Kod nas je slična situacija, s time da nisu u pitanju brojevi (da bar jesu) već ninje kornjače i pripadajuća oprema.

Isto tako imam osjećaj da mu je taj način igranja već jako dosadio (iscrpio je sve opcije), a kada mu mi predložimo neku drugu zanimaciju pametnijeg tipa gdje bi i mi mogli sudjelovati, pojave se napadi bijesa i odbijanje svega.

To se kod nas pojavilo prije mjesec dana i nakon dubokog razmišljanja i raznih konzultacija shvatila sam da njemu treba društvo njegove dobi, netko s kim bi se doma igrao, prijatelj.
E sad sam u intezivnoj fazi traženja frenda iz vrtića, tipa: s kim se najviše igraš, koga da pozovemo doma...

Možda je to slučaj i kod vas. Postojeće igre su dosadne, ne zna što bi sa sobom, a i vi mu niste previše interesantni.