ima li medu vama samohranih majki koje nisu prijavile ime oca zbog bilo kakvih okolnosti? ima li tko da ima vec vece dijete, kako djeca reagiraju na to? odrzavate li svejedno bilo kakvu vezu s njihovim ocevima?
 |
|||
|
|
|||
samohrane majke djece kojima otac nije prijavljen
ima li medu vama samohranih majki koje nisu prijavile ime oca zbog bilo kakvih okolnosti? ima li tko da ima vec vece dijete, kako djeca reagiraju na to? odrzavate li svejedno bilo kakvu vezu s njihovim ocevima?
moje drugo dijete nema prijavljenog oca kojeg nisam ni vidla od 4 mjeseca trudnoće...niti ne želim ikada više dok živim
jel zelis uopce da se upise njegovo ime? koliko ti dijete ima godina? jel mu fali da ima ocevo ime? moj bivsi je htio da se naknadno upise, samo sta ja nisam htjela jer sam smatrala da dijete treba nositi ime onoga tko se brine za njega, i tko je uz njega svaki trenutak, a to smo ja i moji roditelji koji mi jako puno pomazu(zivimo s njima) i vjecno cu im biti zahvalna na ovoj velikoj podrsci!no, nakon 18.god si dijete moze samo upisati ako bude htjelo...dok su mi svi govorili da ja najbolje abortirati moji roditelji su mi rekli da neka radim sta mi srce kaze, i sad sam mama jednog predivnog djeteta od 2 godine koji mi svaki dan uspijeva namamiti osmjeh na lice, i nikad ne bih promjenila to sta sam napravila...sto se mog bivseg tice, svako toliko odem do njega i njegovih neka vide malog(najvise zbog malog da zna tko mu je obitelj sa druge strane), no mozete zamisliti da mu u te 2 godine nisu kupili niti jednu sitnicu????nikad maki nista nije dobio od njih, no financijski stoje odlicno....no malome nista ne fali...jako je drustven i brzo se sprijatelji s svakim, na kadf dodemo tamo cvrsto se ulovi za mene i neda nikome da ga dira..valjda nesto osjeca jer se samo tamo tako ponasa!!!no ja mu nikad nisam nista rekla protiv njih i niti ne namjeravam, vec ce on sam vidjeti s vremenom, da li zeli odnose s njima, ili ne!!! sada na kraju svega toga sam i otkrila da je nasa veza bila sama laz od samog pocetka!! prvo mi je lagao da je 4 godine mladi nego sta ima, na kraju sam i otkrila da je bio par puta na psihijatriji zbog agresivnosti a sad na kraju svega je zavrsio u komunu zbog droge po ne znam koji put...ispocetka mi ga je bilo zao jer sam mislila da sam mozda i ja kriva, no kad se sjetim da je i prije boravio na takvim mjestima znaci da je od prije bolestan, a ja ne zelim biti s nekim samo zbog sazaljenja i da trpim njegove zute minute
jel mi pričamo o istom čovjeku?? 8)
mom sinu će biti sutra 2 godine, tako da još ne kuži te stvari.
ja niti želim da se upiše, niti ću ikada željeti.
a kaj on želi, ne zanima me.vjerojatno ništa.
moj sin je napunio u 11.mj 2 godine......jel tvoj vidi uopce kad tvog bivseg i njegove?? ni mene ne briga niti malo sta on zeli ni ne zeli jer se je odvratno postavio...no meni je sjajno s mojim bebcem i uopce me ne briga za druge, samo sta me ponekad bude strah da li ce mu kad bude veci faliti da mu bude i popunjena rubrika otac???sta vi mislite o tome?? imate li kakva poznanstva, jeste li cule sta o tome?
falit će mu... djeca znaju biti okrutna, i vrlo vjerojatno će se naći u situaciji kad će mu netko reći "ti nemaš tatu".... i u školskim dokumentima postoji rubrika za oca... dok nisam papirnato sredila - učiteljica je upisala podatke koje sam joj dala, tako da ne budu prazni u imeniku. spasila me jedan određeni period dok to (ipak) nisam riješila.single prvotno napisa
dijete može nositi tvoje prezime (i treba ga nositi), ali otac treba biti upisan u rodni list. to nema veze sa željama majke ili oca, već s realnim stvarima koje se događaju u životu.
mene je bilo strah što će se dogoditi kod vađenja dokumenata (npr. putovnice) - ali bilo je dovoljno napisati izjavu da ja sama brinem o djetetu. i nikakvih problema nije bilo.
mislim da je najvažnije od svega što dijete onda stječe pravo nasljedstva
iako se obitelj njegova oca o njemu sad ne brine, a kažeš da su imućni, zašto tvoje dijete ne bi imalo kad naraste pravo sudjelovati, ako ništa drugo, u financijama te obitelji
koliko sam shvatila, traženje alimentacije je mučan proces i ako ti je otac djeteta agresivan i slično i ne želiš se s tim patiti ok, ali mislim da je neupisivanje oca u rodni list najgora opcija..jer dijete ipak ima, kakvog-takvog, oca
ma znam, ponekad sam se i ja pitala kako ce to ici u skoli, kako ce se druga djeca odnositi prema njemu, i znam se ponekad pribojavati svega toga!!!
no kad se samo sjetim da bi mi se onda moj bivsi mogao traziti svoja prava na vikende i takve stvari, jako me je strah, kako je nas zakon podosta na nuli, a kad se sjetim da je bio 5 puta na psihijatriji zbog agresivnosti, strah me je niti sekundu pustiti ga nasamo sa malim, i jos kad se sjetim da ima i veze sa drogom slabo mi dode, stalno se pribojavam ako ga upisem da ce se naci neka rupa u zakonu i da ce mu dozvoliti da mali provodi vrijeme tamo....
da gorka sudbina i potpuno sam svjestan tvojih strahova... ja sam iz jednog tebi suprotnog filma, ali sa istom brigom za dijete... meni je bž isto bila na psihijatriji zbog agresivnosti, mada u vezi prije mene...ali i u svojoj vezi sam i na svojoj koži osjetio i njenu histeriju, vidio bjesnu pjenu na usnama, osjetio kako njeni dlanovi udaraju, a po potiljku šake...pri tome sam držao djete u naručju i skrivao ga i zaklanjao ga tijelom da neki udarac nebi zalutao njemu... ali vidiš ta žena i dalje odgaja moje dijete, ona i dalje skrbi o njemu, a ona je nakon isprovociranih svađa zvala policiju, prijavila se udruzi babe za pomoć, znala je naprosto šta treba učinit da od nasilnika postane žrtva!
i mogu ti reći da je u pisanom obliku uspjela to ishodit jer su tragovi ostali... u razgovoru sa socijalnim radnicima i psiholozima nije prošla taj test, i shvatili su da glumata i manipulira, ali pisani oblici u našem obiteljskom dosjeu svejedno i dalje postoje, kako je ona tražila pomoć u Udruzi babe, kako je zvala policiju pa smo oboje završili u pritvoru zbog kontradiktornih priča i slično... jednom kada spis iz prašine izvuče neki drugi administrativac, neće biti onih teta koje su u njoj prepoznale zlu negativku i manipulatoricu...
i ta mama i opet ima to dijete uza sebe! pa vis-a-vis tvog slučaja zamisli kako je tek meni...
a vjerujem da bi dijete moglo izazivati itekako plemenite porive tvog bivšeg, ali te shvaćam da s time ne želiš ni pomislit kockat se...
lijepi pozdrav i hrabro naprijed
Tata!
tata puno hvala na podrsci i nadam se da ces jednog dana uspijeti 'ugledati svjetlo na kraju tunela'.
vjerujem da ti je jako tesko, jer znam po meni kako bi mi bilo da mi je dijete u njegovim rukama....znas sta je najnevjerojatnije, kako nakon toliko toga sta mi je ucinio ne mrzim ga, nego jednostavno nemam nikakve osjecaje prema njemu, nit ga volim nit ga mrzim...i ni slucajno ne namjeravam dijete okretat protiv njega, doduse, kako zivim u italiji svaki put kad dodem u hr, ja i mali odemo u posjetu njemu i njegovima, jer smatram da dijete treba znati tko mu je obitelj...no mali bas ne voli jako biti tamo, a inace je jako drustven...tamo ne zeli da ga niti diraju..valjda osjeti nesto..
no, ti kao tata, mozes vjerovati da mu nitko od njih nikad nije nista kupio, niti jednu cokoladicu, plisanu igracku, ama bas nista, bar koju sitnicu?...a obzirom da ne placaju ni alimentaciju ni nista?
u zadnje vrijeme dijete nije bas vidjelo oca jer je smjesten u nekoj komuni, sad su me njegovi zamolili neka ga nazovem, a ja ne znam sta da mu kazem? kojim glasom da mu pricam? kako se postaviti prema njegovima nakon tog pitanja?
strah me je da si ne bi zamislio da medu nama ima jos sanse i da situacija bude jos gora. sta da radim?
najgore mi je kad zene u takvim situacijama pocinju mrziti muski rod, pa cekaj malo, ako je jedan takav ne znaci da su svi!! i to znam jako dobro iz mog iskustva s prijateljima!!!!!!ponekad ima jos gorih zena nego sta ce postojati muskaraca, bar u prijateljstvu.....
Ne znam.
Moja priča je u nijansama drugačija, ali strahovi su isti.
Međutim, ono što ja radim je da držim dijete podalje od oca (koji je ionako, nasreću, imao samo jedan bijedan pokušaj kontakta).
Naježim se kad netko spomene kako je bolje imati kakvog -takvog oca... ljudi moji, nemate pojma o čemu pričate.
Kada se nježna i pažljiva osoba u trenutku promjeni i učini te paraliziranim od straha, pravila koja vrijede u "normalnom" svijetu se mijenjaju. A okrutna djeca se počinju činiti rješivim problemom.
covjek ne moze vjerovati dok mu se ne dogodi, da jedna njezna osoba koju si volio postane manijak!!!!!!!!
slazem se s tobom, da spram njih okrutna djeca su zapravo macji kasalj...
no, mozda grijesim, ali mislim da necu nazvati jer u tome vidim samo minuse i nijedan plus, a imam i argomente zbog kojih ne bih nazvala jer kad se sjetim on nije nikad nazvao da pita kako smo ja i mali, a sad ja moram kao zvat, i to jer su me zamolili ljudi koji me nisu nikad zvali da pitaju kako je njihov unuk...
no ako tko od vas ima kakav savjet dobro bi mi dosao
hvala svima!
Antonio u rodnom listu nema navedeno ime oca, o razlozima nebi jer je zanimljiva cinjenica da od kad se rodio njegov tata je upucen u sve sta se sa sinom događa i to na svoj zahtijev vidimo se bar jednom na tijedan a cujemo se svaki drugi -treci dan! sta se priznavanja tice vidit cemo kako ce se situacija razvijat,ali mislim da bi moglo zavrsit sve kako treba!
nadam se da ce u tvom slucaju zavrsiti sve kako treba, jer ako ima kakve sanse lijepo je da sve bude ok....
drzim fige
Ljudi moji djeca jesu okrutna, ali su okrutna i prema debelima i prema onima s naočalama i prema onima s tatom i bez tate....nema pravila...ponekad su okrutna djeca baš oni bez tate i zlostavljaju druge vršnjake! Usredotočimo se na odgoj jedne čvrste samostalne i samouvjerene djece, pa im stvari kao "nepoznat otac" neće biti nepremostivi problem.
Živimo u društvu gdje vlada mišljenje "imati oca i majku pod svaku cijenu", no svjedoci smo da je često bolje bez jednog ili drugog ako nisu u stanju ostvariti dobar kontakt s djetetom ili ako postupaju protivnom interesu djeteta!
Čemu upisivati oca koji to ne želi biti....time samo sebi navlačite probleme kao što su parnice oko alimentacije i susreta i viđanja, a od njega pravog oca nećete napraviti.
u potpunosti se slazem s NATTIE 02, lijepo si to rekla...potpuno se slazem s tvojom misljenjem, umjesto da se pribojavamo kako ce im se netko rugati, bolje da se posvetimo njihovom odgoju za svijet velikih da se znaju lijepo ponasati i da budu puni samopouzdanja, jer djeca primjecuju nasu zabtinutost i strahove, no ako smo mi cvrsto na nogama mislim da ne bi trebalo biti problema...zato nas svih pozivam da budemo jake, no mislim da nem ne bi trebalo biti tako tesko, kraj nas imamo predivnu djecu koja nas svaki dan nagraduju osmjehom koji puni baterije, zar ne?
a sta se tice onog poziva, sta sam vam pisala da su me pitali njegovi, mislim da je na njemu i njegovima da nazovu i pitaju kako je dijete, a ne da ja njega zovem...zar ne?
odlucila sam da se vise necu opterecivati ni njime ni njegovima jer smatram da ne zasluzuju prema svemu tome do sada, a maloga cu voditi svako toliko, da ima bar neku malu slikicu, o ,recimo'obitelji'(iako se nisu prikazali ni jednom tako) sa druge strane
budimo jake/i (mislim i na samohrane oceve, oprostite ako u pismu pisem u zenskom rodu kako sam zensko mi dode automatski, no i vama ocevima zelim reci isto to, 'tata' ne daj se!!), imamo za koga!!!!!!!
ima li koga medu vama da je odrastao samo s majkom i nosio njeno prezime? jeste li se kad osjecali manje vrijednima zbog toga?
moj najbolji frend je odrasao bez oca, nosi majcino prezime, nije nikad imao problema zbog toga i danas je jedan od najsnalazljivijih ljudi koje znam.
potpisujem!
Ja sam odrasla s majkom,nakon što se razvela od mog oca kad sam imala 2 godine radi njegove agresivnosti prema obadvije.Nosim njegovo prezime,makar čovjeka nisam vidjela od te iste dobi.Dan danas,da mi se pojavi pred vratima mirne duše bi ga poslala u smjeru ludnice jer po mom mišljenju ako nije bio uz mene dok sam ga trebala ne treba mi ni sad kad imam svoj život,pa neka si tamo traži pomoć.
Međutim,prošlost kao da se ponovila,pa sad sam i je samohrana majka prekrasne curice koja ima 2 godine.Nju je otac priznao i upisao se u rodni list,ali ona nosi moje prezime jer živi s mnom.Radi toga priznavanja moram priznati čovjeka sam dobrih 2mjeseca proganjala jer mislim da je tako bolje.I radi njenog tog nekog psihičkog stanja u pubertetu(mene su prali svakojaki filmovi i želje pa na neki način mogu si zamisliti kako će biti njoj),a i radi nasljedstva(neka i ona nešto dobije iz te strane obitelji ako bude htijela)
Dijetetovo je pravo da zna tko su mu biološki roditelji,e to što će ona možda jednog dana nekog drugog zvati tata ili će htjeti imati nekakav kontakt s njim to mora biti njoj pušteno na volju i izbor.Ja se samo mogu nadati da ću je dobro odgojiti,dalje će biti po njenom.Nisam za to da se djetetu govori išta protiv drugog roditelja,ali nadam se da će znati cijeniti tko ju je donio na ovj svijet,postavio na noge,brinuo se,oblačio,hranio i sve što nas još čeka,ovo je tek početak...
miši
kad upises ime oca, ima on pravo traziti na vikende provedene kod njega?
:?
Gle,to ti je stvar dogovora i njegove zainteresiranosti.
Recimo moj maloj nikad nije promjenio pelenu i nije sposoban za sebe se brinuti bez svoje mame tako da sam mu lagano objasnila da dok je djete još malo može ju vidjeti jedino uz moje prisustvo,a kasnije ćemo vidjeti.Bez obzira što je upisan kao otac,njemu nije previše u interesu da se ide preko suda sporiti za vikende jer zna da bi ja odmah povukla i pitanje njegovog plačanja za malu.Tako da taktički obrađeno nitko ne želi na sud od nas dvoje,ja radi viđanja,a on radi plaćanja. :D
A gle i da nije upisan,ako on zna da ima djete s tobom može ići na sud i tražiti da ga viđa,naravno treba dokazati da je on otac.Samo što po meni to je osim skupo i jako velika gnjavaža za djete.Kao da je tu nešto za skrivati,kad tad se djetetu treba objasniti kako djeca dolaze na svijet,a ja bi to htjela iskreno objasniti bez srama.
na ovo mogu samo dodat da je i moj tata vanbracno dijete i da mi imamo bakino prezime pa tako i moj sin
a mogu samo dodat da snalažljiviju osobu od svog oca nisam jos upoznala, pa ti vidi kako je i sta je! jer istina je da su dijeca okrutna ali kao sto je vec neko spomenuo to su najcesce dijeca koja bi i tako bila okrutna i zla prema svima i svakome ko je drugaciji a tome nisu dijeca kriva vec sami roditelji jer su ih tako odgojili i nacili da sve sto nije standardno i uobicajeno da to automatski nije dobro i pozeljno!
zivimo u 21.st a jos uvijek dozvoljavamo da nas koce razlike
To je sve sto mogu dodat!
pusa svima od nas
U zadnje je vrijeme u mojoj glavi bas ovo aktualno...i bas mi je trebalo da procitam zadnjih nekoliko postova, da unesem malo pozitive u razmisljanje...
cure
IMA!
ima pravo svašta tražiti... drugo je pitanje da li će i - dobiti...IMA!
hvala vam puno na savjetima; svaki novi savjet i iskustvo je uvijek dobrodoslo....
mislim da za sada necu upisivati ime oca, ipak moze on pronaci neku rupu i dobiti neka prava, a kad se sjetim da je agresivan samo se najezim na pomisao da dobije kakva prava.......
mislim da covjeka ne cine ime i prezime nego ljubav i odgoj i ljudi koji su uvijek uz njega!!!!
smatram da dijete treba nositi ime onoga tko se brine za njega i tko je uvijek kraj njega...a ne 'nekog tamo' koji ga je samo napravio....
no, mali ce uvijek znati tko mu je bioloski otac, bio on upisan ili ne, a kakvi ce njihovi odnosi biti, to ce vec mali sam odluciti....
ima još jedan način rješavanja sporova: međusobno utanačenje.
u stvari, vas dvoje lijepo sjednete (ako je moguće) i na papiru ugovorite prava i obveze jednog i drugog.
SVAKAKO to treba pogledati odvjetnik (i tvoj i njegov), jer će vas on upozoriti ako negdje postoje pravne pogreške ili bi nešto moglo biti na nečiju štetu.
sve se ovjeri kod bilježnika i vaši potpisi i ono šta ste dogovorili ima pravnu težinu pred sudom.
to se može odnositi na apsolutno sve, od viđanja, alimentacije, pa i do (nedaj Bože) slučaja smrti ili invalidnosti nekoga od vas. Tako je meni moja odvjetnica objasnila i nije loše to napraviti. naravno, tko želi i može.
neka su moja mišljenja različita od vaših, ali i naše sudbine su tako različite, pa je teško biti pametan. ja se u svakom slučaju povodim interesom mog malog, pa sam i gutala i gutat ću još puno toga, ako procijenim da je tako bolje za njega.
kakve to veze ima s upisom u rodni list? :?
ovo je i meni zanimljivo pitanje, jer nevidim nikakvu poveznicu u ove dvije stvari! :? :?kakve to veze ima s upisom u rodni list? :?
Moj sin i da ima ime oca u Rodnom litu i dalje bi imo moje prezime i mislim da je to naj normalnija stvar
cure već sam ovo postavila na pravni savjeti pa su me preusmjerili...
dakle,rodila izvanbračno dijete, tata poznat (problematičan na svoj način tvrdoglav, spiljski pračovjek, sebičan)
mama će djetetu dati svoje prezime ali nije sigurna da li upisati oca ili ne... ako ga upiše kao oca koje probleme može očekivati s pravne strane
ako ja kao majka upišem oca u rodni list ne bi li on trebao to dijete onda i priznati, odnosno dati nekakvu izjavu da on jest otac tom djetetu?
ako je tako, kako onda uopće upisati čovjeka kojeg ne viđate i s kojim niste u kontaktu? ako ne treba to bi onda značilo da možete upisati bilo koga, prvog susjeda, poštara i slično....malo sam zbunjena.
MD i ja nismo u braku i po svemu sudeći nećemo ni biti kad se beba rodi. znači ja ću trbeati njega upisati kao oca a on će valjda trebati doći tamo samnom i dati izjavu da jest otac. zar ne?
tako je. ti sama ne možeš upisati oca u rodni list. jedino možeš navesti ime i prezime osobe koju smatraš ocem - ali to ostaje samo u njihovoj arhivi. otac mora doći osobno (mislim da oboje trebaju biti tamo), ukoliko roditelji nisu vjenčani.
a koje ako ga ne upiše (može li on i onda činit čuda
u mom slucaju je da je da ne zelim upisivati ime nekoga tko niti ne nazove da pita kako je.....poneka ga i vidi...sta je jako rijetko...no ja mu dozvolim da ga vidi.......ne zelim upisivati pa da mu najednom nesto 'pukne' u glavu i sad da dobiva svakakva prava...jer kako sam primjetila u nasem zakonu ima jako jako puno rupa.....
jos kad sam cula koliko je alimentacija.....cula sam da iznosi 600 kn...sad nek mi netko kaze kako moze to biti dovoljno za dijete?
štrigica, da bi netko radio gluposti - ne treba mu papir.a koje ako ga ne upiše (može li on i onda činit čuda
Treba ti i otac doći na upisivanje da potpiše one druge formulare da priznaje dijete.Moja mala nosi moje prezime,ali čisto radi nje sam išla na to da se izvoli upisati kao otac jer znam koji će joj filmovi biti u glavi,a ovako mi je bilo lakše da se dogovorimo u vezi plaćanja za nju(koliko i na koji način).
A sad što se tiće nekih drgih problema,sve ovisi koliko ti je on spiljski čovjek.Ako je zadrti skroz i bez priznanja te može daviti i za...Npr. ja sam odmah poslije upisa otišla preispitati stvar na centar za socijalnu skrb i objasnila sam teti tamo koja radi u kojoj sam situciji.A čisto da se osiguram od bilo kakvih njegovih bistrih prohtjeva svaki put kad on dobije fiks ideju javim se opet kod njih i opet s tom tetom porazgovaram o svemu i primam jako dobre savjete!8)
Što se tiče 600kn,ne to definitivno nije dovoljno,a ti si zbroji koje su ti šanse da dobiješ i toliko od njega ako ga ne upišeš kao oca,da ti se ne bi napravio još i glup?
sorcie znam da mu ne treba papir da bi radio ludosti... ali ako ga ima onda mu je (čini mi se) lakše zagorčavati njoj život nego ako nije i formalno priznat...
ovdje se ne radi o alimentaciji ni o tome ˝samo da dijete ima oca˝ mada je i to važno...
moje pitanje je zbog toga što je čovjek zaista jedan od onih specijalaca (za koje vam nije jasno da ta vrsta još postoji) koji će samo njoj u inat raditi sr.... da sad to ne objašnjavam na dugo....
on može biti otac i bez tog papira ako to želi.... a čini mi se da bi mami život bio puno jednostavniji ako ga ne stavi na papir... tužno ali istinito
Da bi mami život bio jednostavniji,vjerujem da bi. :/
Gle,ako je baš takav specijalac i misliš ga upisati u rodni list,moj savjet ti je da ga odmah tražiš da riješite i pitanje skrbništva preko suda,da se to u potpunosti tebi dodjeli.Koliko sam ja shvatila svoju socijalnu jedino dokument s suda je pravovaljani za sve živo i onda ga ziher nećeš trebati kod vađenja dokumenata za malu i dr.A uz to koliko sam ju razumjela,ako se trebaš seliti iz mjesta u kojem živiš s malom trebaš i njegov pristanak ako nemaš to o skrbništvu a otac je upisan.
Tako da da,život je majci možda mrvicu jednostavniji ako nije otac upisan :/
ja ću sad biti jako zloćesta.
pomalo me nervira što imam osjećaj da je ovdje sve postavljeno jednostrano:-jadne mame kojima tate stvaraju probleme, a potonji su svi odreda "specijalci". :/
stan malo, budimo malo odgovornije.
ja u svemu što činim prvo polazim od toga da sam za svoju situaciju sama "zaslužna". da sam ja jednom odabrala tog čovjeka, nalazila u nemu nešto pozitivno i lijepo i na kraju, zajedno s njim "napravila" to dijete.
a dijete je ono koje će se u najvećoj mjeri morati nositi sa posljedicama. ja sam tu manje bitna i moji problemi zbog cijele situacije su u drugom planu (šta sam sijala, to ću i žeti).
Dakle, polazim od djetetovih interesa, pokušavam njemu smanjiti stresove, traume i sve ono loše s čim će se morati nositi.
od toga da će se pitati tko je taj njegov tata, da će ga to drugi pitati, da će mu trebati približiti cijelu situaciju, itd. znate o čemu pričam.
kao što sam ranije na jednom mjestu rekla, gutala sam i još ću puno progutati samo ako je mom malom u interesu.
od toga da sam s bivšim bila na nivou da bi me najradije zgazio i zadavio kad god me vidi, došla sam na to da se zajedno smijemo provalama našeg djeteta, da se gotovo svakodnevno čujemo da bi pitao kako je (kad je bolestan) i da ga viđa barem na 10-dnevnoj bazi (ne stižemo više).
kad malog pitaju jel on ima tatu i gdje je, ovaj bez zbunjenosti priča o njemu, opisuje druženja, komentira tatu i sve ostalo.
mudre žene to mogu
uz sve to još se nije upisao u rodni list (iako je sam inzistirao na DNA testu- i platio isti, a to mu nikad neću oprostiti), još ne želi da on nosi njegovo prezime (u svojoj gluposti želi da to bude nekakav "poklon" djetetu :/ ), ali financijski sudjeluje i sve ostalo ako zatražim.
postoji neki napredak i mislim da je to ockej., iako mi predstoi još puno posla.
želim reći da bi u svakom slučaju trebalo poštovati i prava očeva, da mi mame, pošto smo daleko divnija i jača stvorenja trebamo biti pametne, lukave, strpljivije, punije razumijevanja.
U interesu sviju moramo uhvatiti uzde i povesti kočiju u onom smjeru u kojem želimo i mislimo da trebamo.
mudre žene to mogu
bar ja tako mislim.
draga moja...mislim da sam i prije spomenula da mu dozvolim da vidi maloga..i mozemo popricati par rijeci.....broj moga telefona ima i dozvoljeno mu je zvati..no ne nazove da pita kako je dijete....i sad da ga upisujem da jedan dan kad mu nesto preokrene misljenje stvara meni probleme....po meni se prvo mora tako pokazati....otac na papiru nije otac...to je samo glupost..ti se mozes pokazati i kao otac i bez papira ako ces......
ja ga ne mislim nis siliti da da niti raditi od njega nekog oca.....to je stvar njega........
razlika je od slucaja do slucaja.....
ima tu onih poput tvog..koji su tu...ali ima i ovih drugih......
XXXXXXXXXX
potpis!!!!!!!
moram i ja dodat da se potpuno slazem s prethodnim navodom!XXXXXXXXXX
potpis!!!!!!!
upravo tog sam stajalista i sama,
oprostite mudrasice...no koliko ja znam citati i razumijem...nitko u prethodnim postovima nije nikad rekao brizna ja ili tako nesto...to su sve cvrste zene koje imaju uz sebe andelice.....tako i ja...uopce za sebe ne smatram da sam brizna ni nista i niti imam kakvo lose misljenje o muskom rodu jer ih znam jako puno koji su ok...tako da zbog jednog s kojim nisam nasla zajednicki jezin ne planiram zaustaviti svoj zivot..ali niti se samosazaljevati jer nemam za sta.....jer mi je sjajno i uz sebe imam divnog andelica koji mi je ogroman razlog da uzivam u svakom danu i smijesim se........tako da ne znam po cemu su tu vama te brizne......uglavnom..sta se tice upisivanja svatko ima svoje misljenje o tome..i mnogo zavisi o cijelokupnoj situaciji....i mislim da svatko od nas postupa po svojoj mogucnosti i okolnostima a to ne znaci da je netko manje ili vise mudar....
opraštamo... 8)
Upisivanje imena oca u rodni list uopće nije komplicirano,ukoliko se on slaže.Dakle,ovo vrijedi za sve nevjenčane parove,tata i mama dođu u općinu sa osobnim iskaznicama,ispune onaj njihov formular u kojem između ostalog napišu i buduće prezime djeteta koje može biti ili samo majčino ili samo očevo ili oba.I to je to,nema nikakve filozofije,nema nikakvog "priznavanja" djeteta i sličnih gluposti koje se svako malo doslovno izmišljaju pojedine forumašice.Procedura je vrlo jednostavna i nitko,baš nitko vas ništa ne ispituje,ni osuđuje.Matičar odrati to kao i sve drugo,bez kompliciranja.
Ukoliko otac ne želi dobrovoljno upisati dijete kao svoje,onda majka sama ide na općinu i izjavljuje ime osobe koju smatra ocem svog djeteta,nakon toga matičar po službenoj dužnosti poziva tu osobu i traži da se dotični izjasni,ukoliko se on složi da je dijete njegovo,dijetetu se on upisuje u rubriku za oca,ukoliko potencijalni otac to osporava,ostaje rješavanje putem suda.Koliko sam upoznata sa slučajevima u praksi,večina očeva se predomisli i upiše svoje ime kao ime oca djeteta,nakon što ih matičar pozove.Oni koji se i tada protive su uglavnom oni koji su u jako poremečenim odnosima s majkom ili fakat nisu sigurni da je dijete njihovo.
Što god bio razlog,ja sam uvijek za pokušaj mirnog rješenja,gdje je to moguće.Dijete svakako treba imati upisanog oca,jer kao što već netko reće,ako ništa drugo,onda bar ima danas-sutra pravo nasljeđivanja.
single uopće te nisam imala namjeru kritizirati u bilo kojem obliku, ne daj Bože. Više sam sve komentirala, jer mi se čini kad se postovi počnu slagati jedan za drugim, nekako se skrene u neku vrstu ženskog kritiziranja njihovih bivših.
Još jednom zato ponavljam: razgovor, razgovor i razgovor.
I sa luđacima, specijalcima, budalama, agresivcima. To su očevi tih naših anđela. Imaju svojih prava, ali i OBAVEZA i ja ću sigurno poduzeti sve da ovaj moj to ispuni.
Vidim da si par puta pitala da li će djetetu faliti taj otac, ali kao da želiš da ti mi potvrdimo da se može i bez toga.
Ja mislim da je to samo zavaravanje.
Hoće, falit će mu, prije ili kasnije, a što je najgore, možda ponajviše u onoj opasnoj fazi puberteta, kad tražimo svoj identitet. Toga me je najviše strah i baš sad pokušavam stvoriti temelje da to spriječim.
zato sam ovog svog pokušala naviknuti da mu je obaveza da ga viđa, da ga upozna, a i da pomaže u njegovom uzdržavanju.
Jedna mi je soc. radnica pokušala objasniti da (ova "kategorija" muškaraca) i ne doživljavaju dijete dok ga ne upoznaju kao osobu.
Sve više mi se čini da je to doista tako.
I baš me briga što njega dijete u početku uopće nije zanimalo. Kad sam mu svojevremeno cmizdrila :kakav je čovjek, pa nema potrebu da vidi vlastito dijete?; rekao mi je da ga zamaram svojom initimom.
A sad me nazove, pa gunđa kako mu dugo nisam dovela maloga, a fali mu.
Hoću samo reći da ljudi mogu promijeniti mišljenje i ponašanje, samo što neke tome treba podučiti, "odgojiti", u interesu djeteta.
Tvoj je slučaj težak na svoj način, ali ja bih (na tvom mjestu) možda sačekala da izađe iz komune, pa kad bude koliko-toliko "normalan" pokušala sve ono što te muči utanačiti (kao što sam ti navela na početku).
Time bi sebe, a i dijete, pravno-imovinski zaštitila.
Još moram spomenuti tu genijalnu baku i djeda. Što bi ja njih sredila
Samo, to spada u domenu: "kako biti gadura kad to netko zasluži. 8)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom