kažem, iako sam se ja bila odlučila za nastavak nakon jednog djeteta i vjerujem da barem treba pokušati i drugi put...potpuno mi je jasno i zašto se netko novoj konstelaciji odnosa za to ne može odlučiti...iako bih voljela da svi ovdje uspijemo imati točno onoliko dječice koliko smo planirali i željeli prije nego smo saznali svoje dijagnoze.
 |
|||
Odgovori s citatom