Eh, kako mi je promakao ovaj topic?

I mi smo nakon raznih peripetija ostali trudni u 3. IVF/ICSI postupku nakon što smo s VV otišli u Maribor. Naš mali dečkić će za tri tjedna napuniti 2 godine, a mi bismo u jesen 2008. ponovno na stimulaciju u Maribor. Iskreno, uopće ne znam što ću ako ne uspije odmah, ali o tome ću razmišljati tada.
Voljela bih da moj sin ima seku ili bracu, a mi još jednu bebicu. Frustrirana sam bila postupcima u Zagrebu i kako smo se nekoliko godina vrtili u krug; danas se sama sebi ne mogu načuditi koliko smo znali boraviti na VV, bježali s poslova itd.
No, meni su trudnoća i porod protekli u redu, potpuno školski, i sad sam se zatekla da uopće nisam računala na mogućnost da ću s drugom trudnoćom možda morati ležati u bolnici ili imati kakve komplikacije...

Idem dalje, ali ne znam koliko daleko, jasno je samo da je svaka od nas za prvu trudnoću i živo i zdravo dijete bila spremna napraviti ama baš sve.

Misao koja se javlja je i da li tražim kruha povrh pogače i da li će Božje milosti za mene biti i drugi put?? A biološki sat neumoljivo kuca (imam 35. godinica)...

Evo toliko od mene u ovoj staroj godini, nova počinje za manje od sat vremena, uz želju da svi budemo zdravi i sretni, želim još jednom vidjeti na UZV malo srce koje kuca.

Svima od srca želim zdravlja i sreće, a onima koji još nisu da zatrudne i osjete čari roditeljstva (i neprospavane noći i sve što uz to ide).