 |
|||
preskakanje kozlića - raznoska ber problema, zgrcka nikad glatko
penjanje uz štrik ili štangu - naucili me bratici kako se popeti bez da naprezes ruke koje su mi nekad bile slaba tocka
uzmah na prečki - nikad
sve u svemu, mogu stavit nogu za vrat, a to nastavnike i nastavnice tjelesnog iz nekog razloga prilicno fascinira. i dobro sam skakala u vis. i dec it. kolektivni sportovi - truba totalna.
Joj kad se ovoga sjetim...A tek trčanje. Ja mogu hodati saaaaaaaaatima, obožavam ići na Sljeme ali trčati...Jedva potrčim na tramvaj ili bus :/maria71 prvotno napisa
Ovo sam i ja mogla napisati
Ne znam što mi je bilo gore: gimnastičke sprave koje sam doživljavala kao ostatke iz doba inkvizicije, igranje graničara ili odbojke (loptu sam doživljavala kao projektil koji leti ravno u moju glavu, po mogućnosti u naočale), trčanje za koje nisam imala kondicije pa sam ostajala zadnja i svima na zabavu i smijeh...
Skoka uvis me bilo tako panično strah da nisam htjela ni pokušati (tražilo se da skačemo istom tehnikom kao Branka Vlašić). Srećom, tu je bila u igri ona normalna profa, pa me pustila na miru (morala sam pisati referat u zamjenu za bacanje naglavačke).
Već sam to rekla, planinarenje mi je diglo samopouzdanje u tom smislu, inače bih se do kraja života smatrala zakržljalim propalim slučajem.
Ali - u trudnoći sam išla na vježbe i jako su mi koristile, tako da razmišljam da se opet prihvatim nekakvog pilatesa ili sličnog. Samo mi je unaprijed muka od vježbanja u grupi s nepoznatiim osobama :/
(od kojih je većina, naravno, spretnija, bolje kondicije i s manje špeka od mene)
odvalila sam na ovo
koja slučajnost - i ja
ne vjezbam, nazalost...nadam se da hocu iz n.g. stvar je u tome da mi treba podrska pa cekam seku da i ona krene u teretanu, neda mi se samoj...
da, zaboravila sam napisat da i ja vjezbam ko njih dvi, zato su me i nasmijale
tanja
sestro po tjelesnom
Obozavala sam tjelesni, sve osim trcanja na 6 minuta (tip sam za krace staze) i plivanja (cijeli razred na bazen, ja na gimnastiku).
Bila sam najbrza u penjanju uz motku/konop, i skoro uvijek prva ili druga u trcanju, skokovima i slicno.
I dan-danas sam razgibana, mogu spagu, nogu za vrat i razne gluposti.
Zasto se hvalim? Jer to vise nitko kad me vidi ne bi rekao
Ne vjezbam. Ne volim sport, vjezbanje i bilo kakvu drugu tjelesnu aktivnost.
Inace, vezano uz traume iz tjelesnog - ja sam u 2. srednje imala cak i privatne instrukcije iz tjelesnog, da ispravim skupljene jedinice.
Nikad čula za to....nisam ni znala da postoje instrukcije iz tjelesnog!
tanja, toplo ti preporučam yogu, tamo je potpuno svejedno tko ima koliko špeka i jel može staviti nogu za vrat ili se muči da dohvati rukama nožne prste - radiš koliko možeš i uspjeh mjeriš svojim napretkom a ne usporedbom s drugima
ja sam isprobala yogu u svakodnevnom životu, medical yogu i sad se zadržala na zen yogi (imaš link u ranijem postu) - najviše zato jer mi je blizu
i ja sam zazirala od tjelesnog
a sad sam luda za vjezbanjem. barem tri puta tjedno, a najradije cetiri: 2 tai bo, 1 body sculpt, 1 pilates mmmmmmm
Ja ne bi preporucila yogu onima koji bar donekle nisu savitljivi. Ja sam se tamo osjecala kao crna vrana jer skoro ni jednu vjezbu nisam mogla odraditi. Znam da bi se s vremenom osjetili pomaci, ali kad cijeli sat nista ne osjetis da dobro radis, onda se pocnes pitati da li je to za tebe.tanja, toplo ti preporučam yogu, tamo je potpuno svejedno tko ima koliko špeka i jel može staviti nogu za vrat ili se muči da dohvati rukama nožne prste - radiš koliko možeš i uspjeh mjeriš svojim napretkom a ne usporedbom s drugima
ja sam isprobala yogu u svakodnevnom životu, medical yogu i sad se zadržala na zen yogi (imaš link u ranijem postu) - najviše zato jer mi je blizu
Ja sam prilično savitljiva (bar u ovim sitnijim zglobovima, da vidite što mogu sve s prstima
Možda i nemam pravo.
ja sam sve samo ne savitljiva
imam solidnu kondiciju za hodanje s opterećenjem 12 kg žive vage, uzbrdo, po stepenicama, you name it
ali lotos položaj mi je nedostižan, čak i turski sjed mi je problem
i baš zato mi odgovara razmrdati se malo
ovisi i o grupi u koju upadneš i instruktoru/ici, ja sam u svojoj u prosjeku ali stvarno se ne opterećujem što ima boljih
grupa iz medical yoge mi je bila previše penzionerska, više je bilo odmora nego vježbi
e, iz jedne grupe sam pobjegla jer su stalno palili mirisne štapiće
meni je yoga isključivo rekreacija, nikakve filozofije tu nema
Da li u medical yogi jos uvijek imaju anketu koju dobijes u obliku upisnog listica, a nije mu namjera saznati kakvo ti je zdravstveno stanje (kao kod yoge u sv. zivotu) nego cime se bavis i kakvo ti je imovinsko stanje????
Ja sam ostala u totalnom soku kada su mi urucili anketu na prvom satu.
Isla sam godinama na yogu, sada idem na pilates 3x tjedno, jer nisam nasla termine yoge koji bi mi odgovarali.
A da vas je toliko mrzilo tjelesni :shock: pa instrukcije
joj, stvarno se ne sjećam jer je to bilo pred 3-4 godine barem, nešto sam popunjavala ali mislim da nije bilo takvih čudnih pitanja... prije će biti da se potpisivao nekakav disclaimer da oni neće biti odgovorni ako vježbaš preko mogućnosti koje ti dozvoljava zdravstveno stanjeDa li u medical yogi jos uvijek imaju anketu koju dobijes u obliku upisnog listica, a nije mu namjera saznati kakvo ti je zdravstveno stanje (kao kod yoge u sv. zivotu) nego cime se bavis i kakvo ti je imovinsko stanje????
Joj, ovo bi se i meni moglo desiti, iz istog razloga sam morala odustati od autogenog treninga jer me uspavljuje :/grupa iz medical yoge mi je bila previše penzionerska, više je bilo odmora nego vježbi
Problem je s nastavom tjelesnog (bio, ne znam kako je sada) usmjerenost na onih 10% najboljih koji nemaju problema sve dobro napraviti iz prve. Otprilike kao da prof matematike napiše teorem na ploču i podijeli zadatke pa tko je razumio nek riješi, a tko nije ismijat ćemo ga. Tko nije bio u ovoj skupini ispodprosječnih ne kuži o čemu pričamo
E, baš tako. A ja bih dodala još jedan problem (koji je meni problem, drugima možda nije): problem "štoperice".Problem je s nastavom tjelesnog (bio, ne znam kako je sada) usmjerenost na onih 10% najboljih koji nemaju problema sve dobro napraviti iz prve. Otprilike kao da prof matematike napiše teorem na ploču i podijeli zadatke pa tko je razumio nek riješi, a tko nije ismijat ćemo ga. Tko nije bio u ovoj skupini ispodprosječnih ne kuži o čemu pričamo
Nikad nisam shvatila zašto se nastava tjelesnog svodi na mjerenje: mjeri se vrijeme za koje pretrčiš udaljenost, mjeri se visina koju preskočiš, broji se koliko puta možeš preskočiti glupu vijaču, koliko trbušnjaka, koliko zgibova... i prema tome se sve vrednuje - i tvoj trud, i tvoj uspjeh, i ocjena na kraju, a bogme i status među ostalim učenicima :/
Nikad, osim na samom kraju školovanja (kad mi je već bilo potpuno svejedno) nisam doživjela da se jednako vrednuje nečiji trud, pokušaj da nešto napravi, napredovanje u odnosu na samog sebe...
Tako je bilo i kod nas. Osim sto je profesor smataro da on zna (moze) za 5, natprosjecni za 4, srednji za 3, a ostalo je jad i bijeda. Tako smo imali u razredu 2 sportasa, clanove juniorskih reprezentacija RH, a oni su redovno imali 4! Tako da su moje 1 i 2 bile po njegovim kriterijima sasvim normalne ocjene.Problem je s nastavom tjelesnog (bio, ne znam kako je sada) usmjerenost na onih 10% najboljih koji nemaju problema sve dobro napraviti iz prve. Otprilike kao da prof matematike napiše teorem na ploču i podijeli zadatke pa tko je razumio nek riješi, a tko nije ismijat ćemo ga. Tko nije bio u ovoj skupini ispodprosječnih ne kuži o čemu pričamo
A instrukcije - prijatelj od mog tate je prof. tjelesnog u osnovnj skoli, pa je sa mnom vjezbao par subota..I cudio se kako imam tako slabe ocjene, a po njemu sam bila skroz prosjecna. Tako da mislim da je za sve kriv taj profesor u srednjoj, radi njega mrzim bilo kakvo vjezbanje.
samo što se kod mene radilo o Hahliću
kad smo išli 1. x ja bila u niskim starkama, bili neki planinari i nisu mogli vjerovati kako smo mi (ne)opremeljni, pola nas je dobilo krvave žuljeve, prof. nam nije niš rekao kako se moramo obuti
ajde, to sam nekako savladala, a onda je došao Risanjak
prof. došao s cuckom, cucak u trk, ovaj za njim, a mi za njima
ja bila sa frednicom koja je imala menzis, i bolilo ju je i mi zaostale (a ni inače nismo bile brze) i izgubile se
i u jednom trenu u dubokoj šumi nešto prošiša kraj nas, ja mislim da je bila srna, ali nisam od šoka skužila, a frendica počela vrištati, ajme, ajme, medvjed, pojest će nas, neće od nas ni kosti naći, totalna histerija, ja je probam smiriti, ona skoči na mene i mi se otkotrljamo niz brijeg
jedva se izvukle iz šume i dovučemo se do prve točke i čekamo da se ovi vrate s vrha
kad su došli, nije prof. ništa brigalo što smo mi sve ogruvane, samo nam je rekao da nam neće priznati planinarenje, meni će dat potpis jer je meni samo to falilo, a frendici su falila 2 i njoj je rekao da dođe sutra ponovo, ona počela plakati i odjurila u šumu, 1 sat smo je tražili i našli pod nekim drvetom kako plače, ma cijeli kažin
i kako da se čovjeku ne ogadi
sorry, ali na ovo sam odvalila
Hahlić :shock: Risnjak :shock: i studenti u starkama :shock: :shock:
Ajde još Sljeme, to je bar nezahtjevan teren (iako se ljudi na Sljemenu itekako gube), ali ovo je i težak teren. Dobro da vas nisu vodili kroz Mudnu Dol!
Mislim, stvarno
Da,svake godine od 1-6 mj.
Idem na step-aerobik,tak je zabavno.
u srednjoj sam školi bila više tip za gimnastiku. Na faksu sam se dosta ulijenila, nisam nešto posebno vježbala. E onda se odlučila upisati na aerobik. To sam pohađala cca pol godine. Nakon tog kupila steper i puno puno vježbala. Čak sam 2 puta potrgala steper pa nosila na popravak (vježbala bih svaki dan po sat vremena!). Taman kad sam bila zadovoljna sa nedebljinom nogu (noge mi oduvjek bile jače) ostala sam trudna
Čekala sam punih godinu dana da mi zdravlje dozvoli, pa sam krenula pre par dana. Preskačem vijaču, dižem tegiće, radim trbušnjake (e, ovo mi ide najteže), vežbice za noge, vrat i kičmu.
I osećam se odlično, falilo mi je to...
Ustanovila sam da u svoj životni raspored ne mogu ubaciti nikakvo vježbanje negdje, a doma mi je uvijek draže leć na kauč (i to je rijetko).
Kupila bic i idem biciklom na posao, taman za mene. Oko 4 km u jednom smjeru. Čekam rezultate, nadam se poboljšanju stanja moje pudingaste pozadine (barem malo).
:D Super! Čestitam!!! Javi nam rezultate...
koliko je to 4 km? koliko ti treba za to?
idem i ja biciklom na posao, ali mi je to tako blizu da mislim da nema neke koristi... pjeske je pola sata zustrog hoda, biciklom je - odmah.
ali potrosim kalorija valjda dok bicikl donesem iz podruma....
ma znas sta je super kod bicikla? kad ga koristis cak i za krace relacije ali relativno redovito postane ti nekakva navika, dio (zdravijeg) zivotnog stila pa se sjetis i u drugim prilikama koristiti ga...
kad ti po zimi pocne faliti - znas da si na dobrom putu....
A kaj ja znam, treba mi oko 15 min (ako mi puše vjetar kontra malo duže). Pješke bi mi trebalo... nemam pojima nisam nikad išla pješke, valjda sat vremena.
Ja sam to zbrojala ako ima oko 10 tramvajskih stanica, stanica je prosječno 400 m pa je to 4 km (sa stankom u jaslicama).
Krenula na pilates :D tri puta tjedno
Ide li netko na Aquaaerobic na Mladost (na Savi)? Ili možda ima neka iskustva s tim?
Zanima me da li vi koje ste počele vježbati i vježbate, ali možda bez dijete vidite pomake na bolje. Da vam se smanjio celulit, masne naslage, duže noge itd?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom