ništa ti njemu ne uskraćuješ. dapače, ako tvoj muž želi može biti divan otac, neovisno kakav je bio suprug. pa danas se ljudi razvode i spajaju se nove obitelji (patchwork family) i nitko ne mora biti zakinut za ništa u životu.Strah me da me moje dijete jednog dana ne upita - zar nisi mogla neko drugo rješenje pronaću umjesto da mi uskratiš oca za cijeli život?
Ima li iko od vas ovakvih nedoumica???
vidiš ja nisam nikad rekla svojim roditeljima (jer previše ih cijenim da bi njihov izbor što su odlučili ostati u braku osudim tj cijenim njihovu "žrtvu"), a nije da nisam stoputa pomislila da su se komotno trebali razvesti. nijedno od drugog nije imalo ništa. stari stalno na poslovnim putovanjima, moja mama sve za na vukla i donosila, nikad u mom ocu nije imala potporu, posebice ne psiholosku i prijateljsku kakvu očekuješ od partnera... ružne riječi, sumnjičenja, suze.... nikakav sretan život.... za oboje...
ja bih ti stvarno preporučila da pokušaš se ne opterećivati previše budućnošću, nego da korak po korak kročiš prema njoj,... previše je tužnih i bolnih stvari bilo u ovo zadnje vrijeme... želim ti svu sreću svijeta!(i nakon izvjesnog vremena partnera koji te je dostojan, jer ljepše je u dvoje
)