Kako je sve loše počelo...

[BHany]

…a isto tako i završilo…

Počelo je dan-dva prije dogovorenog stimuliranog postupka. Tek jaki kašalj, ali to je bio samo prvi simptom u nizu nezgoda koje su nas pratile ovaj puta, koje su barem malo pomogle da beta na kraju bude negativna i da ja u svojoj malodušnosti počnem razmišljati o promjeni onog drugog dijela svog potpisa.

Ipak počinjemo. Doc je rekao da se za kašalj javim svojoj doktorici opće prakse da ga rješimo prije transfera. Javila sam se…kad je čula da pijem hyramicin i da ću za tjedan dana piti ceporex rekla je da mi ne treba jos jedan antibiotik i da ona na plućima ne čuje ništa te da mi može dati samo lijek i sirup za kašalj…U međuvremenu putujem u Zagreb na folikulometrije dižući se ujutro oko 2-3 jer nemam direktnu vezu tako rano pa se snalazim svakako…čekam po čudnim pustim čekaonicama nekih malih mjesta neke čudne vlakove i autobuse u gluha doba noći…jer auto treba mojima…dijete treba odvesti u vrtić i to, a ne želim ostajati u Zagrebu duže nego što treba da moja voljena i dugo čekana princeza što manje osjeti maminu odsutnost jer smo zapravo toliko jako vezane jedna za drugu… Hvala na pomoći u ovome Dodirko…ti znaš zašto.
Ali ništa računam, to je par puta, a pred punkciju ćemo ionako ići svi zajedno u Zagreb. Za 6. dc spremam se za ići u 3 ujutro na neki čudni vlak 30 km od mjesta u kojem živim, ali tu večer…moja malena…upala uha…neopisivo je boli i ima visoku temperaturu. Završimo na hitnoj…Kasno smo se vratili kući. Što sad? Ništa…na brzinu mjenjamo plan…zovemo svekra da me on vozi direktno u Zagreb, MM će ostati s njom, a mi ćemo se nastojati što prije vratiti jer meni srce puca što moja malena u bolovima i temperaturi mora biti bez mame. I vratili smo se brzo…Slijedeća folikulometrija u subotu. Odlično…razmišljam…dotle će antibiotici smiriti uho i mi smo svi zajedno u Zagrebu…punkcija bi mogla biti u ponedjeljak-utorak. E, ali neće biti tako…U četvrtak moja malena se budi u osipu…vodene kozice. Sad već polako ne mogu suspregnuti očaj. Pedijatrica kaže…zarazna je do slijedeće srijede. Ništa, odlazim u petak navečer sama u Zagreb…tužna ja, još tužnije ona. Dogovaramo se da ćemo vidjeti kad je punkcija, pa ako bude koji dan kasnije doći će ona i MM. Ali nije, punkcija je utorak, a MM odvozi princezu mojim roditeljima koji žive u drugom gradu. Srećom, ja sam kozice preboljela, ali nisu i drugi s kojima bi se ona mogla susresti. Tužni smo…svi…ali nadam se da ćemo za nekoliko dana, odmah poslije transfera biti zajedno…Punkcija 16 js, 10 oplođenih. Hajde…jedna dobra vijest! Transfer je u petak. Nažalost 8-stanični jer transfer za blastice bi bio nedjeljom, a to je nemoguće…ali što je tu je. Poslije transfer doc. mi kaže da imam laganu hiperstimulaciju i da bi bio sretniji da ostanem do ponedjeljka da se još vidimo prije decapeptila. A joj…već sam obećala mojoj najdražoj da tata dolazi po nju u petak i da će joj mama nastaviti mazati kozice. Razočaranje, moje i njeno još veće, jer ne shvaća zašto ju je mama “prevarila”. Zaboravih…i dalje kašljem…i to jako, sva se tresem…ništa od lijekova nije djelovalo, a sada više ništa i ne uzimam. Samo razmišljam kako ta trešnja može utjecati loše na implantaciju. Doc.me tješi da to ne mora biti tako i da su najvažniji sati poslije transfera…hmmm. U ponedjeljak primam decapeptil i odlazim kući uz dogovor s docom da se cujemo svaki drugi dan, a posebno prije 2. choragona. Konačno sam se nakon 12. dana odvojenosti sastala s mojom malenom. Sve dane osjećam napuhanost i pritisak i u gornjem i u donjem dijelu trbuha, teško dišem…ne mogu baš jesti…nemam mjesta. Ali ništa drugo, pa u petak ipak primam i drugi choragon. U subotu…taman poslije podne i nedjelju sve gore…Kad pojedem nešto kao da me noževi režu po želucu…jedva se ispravljam i gubim dah. Gornji dio trbuha mi je napuhan i imam osjećaj da će pući…U nedjelju ujutro i prijepodne sam se nekako natjerala da popijem više od litru tekućine…piškim u čašicu…izpiškila jedva pola čašice. Uz to još i kašljem pa kako ostajem bez daha tako me tjera na povraćanje. MM i moja kćer (jer je nemamo gdje ostaviti) me ipak voze na hitnu…mislim, neka me pogledaju na UZV. Primili su me na ginekološkom odjelu naše bolnice, bili su OK, ali malo prebrižni…znala sam to čim su rekli da su mi jejnici 7x5 i 6x5 cm. Ipak zbog 1,5-2 dcl slobodne tekućine u abdomenu zadržavaju me u bolnici i filaju infuzijom, a da bi počela piškiti i da kontroliraju diurezu prikapčaju mi kateter. Malena je očajna…mamu opet, većnakon 3 dana mora ostaviti…ja sam još očajnija…mislim si…nisam trebala ni doći…Vade betu već u srijedu…7,96…znam da bi 12. dan poslije transfera morala biti veća…vidim da je ovo samo pad od choragona. Ipak, u petak ju vade ponovo…po rasporedu…2,19.

Kraj priče…

Danas kontrola…beta je pala i sve se gotovo vratilo u normalu…još nekoliko manjih cista i…kod kuće sam konačno, ali…praznina u meni….Zbog svega…negativne bete koja znači još jedan ispucani pokušaj i potrošene jako dobre i obećavajuće stanice…zbog odvojenosti od moje princeze i zbog njene tuge.

I mislim si sve više…toliko sam je dugo čekala…toliko sam teško došla do nje…ona je cijeli moj život i svaka sekunda s njom mi je beskrajno važna i predragocjena…i bez obzira što želim za nas i nju brata ili seku…što želim da ne bude sama, što želim da ostvarimo onaj nekadašnji san. Možda upornost nije dovoljna…možda ću s beskrajnim postupcima izgubiti dijelove njenog djetinjstva…možda ću se na kraju, okrenuti i vidjeti da mi je u trčanju za neuhvatljivim prošlo nešto neprocjenjivo…a možda će i to biti uzalud jer nitko u našim pričama uspjeh ne može garantirati. Možda sam stvarno prenezahvalna ili…ne znam.

Evo hvala vama koji ste imali strpljenja pročitati…morala sam jednostavno ovo istresti…

[enya22]

BHany tvoja prica me stvarno dirnula!
Nadam se da ces smoci snage nastaviti u svojoj borbi za drugog malog i da ce tvoja muka biti ipak nagradena, a sto god odlucila zelim ti srecu!

[uporna]

BHany
Želim ti da uspiješ svojoj princezi podariti bracu ili seku.

[loki]

U zadnjem dijelu tvog posta čitam svoja razmišljanja i dio svog života zato

[Ameli]

BHany baš si imala peh, ali valjda si sad sve loše ispucala pa neka te nadalje prati samo neizreciva sreća, divim se tvojoj hrabrosti!

[belinda7]

Draga Bhany imaš moju podršku za šta god da se odlučila,a nadam se da ćeš ipak uz što manje muke i što manje razdvajanja od svojih najdražih doći do drugog !!!
Tvoju ljubav vidi netko gore !!

[Dodirko]

pa ... a što će biti dalje to ćeš znati za koji dan ili mjesec.
Jako mi je žao što nije uspjelo... a sve je tako dobro krenulo. Jedino neznam zašto ti je promijenio terapiju ako si na Gonale dobro prije reagirala.
Meni je tuga zbog negativne Bete bila poput osjećaja da mi je netko oduzeo najdražu osobu. Molila sam muža da me nikada ne ostavi jer bi jedino ta tuga bila veća.... Danas sam više manje OK... i želim opet!

Sada ste vas dvije najbitnije i tata naravno.... Vjerujem da svojoj curci daješ maksimum i to što su mama i tata htjeli još jednog bebolina i to što ste bili razdvojeni samo je jedan važan korak u odrastanju.

A ako me se danas pita da li bi mi djetinjstvo bilo ljepše bez sestre (sa kojom sam se jako tukla i svađala) možda i bi ali danas mi je ona osoba bez koje mi je život nezamisliv. Čujem se gotovo svaki dan sa njom, zna za svaki moj korak, od prstena na ruci do toga što danas kuham. Nazove me da mi kaže koje će salvete staviti na stol za Božić ili ja nju sada čujem neku prekrasnu pjesmu pa makar to bilo i koji sat iza ponoći. Jednostavno jedinstvena i nezamjenjiva. Čak je rekla da će mi roditi dijete kada ga već toliko želim...

No, malo sam se odmakla od teme... samo sam Ti htjela reći da mi je jako, jako žao što nije uspjelo..... ali moglo bi slijedeći puta.... a najvažnije je ono kako se vi osjećate.

[Arkana10]

naravno da se tako osjecas gotovo sam sve prozivjela preko tvoj post. prvo trebas puo snage da prodje sve ovo nakon toga zajedno sa sm i sa svojom prencizicom vidjeces sta je najbolje za vas

[ina33]

BHany, jako je teško je to sve što si prošla ! Srce mi se para kad slušam te putešestvije u noćnim busevima na putu za VV i grozno je nepošteno što svaka hrv. regija nema bolnicu koja bi to hendlala, ali, koliko se sjećam, tebi nije opcija Dalmacija i CITO (zaboravila sam odakle si i da li CITO nudi punkciju testisa), di bi se postupak mogao izvest elegantnije i paralelno sa životom i uz mogućnost odgađanja postupka u slučaju nepredviđenih situacija, privatne su bitno fleksibilnije. Uz tebe sam ljudski, a i savjetom, ako bilo što treba, iako sumnjam da treba, iskusnija si od mene. Svaka tvoja odluka je dobra odluka, nemoj se sad, molim te, grist, zbog malecke, sigurna sam da njoj to nije tako dramatična epizoda kao što je tebi bila, ali da se svašta izpodogađalo što je moglo - je. A propos vodenih kozica, mi smo svaku malo imali neke panike oko toga jer ni sestra ni ja nismo bile u kontaktu, niti preboljele (bile smo odgajane pod "staklenim zvonom"), tako da smo se odlučile cijepiti i timing je bio odličan jer taman nakon toga su obje dobile v. kozice, a još se sestra stalno bojala u trudnoći s mlađom hoće li joj ih starija dovuć' iz vrtića. Na kraju su oboljele dok je ona bila na poslovnom putu u Parizu, trajalo je tjedan dana i tata ih je izhendlao i prošlo je OK. Svašta se, na žalost, događa tijekom postupka, ima smrtnih slučajeva, bolesti članova obitelji, lomova nogu, operacija uslijed postupka, jer postupak ne prekida život, stvari teku paralelno. Misli kako je to sad tvoja curica "odradila" i kako bar neće morat drćat od straha u trudnoći kao što smo sestra i ja i bit u dilemama - cijepit se il' ne cijepit. Ova epizoda je sad prošla, okrenite se sad jedni drugima, a poslije ćeš vidjet što ćeš i kako (ako imaš smrzlića).

Uživajte u vašoj lijepoj obitelji i vašem blagoslovu tijekom božićnih blagdana, nadam se da ćeš i ti skoro zaboraviti ovaj protekli mjesec i da ćeš se psihofizički čim prije oporaviti, što je bilo, bilo je, a odluku uvijek možeš donijeti i možeš je mijenjati ili ne moraš !

[Pcelica Mara]

Zagrli sada svoju slatku princezu i ne misli na ništa ružno. Kad prođe neko vrijeme znati ćeš što dalje. Ja vam od srca želim još jednu malu srećicu, a do tad uživajte u ovoj koju već imate. I ne grizi se, iz svih tvojih postova vidi se da si predivna mama

[ina33]

ne grizi se, iz svih tvojih postova vidi se da si predivna mama

x!

[andiko]

Draga BHany
Tvoja princeza jako osjeća koliko ju mama voli... A slažem se sa Dodirko kad kaže koliko joj sestra znači. Moja seka i ja smo u djetinjstvu bile povezane kao i sad. Ona mi je najbitnija osoba u životu... Nemoj odustati. Možda samo privremeno.. Mlada si. Imaš vremena. Možda će tvojoj princezi kroz godinu, dvije, biti lakše podnijeti odvojenost...

Ti sama najbolje znaš.... Jel ti sad imaš smrzlića gore? To je ipak malo jednostavije....

Sretno draga

[nevena]

bhany, samo da ti posaljem jedan zagrljaj.

drzi se

[sretna35]

Čudni su putovi gospodnji! Ima li šta u frižideru na VV?

[ive25]

Tvoj potpis mora se ostvariti jer je toliko pozitivan i toliko odlučan i ja ti iskreno želim da sve ovo uskoro zaboraviš i kreneš u još jedan pohod po Haninog bracu ili seku....

[Ginger]

[Gost 1]

sjetna35:

Ima li šta u frižideru na VV?

[Amalthea]

BHany,

Ma, doći će i seka i braco, samo malo strpljenja.

[Suncem.m.]

BHany
Ma ja već vidim, kada blagdani prođu ideš ti po smrzliće. I slijedeći Božić ćete dočekati u četvero.
Sada zaboravi sve ružno i uživaj u blagdanima sa svojom prekrasnom obitelji. Velika pusa od mene

[ivarica]

bhany

[Strobery Shortcake]

Tako su teški ovakvi trenutci kad ne znaš da li je vrijeme da samo budeš beskrajno zahvalan na onom što imaš ili je vrijeme da budeš još odlučniji u borbi za više i dalje. Zato ti šaljem jedan jaki podrške i snage. Ne znam da li si pratila priču Zdenke2 o posvojenju njene kčerkice ( http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=51755 ). Kad sam pročitala tvoj post, tvoje raspoloženje mi se učinilo sličnim onome što je Zdenka opisala u jednom trenutku tog teškog puta. Šaljem ~~~~~~~~ da se sad malo odmoriš, sabereš, pa da ti nova jutra obasjaju nove hrizonte

[magda_]

[Strobery Shortcake]

P.S. Po zakonu (nazivali ga mi kako god htjeli) po kojem funkcioniše ovaj svijet, poslije ovakvih iskušenja najčešće slijedi proporcionalna nagrada

[BHany]

Cure ...kao i uvijek iznova...dirnuta sam vama i zahvalna što vas imam.

Smrzlića ima...ukupno 8, ali ne tako savršenih kao dvije vraćene... 3 blastocite, ali malo fragmentirane, 2 nekompaktne morule i 3 8-stanična :/ (ako sam sve dobro zapamtila)...ne znam na koliko su slamki zamrznuti...

[bijeli ljiljan]

BHany

[ina33]

Kod mene se zakačile 2 FET morule (nisu nam u MB-u davali info kakve su - odgovorili su vidjet će se za 14 dana kakve su), od kojih je jedna bila blighted ovum, druga je opstala i sad je željno iščekujemo. Hoću ti reć, još ima konja za trku, ali imaš li i dalje snage ili ne - odgovor znaš samo ti i što god odlučili ti i TM, bit će dobro, jer to će biti vaša odluka ! Na temelju onog što si napisala, čini mi se da si prije imala potrebu olakšat dušu što nisi bila uz svoju djevojčicu kad te trebala i što se to tako nezgodno poklopilo, tj. čini mi se da u tebi ima još volje za dalje. Sretno, ma što odlučila, sve najbolje vam svima želim !

[wewa]

Cure ...kao i uvijek iznova...dirnuta sam vama i zahvalna što vas imam.

Smrzlića ima...ukupno 8, ali ne tako savršenih kao dvije vraćene... 3 blastocite, ali malo fragmentirane, 2 nekompaktne morule i 3 8-stanična :/ (ako sam sve dobro zapamtila)...ne znam na koliko su slamki zamrznuti...

Sjeti se price nase Floribunde - njeno je zlato ocijenjeno sa 'onako' :/ , a sad je vec velika beba koja se rita u maminoj busi

BHany - doci ce vrijeme i za tvoju duplu srecu

[Charlie]

BHany

[fritulica1]

BHany, zao mi je sto si sve to prosla, dobro te razumijem, i iza mene je slican postupak (pun zamislivih i nezamislivih poteskoca)...
Ja, kao i wewa, vjerujem da ce doci vrijeme za tvoju duplu srecu...

[ia30]

BHany,ne brini-svako zlo je za neko dobro...

[BHany]

Na temelju onog što si napisala, čini mi se da si prije imala potrebu olakšat dušu što nisi bila uz svoju djevojčicu kad te trebala i što se to tako nezgodno poklopilo, tj. čini mi se da u tebi ima još volje za dalje.

Dušu olakšati, da...istresti iz sebe sav ovaj jad zadnjih dana i tjedana (hoćete čuti još...da romantika bude potpuna, nakon muke sa zatvorom od utrića u kombinaciji s trodnevnim kateterom i proljevom nakon infuzija...evo meni danas i hemeroida)... i stvarno se sad pitam ono što sam napisala, ali realna u meni kaže da ću se, kao što ste i vi rekle, nakon nekog vremena skupiti i da neću svoje smrzliće ostaviti tamo...tim više što sve to kraće traje i što vjerojatno nema opasnosti da opet završimo tako dugo razdvojeni...Ali za novi dugotrajni stimulirani i novo dugo razdvajanje, stvarno, stvarno, nisam sigurna...a prirodni nisu moja opcija...dakle...hvata me očaj od kraja koji osjećam kroz ta ograničenja, a opet ono što sam napisala u prvom postu...ne mogu opet propuštati...

Ma imate pravo...vidjet ćemo za neko vrijeme...

[Sonja29]

BHany odmori se,uživaj sa TM-om i princezom,pusti da prođe neko vrijeme (godina,dvije koliko god je potrebno)a kad osjetiš da si spremna za sljedeći postupak kreni dalje.

[ZO]

šaljem ti najveći

[pirica]

[tini]

[v&v]

…možda ću se na kraju, okrenuti i vidjeti da mi je u trčanju za neuhvatljivim prošlo nešto neprocjenjivo…

Ne draga! Pa imaš živi dokaz pokraj sebe da to nije tako!!! Ovo je teško, preteško, ali uspjeli ste već jednom. Ako imate priliku, iskoristite ju!!!

[Gost 1]

BHany:

Smrzlića ima...ukupno 8

Imat ćeš uskoro dvoje dječice u avataru.

Znaš i sama da se FET statistike jako poporavljaju.

[ina33]

Ajoj, Bhany, fakat te svašta spopalo ovu stimulaciju . Vidjet ćeš poslije što ćeš i kako ćeš, smrzlića imaš pa ćeš vidjet što vrijeme bude donijelo, mislim, odluku će već vrijeme iskristalizirat i ti ćeš je osjetit, a ko kaže da mora bit jedna monolitna, može se i mijenjat, jel' da, ovisno o okolnostima. Evo da te nasmijem s jednom usporedbom - nisu ovo izbori, pa da moraš zaokružit A il B i taknuto-maknuto, puj-pik nema više. To je živi život, nikad ne znaš što nosi, brojne cure su najbolji primjer, evo vidi mene, upalilo je kad se ničemu nisam nadala, ništa se nisam pazila (ni u peti mi nisu bila razmišljanja o truckanju vezano za implantaciju) - to ti je bio jedan turbo elegantan postupak, sve folikulometrije odrađivala privatno u ZG-u i zanemarila kako to u MB-u preporučaju (mjerenje LH jer tu se ne snalazim, a i znam već svoje tijelo i svoju priv. ginićku u koju imam povjerenja), jedan odlazak u Maribor i ciao, nakon transfera ručak i put za ZG, sutradan već posao i mozak na pašu, radovi u stanu i tako to, pakiranje za GO i čisto da se na Visu ne zezam s vađenjem bete i prije zasluženog odmora (jer postupak je "odrađen"), čeknula vidit betu da znam stanje (pri čemu sam se osjećala kao kreten što je uopće vadim - totalno bez simptoma ikakvih) - kad ono tri znamenke, za ne povjerovat. Želim ti sličan FET ishod, a poslije ćemo ti ili čestitati, ili te hrabriti, u svakom slučaju ovo ti je jedan onako "outlet" di ćeš uvijek imat podršku, ma šta odlučila, mijenjala, ne mijenjala.... Jer, mnogi od nas to prođosmo i razumijemo te u dosta toga ili bar u nekim sličnim stvarima (i ja sam imala dojam da mi život prolazi kroz prste u iščekivanju Godota, i bilo mi je lakše kad sam promijenila kliniku, ponovno "reclaimala" svoj život jer je to bilo moguće u novoj fleksibilnijoj organizaciji koja se šlihtala po meni i di nije bilo toliko interfejsinga - dođi, i opet i opet i opet - i di sam odlučila da to bude kao usput). Nikad ne znaš što kome upali, što god "rocks your boat" najbolje je za tebe. Želim ti od srca sve najbolje za blagdane, sreću i zdravlje cijeloj obitelji (dosad sam svima uvijek željela samo zdravlje jer je to moja boljka, onda mi danas rekla cura na poslu kad sam joj čestitala rođendan da treba želit i sreću, "jer ovi s Titanica bili su svi zdravi"). Ostavljam te tako u malo lakšim notama i želim laku noć !

[Lambi]

BHany ,
Neke stvari čovijek ne može predvidjeti,i vjerujem da je grozan osjećaj ne biti uz svoje dijete kada je bolesno,isto tako je grozno biti jedinica (barem meni)uz svu roditeljsku ljubav meni je netko falio ,i imam osjećaj da sam uskraćena za spoznaju bratske ljubavi

Želim vam brzi oporavak,i vjerujem da će neke stvari doći na svoje,vidjet ćeš

[petrili]

BHany, teško mi je bilo čitat tvoj post, uh proživila sam dio moga života.
Jako te dobro razumijem, jer smo u sličnoj situaciji (osim putovanja).
Osjećaju naše princezice i te kako maminu ljubav, ali naše muke, grižnje savjesti, pa iza negativne bete žaljenje za izgubljenim i neprovedenim vremenom sa svojim anđelom,....
Treba proći još malo vremena, kad uspijemo, stavit ću i ja tvoj potpis, može?

[Lidali]

[apricot]

[anna]

[vesnare]

Draga Bhany potpuno te razumijem.
Evo mi smo prvi put krenuli kad je A. imao godinu i tri mjeseca i vozili smo ga sa sobom u ZG u 2-3 ujutro, pa ništa od transfera, pa još jedan mjesec, ali ovaj put ga čuva baka, ali on još doji i sve je to stresno i opet ništa od transfera. Onda početak vraćanja na posao - dobro je podnio. Onda još tri puta od čega prvi put došli do trudnoće, ali blighted ovum, manje odlazaka je bilo u ZG (svega tri puta za transfer smrzlića). Nakon toga još jedan FET sa negativnim rezultatom, ali najmanje stresan jer smo išli na UZV u ST, pa smo u ZG bili svega dva puta.

Eto - sad smo malo stali na loptu, jer smrznutih nema, a na stimulaciju više ne idem. Moram se ipak malo njemu posvetiti, jer raste, godine idu i tako. Nadam se da ćemo pokušati još koji put u prirodnom na proljeće. Ako ne, sretna sam što i njega imam.

Nadam se da ćeš i ti skupiti snage za dalje, jer ipak imaš smrznutih i lakše se podnosi tada postupak - znaš to i sama.

Inače, i meni se A. prvi puta razbolio kada sam bila prvi put došla do transfera i bilo mi muka što je bolestan, a ja ga ne smijem uzeti u ruke, a sve uzalud...

Ma uspjet ćemo mi još jedan put

[Sanja79]

BHany,

[rotty]

...i uspjet ćete ponovo

[andream]

bhany, poslije pada slijedi dizanje.... a bit će na kraju pravi skok, vidjet ćeš.... pusa! :D

[Janoccka]

Ja ništa ne razumijem... samo sam ludi optimista i mislim da će sve doći na svoje jer vi to stvarno zaslužujete

[rvukovi2]

Bhany-priča me je baš onako taknula, nisam ju stigla pročitati do danas

ŽAo mi je što ti se sve zakompliciralo, žao mi je kad vidim koliko se oni koji nisu blizu Zagreba moraju namučiti da bi organizirali život uz postupke.

Što je pravi odgovor- ići dalje ili biti zahvalan i na jednom djetetu, to ćete najbolje znati ti i muž.
JA znam samo jedno, a to je da kad bih imala prevelike dvojbe i grižnju savjesti da ne bih išla dalje, jer djeca sve osjete, razumiju puno više nego mi odrasli mislimo i zamjeraju za cijeli život makar često puta i nemaju dovoljan razlog.

Puse, oporavi se, odtuguj i grli svoju čudesnu princezu