Nataša,Sarajevo

[Nataša,Sarajevo]

...
MM sutra odlazi.
Ja sam jutros malog odvela mami i bit ćemo tamo oboje do prekosutra, onda se vraćamo.
...
Cijelo jutro listam razne teme i razne bih mogla sabrati u jednu:
1.Božić solo, šta reći djetetu, kako dalje...

Što se Božića tiče, kitit ćemo jelku, ukrašavati kuću i Gabijevu kućicu,
praviti kolače, smislit ću već nešto.

Ali šta reći djetetu? To me malo muči.
Kad je MM išao u drugi grad zbog posla i izbivao od ponedjeljka do petka, imala sam neko jasno obrazloženje,
a sad nisam pametna šta reći. Nisam od nekog laganja tako da neka nejasna obrazloženja nisu rješenje.
S tim što ima tu još jedan problem:
Preksinoć sam isto pitanje postavila MM-u i njegov odgovor je bio:
"Fino mu reci da "mama ne voli više tatu, već voli nekog drugog"!!!!!!!??????????"

MOLIM!? :shock:

(Nisam naročito ulazila u raspravu, neka misli šta hoće, ali stvarno ne znam odakle mu ideja.)
I sad, ako ja djetetu kažem npr. da tata neće više živjeti s nama iz tih-i-tih razloga,
a MM mu kaže da "mama ne voli više tatu, već voli nekog drugog"
kako bi to mali mogao shvatiti/priihvatiti/podnijeti?
Na stranu to što sam zbog takvih izjava, pogotovo što bi MM bio u stanju takvo nešto da mu kaže.

Šta uopšte reći jednom trogodišnjaku???

[Joe]

Nataša, oprosti na direktnosti, ali TM nije sasvim čist.
Mislim da je najbolje da se civilizirano raziđete, pa ti daj sve od sebe da tako i bude. Imam osjećaj da će se on truditi da se pomirite i da ta priča još s njegove strane nije gotova, a ti bi trebala sama sa sobom raščistiti je li gotova za tebe, i u skladu s tim se i ponašati.
Dok niste 100% sigurni da je gotovo (a TM očito nije čim priča takve gluposti), nemojte Gabija opterećivati s time. Reci mu da tate neće biti neko vrijeme.
Kako je on TEBI objasnio svoj odlazak?


Naravno, ovo je samo moj savjet i moje viđenje tvoje situacije, možda sam nešto fulala... svakako nemoj biti stroga prema sebi niti prema malome, i sitnim koracima naprijed
mislim na vas

[Nataša,Sarajevo]

Joe, hvala na direktnosti, to mi i treba.

Dogovor je bio da on ode kad nađe posao.

Prije dva dana odjednom je ljut, kao "zna on dobro sve", kao "bar bih trebala biti toliko iskrena pa da se prestanem praviti blesava" i u tom smislu.

Tih takvih rasprava, u kojima zapravo ni ne znam šta je predmet rasprave, meni je preko glave i neću više u njima da sudjelujem.
Isprva sam pokušala da skontam šta je on to uvezao, ali ne mogu više s tim da se opterećujem.

[Joe]

Upravo tako. Nemoj se zamarati s niegovim mušicama. Da između vas funkcionira stvar, naravno da bi ga ispitala i pokušala razuvjeriti, ali meni ovo njegovo izgleda kao djetinjasto svaljivanje krivnje za raskid na tebe.

[Nataša,Sarajevo]

Dođe mi nekad da se upucam!
on se pakuje u kući i zove me na posao - gdje mi je ovo, kako ću ono

još mi samo treba da mu ja smišljam plan za preseljenje,
šiiiiiiiiizim!!!

Samo, apsolutno prihvatam da nije on jedini krivac,mada je NEMAM nikakvu aferu kao što on to misli.
Nemam kad osnovne stvari da obavim a kamoli da ...

Ko mi je kriv kad sam pokušavala da budem to što sam pokušavala.
Da sam ostala pri svome, ko zna, ili bi me prihvatio takvu kakva jesam ili bi se davno razišli.
Previše sam se trudila, čini mi se.
Ovako, razvukli smo u beskraj iz ko zna kojih glupih razloga.

I, što mi najteže od svega pada, tek sad pred kraj balade, počeo je djetetom da se bavi na pravi način, tako da mi je dodatna muka i to.
Sad kad je napokon počeo da sudjeluje u zajedničkom životu....
Zar to nije moglo i prije???

[stray_cat]

ja ti mislim da samo glumata i da se i dalje nece baviti klincem

a ako ti opet krene sa idejama da imas drugog mozes mu reci da se ne brine, da zahvaljujuci njemu ni ne pomisljas o novoj vezi

[Nataša,Sarajevo]

Pa sad, zahvaljujući njemu ili ne, ali ja zaista ne razmišljam o novoj vezi.
Treba mi vrijeme da dođem do sebe, da se malo sobom pozabavim,
ne bi li napokon MOJE želje/potrebe napokon isplivale na površinu.
Treba mi da radim stvari na svoj način, kad hoću i kako hoću.

Mada, tužno je sve ovo.

Božić ide, pa Nova Godina, možda zato.

Ali nije dobra osnova za vezu stav: "ja nikom ne vjerujem, pa ni tebi".
"Ja sam to što jesam - hoćeš - nećeš - ne moraš".
Bez mogućnosti dogovaranja/pregovaranja/kompromisa.
Nije lako nositi se s tim.

Moglo je ovo i bolje. Šteta što nije.

[Nataša,Sarajevo]

I svakako, da ne zaboravim da se zahvalim curama čija mi je podrška došla u pravi čas i pomogla da sagledam stvari iz raznih uglova i otvorim oči:
Sorciere, jassi, mama courage, anci, traktorka, Mukica,
ninet, njojza, zmaj, joe, ronin, Luna Rocco, vještičica, tiwi, maria71, MGrubi i ostalim curama, hvala do neba.

Sejvala sam ja sve ono, kad me uhvati malodušnost ili kad osjetim da tonem, bacim pogled, čisto da me vrati i spusti na zemlju.
I ne mogu da vjerujem šta čitam! :shock:

Sad mi se sve čini kao daleka prošlost.

[Joe]

[jadranka605]

I nadam se da ćeš šta prije stati na noge...

[traktorka]

Drži se draga,koliko god da je teško,imaš svog miša i uživaj u njemu

Želim vam sve najnajbolje

[Nataša,Sarajevo]

Vratili smo se kući.
Isključila sam telefone, ne bih da me neko uznemirava,
pokušavam da skontam odakle početi.

Da je neobično - jeste, ali snaći ćemo se.

Puse svima

[bucka]

nataša

[zizi]

Nataša, drž' se!

[mama courage]

nataša, ne daj se

Pa sad, zahvaljujući njemu ili ne, ali ja zaista ne razmišljam o novoj vezi.
Treba mi vrijeme da dođem do sebe, da se malo sobom pozabavim,
ne bi li napokon MOJE želje/potrebe napokon isplivale na površinu.
Treba mi da radim stvari na svoj način, kad hoću i kako hoću.

upravo to!

[tweety]

Da je neobično - jeste, ali snaći ćemo se.

Naravno da hoćete!

[s_a_n_d_r_a]

[ronin]

samo hrabro

[**mial**]

Nataša samo hrabro i nedaj se!
to što je tebi TM radio isto je i moj tata mami. sve on zna sve je on vidio, a u biti je on taj koji je šarao okolo i radio razno razne gluposti. a mene je najviše volio, igrao se samnom i primječivao me uopće kad bi mama pukla i odlučila otići i onda bi zbog mene odustala jer kao sad je on došao k sebe počeo je voliti mene i baviti se samnom pa bi ona jadna odustajala jer mi neće oduzimati oca dok je to jednog dana nije skoro koštalo glave. a ja sam joj, prije kad sam počela shvačati neke životne stvari, dosta zamjerala što ga nije prije ostavila da nas dvije živimo i uživamo u životu. nažalost dosta je ostavilo traga na nama, ali ja sam ipak u prednosti jer imam svoju obitelj i prošlost lakše izbacim iz glave, dok kod nje ipak se osjeti ta bol.
zato draga Nataša ponosno glavu gore i hrabro u nove pobjede, a on nek se sam pakira i seli kako zna i umije.
a svom djetetu ljepo reci da njega volite, ali vas dvoje više ne i to je tako moralo biti.

[Nataša,Sarajevo]

Ja danas definitivno odlazim na neku "terapiju".
Jučer sam pukla totalno.
Valjda zbog svih ovih silnih zbivanja i frke oko praznika i uz sve to odlazak MM-a i G-ovu nervozu zbog svega.
Dosta rođaka iz dijaspore je došlo i stalno bi trebali trčati negdje a meni je samo do moje sobe i mira.
Žao mi je i G., stalno bih ga trrebala "razvlačiti" negdje, mogu misliti da je i njemu svega dosta, jedva ga nagovorim da izađemo vani da snješka pravimo.
Još mi je ulje na vatru dolio šef jučer, objašnjavajući mi da će mi se plata povećati "ako ostanem, ali da nije na njemu da odluči",
sve mi se zaljuljalo.

I jučer,
preplakala sam cijeli put od posla do vrtića, onda sam se nekako smirila, išli smo kući, ručali, malo se igrali pa onda izašli vani G. i ja, pravili snješka, trčkarali po snijegu, sve super i onda
uđemo u prodavnicu da kupimo nešto, on počne da divlja i ja ga udarim.
I to tako ružno, samo sam zamahnula i lupila ga. U glavu :shock:

Naravno da se ukočio u prvi mah, a onda počeo da plače i plače i vrišti i plače, ama katastrofa, ne mislim zbog njegovog plakanja nego zbog mene
Mislim, jest imao i kapu debelu i sav u šal bio zamotan i sve, mislim, nisam ga puno fizički povrijedila ali ipak jesam,
ali taj šok, ne mogu ni zamisliti kako mu je

I šta se onda dešava - onda JA počnem da plačem i plačem i plačem i ne mogu da se zaustavim što naravno mom sinu ne treba ni da čuje ni da vidi ni da sudjeluje u tome, jer on onda mene kao tješi, miluje mi obraze, a ja, ja, ja sam GROZNA,
ja mu samo govorim izvini izvini izvini pile molim te mama nije smjela mama nije htjela
osjećam se totalno luda.

[traktorka]

Ajme Nataša zaista mi je žao da se tako osjećaš!
Nisi ti nimalo luda,već si u težem životnom razdoblju. Samo se probaj smiriti i vidjet ćeš da ništa nije tako strašno u životu dok god ste vi zdravi.
Naravno i da ti je teže zbog blagdana,hrpa emocija je u pitanju,a sad se samo udvostručuju.
A ovo što si ga udarila-i sama znaš da to nije dobro,ali nisi grozna,dogodi se u životu svašta!
Glavu gore,nasmij se i obriši suze jer život je pred vama!

[Arwen]

Nataša

[Strobery Shortcake]

Samo jedan jaki i ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za puno snage, za zdravlje i nove početke. Čovjek u stvari nije nikad dovoljno svjestan kolika je snaga u njemu i šta sve može učiniti i predeverati. Ne daj se!

[japanka]

Nataša, naravno da nisi luda. Probaj to ovako gledati, teško ti je u ovim trenucima i najrađe bi samo plakala, udarala nogom u tid, lupila nekoga, vrištala. Ali to ne radiš jer si odrasla.
Tvoj sin je mali i briga ga za norme ponašanja i on se instiktivno ponaša kako se osjeća, ustvari skupa prolazite ovo vrijeme, svaki na svoj način.
Mi odrasli bi voljeli našu djecu svega poštedjeti,zagrliti i sakriti od stvarnosti kad ona pokaže svoje drugo lice.
Nemoj to raditi. Pričaj s njim,reci mu sve onako kako je i kako se osjećaš,ne uljepšavaj stvarnost jer djeca znaju da nešto ne valja, a iznenadit ćeš se koliko oni mogu razumijeti situaciju. Probaj pričati s malim kao s odraslom osobom,naravno,malo prilagodi, njemu treba da osjeti kako ste vi tim, kako si tu za njega pa makar i tužna,nesretna.
Mene je taj pristup strašno zbližio s mojom kćerkom kad nam je bilo teško,bila je druga situacija, ali to nema veze.
Ja sam znala crpiti snagu iz nje, a ona mi je znala pričati stvari koje su me jako iznenadile,shvatila sam koliko ona vidi i kuži situaciju,a ona je htjela da pričamo o tome.
Moja je kriza prošla, nadam se da sam ti bar malo pomogla i da ćeš uskoro i ti ovo moći reć. Drži se.

[div]

___________


D 1998.
I 2007.

[the bee]

Nataša, svaki dan će ti biti drugačiji, jedan ćeš se smijati, jedan preplakati, ali nemoj se time opterećivati. tako je i kod mene. Naš brak je umro, tako i kod tebe, treba ostaviti vremena i dopustiti sebi da se to prežali. pa će biti uspona i padova, ali mi to možemo. nisi sama!

[laky]

nataša ,dođi na par dana kod mene na jug da se makneš od svega ja sam na bolovanju pa ćemo zajedno lutati i odmarati
tebi i G.

[ornela_m]

Tek sad vidim ovu pricu, Natasa zelim puno srece tebi i tvom krupnookom ljepotanu. Sigurna sam da ce vremenom sve doci na svoje, tim vise sto si svjesna da je vrlo vazno da se posvetis sebi.

Poucena svojim iskustvom iz jedne drugacije zivotne krize, rekla bih da je ovo

...da se makneš od svega...

izvrsna ideja i objerucke bih je prihvatila. Boraviti koliko god u drugacijem, svjezijem okruzenju cini cuda.

[Nataša,Sarajevo]

Kako pojedinim članovima obitelji objasniti da mi se ne priča o svemu što se kod nas desilo, da mi nije do objašnjavanja bilo čega bilo kome?

Ja sam jednostavno rekla - možda za 6 mjeseci promijenim mišljenje,
možda za 6 godina shvatim da sam grdno grdno pogriješila,
ali sad mi je najbolje rješenje ovako kako jeste.

Ko zna šta donosi sutra? Niko! Ni ja ali ni ti "komentatori" koji me ubjeđuju da mi zapravo i nemamo problema,
da smo samo premoreni, da ovo, da ono,
a ja samo želim da me se pusti na miru.

Ko da meni nije dosta moje muke i svega što mi se vrzma po glavi.

[zhabica]

Kako pojedinim članovima obitelji objasniti da mi se ne priča o svemu što se kod nas desilo, da mi nije do objašnjavanja bilo čega bilo kome?

nikako! kako ces objasnit nesto nekome tko te ne moze (ili cak ne zeli?) razumit? najbolje ti je lipo da im kazes da ti se ne objasnjava, da cijenis njihovu pomoc ali da se osijecas upravo kako si opisala i da jesi umorna i da te ne zamaraju vise. ti si izabrala svoj put i nacin zivota i drugi te mogu savjetovat ako to trazis, ako ne onda im se zahvali i ne slusaj. iako vjerujem da to govore u najboljoj namjeri,ako su ti vec tvoji najblizi.
procitala sam vec sto ti se dogadja al nisam imala nista pametno za rec nego da mi je zao, tesko mi je kad se drugim ljudima dogadjaju ruzne stvari makar ih ne poznavala, zato (kad nisan nasla smajlic za zagrljaj) i drzi se! imas dijete i za njega trebas bit vesela i sretna a te sto te umaraju otkaci. zelim ti lijepu Novu godinu i da se odmoris od svega i skupis snage za dalje ne obaziruci se na savjete.

[the bee]

meni se isprva malo činilo surovo ovako reći svojima, ali sam odlučila i stvarno mi je bilo lakše. kad su htjeli o tome razglabati, ja bi rekla: ne mogu sada o tome pričati. i to je to, draga. ako te poštuju, a vjerujem da da, onda će shvatiti i pustiti te na miru. jer mene su svakakvi savjeti isto ubijali i moja snaga se trošila na ta razmišljanja. Svatko zna i treba odlučiti sam za sebe. samo hrabro i ja sam sigurna da će oni razumjeti.

[martinaP]

Sjećam se onog tvog izbrisanog topica. Želim vam puno sreće i vjerujem da ćete ovako ti i dečec biti sretniji.

[Nataša,Sarajevo]

Sve je ovo tako tužno i žalosno.

Pokušavam ne misliti daleko u budućnost, ali nekad ne mogu.
Pa se onda roje pitanja - šta kad G. uđe u pubertet i slično :/ , mislim, stvarno pretjerujem, znam, ali nekad ne mogu da se suzdržim.

Strah me da me moje dijete jednog dana ne upita - zar nisi mogla neko drugo rješenje pronaću umjesto da mi uskratiš oca za cijeli život?

Ima li iko od vas ovakvih nedoumica???

[stray_cat]

pa u tom kontekstu u kojem si postavljas pitanje jedino je rjesenje da sutis i rintas korobinja i da do kraja zgazis samu sebe

jedini je bed kod takvih kombinacija da idu uz ruku pod ruku s depresijama, razlicitim psihickim poremecajima (u bezbolnoj varijanti0

nekad sav taj stres ode na kojekakve rakcine i tumore

izgleda da ti je taj tvoj fajn sredio samopouzdanje kad se vec sad bojis kako ce te klinac jednog dana pozivati na odgovornost

pa nisi ti nikome vreca za istresanje, cak ni vlastitom klincu

[Maja]

Sve je ovo tako tužno i žalosno.

Pokušavam ne misliti daleko u budućnost, ali nekad ne mogu.
Pa se onda roje pitanja - šta kad G. uđe u pubertet i slično :/ , mislim, stvarno pretjerujem, znam, ali nekad ne mogu da se suzdržim.

Strah me da me moje dijete jednog dana ne upita - zar nisi mogla neko drugo rješenje pronaću umjesto da mi uskratiš oca za cijeli život?

Ima li iko od vas ovakvih nedoumica???

Nataša, baš se danas mailam s frendicom i kažem joj da mi je novogodišnja odluka da prestanem svaku stvar oko djece pripisivati razvodu (koji sam ja inicirala). Kaže mi ona da je njoj da prestane svaku stvar pripisivati braku
Uvijek se tako možeš preispitivati, a neku odluku ipak u nekom trenutku moraš donijeti i onda živjeti s njom. Možda će te sin tako nešto jednog dana i upitati - i pošteno je tada mu reći da ne, nisi mogla pronaći drugo rješenje. Sve naše velike odluke imaju barem dvije strane. Mislim da kod odluka o razvodu gotovo nikada ne postoji samo jedan odgovor, što god odlučila u nekom ćeš se trenutku preispitivati. Ako ostaneš, kako znaš da te dijete neće za dvadeset godina pitati zašto nisi otišla dok si mogla? Ima i na ovom forumu puno takvih pitanja sada već odraslih ljudi. Iako se svi na ovom forumu svakodnevno na neki način "žrtvujemo" za svoju djecu, mislim da se ona krajnja žrtva - žrtvovati svoj integritet, biti zgažen zbog neke zamišljene buduće dječje sreće i života s oba roditelja "kao i svi drugi" - nikada ne isplati i nikada ne završi kako treba.

[the bee]

ja sam za sebe zaključila, što manje razmišljati što ću, kako ću, zašto itd. treba imati kratkoročan plan, a sve ostalo ne možeš znat. zato: opusti se. nikad ne znaš šta će ti život donijeti.

[the bee]

maja

[laky]

potpisujem cure i brw nikome neuskraćuješ oca on je tu ....a njegova je odluka koloko će sudjelovati u životu G.

nisi odselila,ubila ga(sorry na izrazu) ti ostaješ u istom gradi i nikome ništa neuskraćuješ...nemoj se opterećivati

[laky]

gradi=gradu

[mama courage]

Strah me da me moje dijete jednog dana ne upita - zar nisi mogla neko drugo rješenje pronaću umjesto da mi uskratiš oca za cijeli život?

Ima li iko od vas ovakvih nedoumica???

ništa ti njemu ne uskraćuješ. dapače, ako tvoj muž želi može biti divan otac, neovisno kakav je bio suprug. pa danas se ljudi razvode i spajaju se nove obitelji (patchwork family) i nitko ne mora biti zakinut za ništa u životu.

vidiš ja nisam nikad rekla svojim roditeljima (jer previše ih cijenim da bi njihov izbor što su odlučili ostati u braku osudim tj cijenim njihovu "žrtvu"), a nije da nisam stoputa pomislila da su se komotno trebali razvesti. nijedno od drugog nije imalo ništa. stari stalno na poslovnim putovanjima, moja mama sve za na vukla i donosila, nikad u mom ocu nije imala potporu, posebice ne psiholosku i prijateljsku kakvu očekuješ od partnera... ružne riječi, sumnjičenja, suze.... nikakav sretan život.... za oboje...

ja bih ti stvarno preporučila da pokušaš se ne opterećivati previše budućnošću, nego da korak po korak kročiš prema njoj,... previše je tužnih i bolnih stvari bilo u ovo zadnje vrijeme... želim ti svu sreću svijeta! (i nakon izvjesnog vremena partnera koji te je dostojan, jer ljepše je u dvoje )

[sorciere]

Strah me da me moje dijete jednog dana ne upita - zar nisi mogla neko drugo rješenje pronaću umjesto da mi uskratiš oca za cijeli život?

Ima li iko od vas ovakvih nedoumica???

o, draga ...

možda si i mogla naći "neko drugo rješenje" - ali tada bi djetetu uskratila majku... (ne fizički, nego psihički...)

budi uz svoje dijete. ono je nepresušan izvor radosti (i briga, naravno ). kad dođe doba kojeg se ti sad bojiš - imat ćeš i odgovor... nitko od nas nije imun na takve razgovore. i ja ih imam s kikicom. i guramo! nije idealno, ali uz ljubav - sve se može.

u tim godinama u kojima je tvoje dijete - nisam razmišljala o tome što će biti za 5, 10 ili više godina... bit će što mora biti... nastojala sam dati najviše od sebe, ponekad i više od toga - a rezultati se vide. ako mogu ja, možeš i ti .

[ornela_m]

...
Strah me da me moje dijete jednog dana ne upita - zar nisi mogla neko drugo rješenje pronaću umjesto da mi uskratiš oca za cijeli život?...

Kad sama sebi (do)kazes da mu oca nisi uskratila, lako ces to i svom sinu objasniti. Ali, dok god se lomis, dijete ce prepoznati da je to pitanje bolno i tek tada ce ova nedoumica postati problem kakav jos nije, ali se bojis da bi mogao biti.

[Nataša,Sarajevo]

Prvo da se vratim na ovo

pa u tom kontekstu u kojem si postavljas pitanje jedino je rjesenje da sutis i rintas korobinja i da do kraja zgazis samu sebe

Nekako mi se čini da je mentalitet žena sa Balkana upravo da šute i trpe i rintaju nadajući se nečem boljem,
živeći za tamo neku neodređenu ljepšu budućnost.

Baš zbog toga, mislim da mi se prebacuje što nisam izvolila da živim kao i do sad i snalazim se kako znam.
Npr. rodica mi priča kako je neka njena kolegica ŠIZILA sa svojim mužem, djeca su bila mala, ona je giljala za sve,
od privatnog biznisa, kuće, djece, do njenih/muževih i svih ostalih potreba i poslova,
dok se njen muž ponašao kao pubertetlija, samo mu je bilo do izlazaka, utakmica isl.
E sad, meni se priča o tome kako je ona šizila, pregurala težak period i kako je sad kao bolje, zašto i ja ne pokušam.

Mislim, zašto?
Da li je normalno da žene u brak uđu sa nekim koga tek treba obikovati, odgojiti ili preodgojiti da bi bio dobar?
Da li je ijedna od vas dobila "kompletnog" pripadnika muškog roda ?
Da li su muževi dobri samo ako ih žene takvima naprave? ( ne kažem da nema istine u tome, al ipak...)


Elem, vidim da mi se u jednu ruku prebacuje zbog moje odluke,
u drugu ruku vidim da i sama mislim na taj "balkanski" način inače ne bih imala ovih nedoumica.

I po običaju uvijek mislim da je u meni problem. Da bi MM bio bolji da sam ja znala bolje,
da bi nam život bio sređen da sam ja znala da se organizujem,
da bi kuća bila urednija da sam ja znala raditi brže,
da bi mi dijete bilo, da ovo, da ono...

Samopouzdanje ... 0 bodova.
MM tome nije kriv, imala sam ja problema s tim od ranije. Iskreno.
Ja tek sad izgrađujem svoje samopouzdanje.

Ali zar nema svako od nas pravo da bude slab? Bar nekad ili u nečem?
I zar to daje za pravo onoj drugoj strani da tu slabost iskorištava na ružan način?

.....

može biti divan otac, neovisno kakav je bio suprug

mama courage hvala ti za ovu izjavu, baš mi je bila pravo olakšanje i apsolutna je istina.

Do sad se nije desilo da sam ga odbila u bilo kojem momentu a da je vezano za njihovo viđanje.
Slobodan je u svakom momentu da dođe, da mu večeru, stavi ga na spavanje,
vikendom izlaze u grad, muzej, gdje god.
Zna mu dnevni raspored, kad je klopa kad je spavanje, i to je ono što tražim da ispoštuje, nikakvih drugih uslova nemam.
I sa tim nema nikakvih problema.

Meni je očito problem u meni samoj - dok shvatim da nisam loša osoba zbog želje da se rastavim.

[**mial**]

Meni je očito problem u meni samoj - dok shvatim da nisam loša osoba zbog želje da se rastavim.

nisi loša osoba i to zapamti.
sa svojom željom o rastavi svom djetetu daješ oba roditelja, daješ mu da jednog dana može i on pričati kako mu je bilo ljepo u djetinjstvu
a ako trpiš i šutiš oduzimš mu oba roditelja i puno toga ljepoga
nije sramota rastati se, već je sramota ostati u takvom braku i psihički ubijati svoje djete.


šta meni vrijedi što sam sa svojim ocem živila kad i dan danas imam traume čim dođe 12 mj. ( stalno nam je radio probleme kad je obitelj trabala biti malo više skupa i u posebnom ozračju )

[stray_cat]

natasa, time sto si pocela vrlo precizno analizirati sebe i nacin kako si odgojena ti je prvi korak da se pomaknes

go girl!!

[Nataša,Sarajevo]

Evo jedna velika i sretna vijest!!!

Produženmijeugovorzajoššestmjeseci :D :D :D

[laky]

:D :D :D

[zhabica]

:D :D :D super! drzi se!

[the bee]

nataša,kako god ovo završi ,ti ćeš izać kao jača i izgrađenija osoba. to će te ojačati i onda je svijet tvoj. ne slušaj savjete svih okolo, pa ni mi tu na forumu samo komentiramo, ali na tebi je da učiniš što misliš da je najbolje za tebe i tvoje dijete. I :D za produžen ugovor. jedna briga manje.

[Nataša,Sarajevo]

MM traži da mu dovedem G. na spavanje, a ja nisam baš najsretnija zbog toga.
Imam li pravo reći NE?
Idu li vaši klinci kod tata na spavanje?