lidač ovo ko da sam ja pisala.
Naime, imala sam POTPUNO isti problem, nikako nisam mogla udahnuti do kraja, koliko god se trudila, a to je onda izazivalo manično pokušavanje da predahnem pod svaku cijenu, što je završavalo i neprekidnim zijevanjem. Neke dane bilo mi je tako teško da bi me prsni koš bolio od tog pokušavanja. Interesantno, spavala sam normalno, nije me budio nedostatak zraka, to kao da se događalo samo dok sam budna.
Zbog tog kroničnog nedostatka zraka otišla sam prije tri godine na operaciju nosa (slomila sam ga bila kad sam bila mala, septum je bio potpuno iskrivljen). Doktor mi je rekao da mi je čak trgao hrskavicu koja mi je urastala u meso. Onih nekoliko dana koje sam imala tamponadu u nosu disala sam na usta i nijsam imala problema s predihavanjem. Nakon same operacije bilo mi je malo bolje, ali očito problem nije bio u tome.
Ali kad bih se maknula iz Zagreba, na više dana, u prirodu, pogotovo doma (Vž) problemi bi mi se smanjili...
Sad već godinu dana ne živim u Zagrebu, iselila se u okolicu, na zrak. Problema s disanjem nemam, nikakvih, sve je nestalo.
U konačnici postoje dva moguća uzroka problema (tako sam ja po sebi zaključila):
1. stres (sam rad u Zg dosta me deprimirao, bila sam odvojena od familije i muža koji se nije mogao tada izvući iz Vž-a)
2. smog (tu ne treba komentara)
Iako i dalje odlazim na posao u ZG (sad sam doduše na komplikacijama) problemi se nisu vratili, pluća mi se izgleda dovoljno oporave dok sam doma.
Znam da ne može svatko riješiti problem na ovaj način kao ja, ako je on uopće rješiv tako, ali meni je djelovalo. Naravno ne isključujem da može biti i psihičke naravi, jer sad imam, za razliku od prije, ipak sređen život.
Sretno!