Ja sam tek negdje nakon što je A. prošao 18 mj. počela ozbiljno razmišljati o drugom djetetu, a tek nakon još 3 mjeseca stvarno počela željeti, osjećati ponovo onu silnu žudnju. Drugačije je nego prvi put, sad imam svoju srećicu pa ipak ima mjesta za misli "ako i ne uspije, nije tako strašno...". Još smo na "privatnoj" radinosti, ali odlučit ćemo se i za ivf, iako sam mislila da neću više nikad. Čekam samo trenutak kad će želja za drugim djetetom prevagnuti otpor. Al sigurna sam da će taj trenutak doći, kao što je došla i želja... Čovjek se mijenja...
Želim vam svima da nađete svoj trenutak!