I sama imam vjerojatno darovito djete (nije testirano, ali čita od prije mjesec dana-sada ima 2g. i 9 mj.). Ono što tanja b opisuje dogodilo se i meni. Od 1g. i 10 mj. svaki izlazak vani pretvorio se u filipovo ležanje na podu, gledanje registracija i pitanja...koje je ovo slovo, koji je ovo broj... i tako bi satima trajalo, dok ga, oblivenog suzama ne bi odvukla doma. Kakva djeca?, kakvi tobogani?, ništa. U parku bi se zavukao u najdalji kut gdje nema nikoga i tamo bi sam nešto brojao i pričao. Djeca su ga zastrašivala, bio je vrlo plah. I on kad zasvira pjesma na CD-u trči pogledati koji je broj na displayu.

Imao je strašne provale bijesa i plača kada bi ga odvukla od njegove gotovo jedine, omiljene zabave: slova i brojevi. I dan danas moramo pobrojati svaku stepenicu, pogledati sve brojeve ispisane na kamionskom parkiralištu, na prometnim znakovima, geodetske brojeve po pločniku, doma pisati ogromne brojeve milione bilione i sl.

Fascinacija je dakle ostala i danas uz neke izmjene. Recimo sada od bojica, kemijski, slamki, čačkalica i čega sve ne, na tepihu satima slaže brojeve ili piše riječi. U tim trenucima toliko je zaokupljen slaganjem da nema šanse da čuje išta što ga pitaš. Ako mu slučajno nogom gurneš složenu riječ, plače tako jako da susjede utrčavaju i pitaju mogu li pomoći. Počeo je i prstima oblikovati slova i tako se zadnjih noći i uspavljuje.

Međutim, stvari se ipak malo-pomalo, milimetarski mijenjaju. Filip je počeo shvaćati da postoje i drugi ljudi osim mame, da ta djeca u parku i nisu tako strašna (na trik ga odvlačim u park jer čim izađemo viče da ne ide na igralište i da neće djecu ni ljude?!), da je spavanje kod babe odlično (prije suze u potocima, ali nije bilo drugog izbora), počelo ga je zanimati gledanje televizije (filmovi za odrasle jer ga crtići ne zanimaju), u kazalištu se preporodi (prije bi plakao zbog gomile djece i buke, ali ja sam i dalje pokušavala), u bazenu postaje veselo i obično nespretno dijete... Ispadi bijesa i nezadovoljstva ipak su blaži i ponekad ga ipak mogu riječima umiriti.

Ja sam u stvari opisom svega "čudnoga" u Filipu, pokušala reći da ima nade za vas, da će ti djete pomalo odrastati i napredovati tako da ćeš mu ponuditi što više raznih iskustava (makar uz neki trik ili blago forsiranje ili stotinama pokušaja) a ono će (konačno) izabrati i prihvatiti po svom guštu i nešto osim tih brojeva, koji će mu svakako još godinama biti velika zanimacija dok ih ne pretrese na sve moguće načine.

I tako prolaze dani u borbi da mi se moje drago i pametno djete uklopi u ovaj veliki svijet krojen po mjeri većine.