Nemate službeno nikakva viđenja, sve je po dogovoru?
 |
|||
|
|
|||
Nemate službeno nikakva viđenja, sve je po dogovoru?
Ne, ništa službeno, sve po dogovoru.
Do sad sam sve svoje planove prilagođavala njegovima, ali ne znam baš za spavanje, nešto nisam načisto s tim
Da, ako nije fisksirano, možeš reći NE. Trebaš li ili ne, ostaje ti da sama procijeniš. :/ Imaš se s kim stručnim savjetovati, kakvim dječjim psihologom, socijalnim radnikom, nekime za koga misliš da bi ti mogao pomoći?
Nataša,Sarajevo prvotno napisa
Zašto nisi najsretnija zbog toga? Tata će loše utjecati na dijete? Njih dvojica imaju loš međusobni odnos? ili
Strah od praznog stana cijelu noć? Šta ću sa sobom ako malom ne dajem večeru ne uspavljujem ga - gubim funkciju, smisao života?
Nemoj djetetu uskraćivati oca. Ako su oni ok onda budi sretna radi toga koliko god si usamljena u tišini.
A što se pitanja u pubertetu tiče - nemoguće je predvidjeti bilo kakav razgovor. Iznenadit će te s pitanjima. Mene npr. moja kćer (11 g) kadgod telefoniram na mob ili pišem poruku pita: mama jel ti to dečko? Pa ko će im prokljuviti u mozak :/
Jedan od osnovnih razloga što smo ostali zajedno ovoliko dugo je baš taj što sam smatrala da nemam pravo ni djetetu uskraćivati oca ni ocu uskraćivati dijete.
I nisam od tih "usamljenih u tišini", dani su tako kratki, ne stignem.
Onda ako je komunikacija između tebe i bm civilizirana, ima li razlog zbog kojeg ne bi dijete ostalo spavati kod oca? Mislim objektivni razlog?
A ti fino odi na piće s curama...
Objektivan razlog? Hmmm, ... mislim da ne.
Zapravo, neki strah me bio spopao, ništa više.
Kako li će izgledati kad mi kaže da će ići sa društvom na more??? :shock:
Mene ovo traumira, a djete nije ni u vrtićuKako li će izgledati kad mi kaže da će ići sa društvom na more??? :shock:
Kako si? Kako guraš?
Kako guram???
Paaaaa, sinoć sam gurala namještaj do pola 11
Pročitala sam dvije knjige u posljednjih 10 dana,
pravim razmještaj po kući,
pletem!
Sve ostalo po ustaljenom redu i rasporedu, ja sam zadovoljna, hvala ti što pitaš
Kad ćemo organizovati jednu kolektivnu kafu sarajevskih Roda?
Prva faza čišćenjaKako guram???
Paaaaa, sinoć sam gurala namještaj do pola 11
Pročitala sam dvije knjige u posljednjih 10 dana,
pravim razmještaj po kući,
pletem!
Ja već i police postavljam.
Jedino još nisam odlučila sa čašama koje smo dobili za vjenčanje... Dal da ih ceremonijalno slupam ili poklonim....
Draga
Primate li sretno udate iz provincije
Misliš - na kafu??? Nego šta!Primate li sretno udate iz provincije
Mada, čisto sumnjam da ima šanse prije ljeta,
kako dogovoriti kolektivno viđanje u periodu kad su svi bolesni???
Ako ima ko kakav prijedlog, ja sam za!
Ne znam kakve te emocije za njih vežu, ali ja ih ne bi ni polupala ni poklonila.Jedino još nisam odlučila sa čašama koje smo dobili za vjenčanje... Dal da ih ceremonijalno slupam ili poklonim....
Čaše ko čaše, služe valjda nečem
[quote="Nataša,SarajevoNe znam kakve te emocije za njih vežu, ali ja ih ne bi ni polupala ni poklonila.
Čaše ko čaše, služe valjda nečem[/quote]
Vibracije iz ovog posta su jako pozitivne, što mi je fantastično drago, i drago mi je da si bolje nego na početku ove priče.
Za kafu bi definitivno trebali dogovorit, al opet sa ovom epidemijom gripe bolje pričekat.
I ja sam sretno udata, pa mi to nije nikakva smetnja da pružam podršku, na kafi il na forumu, onim koji su manje ili više sretno neudati, a o provinciji bi se moglo danima raspravljat, tako da sastanak SA članica Rodinog foruma, bar se nadam, ne postavlja nikakve preduslove, osim pogodnog termina i mjesta održavanja.
Nataša, samo naprijed!
Ma to ti jedan od onih poklona za koje ne znaš čemu služe i držiš godinama u kutiji na dnu ormara. Nikakva emocionalna vrijednost.Ne znam kakve te emocije za njih vežu, ali ja ih ne bi ni polupala ni poklonila.Jedino još nisam odlučila sa čašama koje smo dobili za vjenčanje... Dal da ih ceremonijalno slupam ili poklonim....
Čaše ko čaše, služe valjda nečem
Kad sam u depri zbog samoće ili ljuta što nije moglo bolje, e onda nađem tako neku stvarčicu - a najčešće je to stakleno - iz kao "sretnog zajedničkog života" i onda napravim pravu malu ceremoniju razbijanja ili paljenja ili rezanja škarama....
Pomaže mi u odvajanju....
Pomaže mi....
Čuj, ako ti pomaže, samo naprijed! (Ako ti bude trebala pomoć eto i mene
Kod mene na dnu ormara u kutijama stoje samo stara pisma i fotografije.
Sve što ne koristim, poklanjam,
toliko je ljudi kojima štošta nedostaje.
Evo jedna velika i sretna vijest!!!
Produženmijeugovorzajoššestmjeseci :D :D :D
I poništen nakon 10 dana :/
Pa valjda pripremaju onaj na neodređeno!!! :D
Ne kontam? Moraju makar napisati na osnovu čega raskidaju, pa nemogu ga samo poništiti.
Zapravo, izvini, zaboravljam gdje smo, i da mogu što hoće
Sad hodam po tankom ledu.
Granica između nekog normalnog ugovora i otkaza je jako tanka,
nikad ne znaš.
Ali sam skontala da čak i da dobijem otkaz, nije svijet propao.
Jedino što ću u tom slučaju biti primorana vratiti se kod mame ili tako neko rješenje, jer neću više moći sama, ne bez redovnog upliva novca.
A i to nije neka havarija, mada, ja sam više za solo varijantu.
( Ispadoh sad neko izvoljevalo, šta ću )
Ma nisi izvoljevalo... pa život te uopće ne mazi. Pored svih briga sad još i to.
Imam osjećaj da si čvrsta i borbena osoba s dvije noge na zemlji. Nadam se da će sve proći dobro
Pa do sad hodaš čvrstim, i po meni gigantskim koracima. I očito pozitivno razmišljaš.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da se situacija sa poslom riješi onako kako će za tebe i Gabrijela biti najbolja i najkonfornija
Samo naprijed!
To stvarno lijepo zvuči, kad ti neko kaže da si "čvrst, borben i da stojiš sa obje noge na zemlji".
Ali ja se baš i ne osjećam tako.
Uglavnom, puna sam raznih pitanja na koje namam ili ne znam odgovor,
puno je nedoumica, nesigurnosti,
kako ću, šta ću, šta bih, kako bih...
Pitam se da li je mom djetetu dosadno sa mnom,
a opet, kad počnem da nabrajam šta sve radimo čini mi se dovoljno -
crtamo, bojimo, reckamo sličice i lijepimo u njegovu kućicu,
gledamo crtane, čitamo slikovnice,
vozimo autiće po podu, igramo se sa plišanim igračkama...
Jedva čekam da oduži dan pa da i bicikl izvučemo napolje.
Patim najviše zbog manjka vremena.
Dani tako brzo prolaze i ja imam osjećaj da ne stignem ništa.
Da bi neko drugi to znao brže i bolje.
Da je jadno moje dijete sa mnom.
Da nemam za njega dovoljno ni vremena ni strpljenja.
Da se ne trudim dovoljno.
Da bih mogla i više i bolje ali ne znam kako.
Mislim da sam daleko od borbene.
I sad kad mali vikne na mene ja se rasplačem isto kao i nakon ispada te vrte mubm-a. :/
Draga Nataša, te epizode samosažaljenja su sasvim normalne i otplači sve što imaš.
A onda baci pogled na dijete kako mirno i zadovoljno spava i možeš biti ponosna.
Pa sad, definitivno si previše samokritična. A pitanje "da li sam dobra majka", mislim da postavljaju samo dobre majke. A vrijeme, ah... definitivno ga nikad nema dovoljno, i ja isto stalno razmišljam da li bi trebala više se igrati sa E., ali kad poslije radnog dana stignem kući, nekad stvarno nemam nikakvih kreativnih ideja ni snage. Ma Nataša, ni ja nemam puno odgovora, možda su pitanja drugačija, ali njih uvijek ima, nemoj padati u malodušnost, s vremenom će biti bolje, ti ćeš se ispraksirati. I nemoj se osamljivati. Ne znam kako stvari stoje sa društvom, ali priušti sebi sat-dva čisto ženske priče kao ispušni ventil.
Ja uopšte nemam osjećaj da on mirno i zadovoljno spava.
I to me boli do neba.
Draga, daj mu vremena... Prošlo je tako malo vremena da bi se mogao naviknuti na situaciju. Izgubio je svoj ritam i to ga je vjerojatno izbacilo iz njegovog mira. Naviknut će se.
Polako, dan po dan. Što ti budeš mirnija, bit će i on...
Ali kako da budem mirna kad će naš "sporazumni" razvod očito završiti kao kakva sapunica s televizije.
Svakim danom sve više novih momenata izlazi na površinu,
on hoda po mojoj familiji i kuka kako bi učinio ne-znam-ti-šta da ponovo budemo zajedno,
dok, kad me vidi, skoro da i ne razgovaramo, samo o malom, ništa više.
Pa onda, trubi svima kako ja IMAM nekog, kako je on NAŠAO dokaze,
kako sam išla kod doktora i dobila napismeno da sam depresivna
E sad, pitam se kako zapravo izgleda procedura tog "sporazumnog" razvoda
i na koji način se određuje kome dijete "pripada" ( ovo tako glupavo zvuči ).
Kakve su šanse da potegne pitanje da se dijete njemu "dodijeli"?
Ko odlučuje o tome i na osnovu čega?
On će za koji dan početi da radi
i u startu njegova će plata biti brat-bratu 6 puta veća nego moja
Koliko to veze ima?
I da, i RODE su krivejer se ja ovde "družim sa ogorčenim ženama koje mi glavu pune"
Sporazumni sastavljate ti i on. Ili tvoj i njegov odvjetnik i onda se međusobno dogovarate oko detalja. Možeš sa svojim odvjetnikom sastaviti kak tebi paše pa se onda cjenkati. Tj. ti daješ jasne upute svom odvjetniku i on će tebe savjetovati i pregovarati i obavještavati te kako stvari napreduju i slično...
A to kaj on priča okolo.... to gledaj s pozitivne strane - sad ćeš vidjet tko ti je iskreni prijatelj i di ćeš naći bezrezervnu podršku.
u ovoj fazi svi oni puno pricaju, ali na kraju od sve te price ne bude nista.
Dijete se uvijek daje majci na skrb, velicina place pa cak ni tvoja "depresija" nemaju veze.
A da su mu svi krivi, jesu sigurno.. mora da je strasno tesko ( nemoguce ) tom covjeku da se pogleda u zrcalo i kaze: ja sam kriv ( ili barem; MI smo krivi ). Treba puno hrabrosti i samokriticnosti za takav potez, a prema onome sto sam procitala o njemu, on nema ni jedno ni drugo.
Sve ovo sto se sada desava ima neki svoj tok, proci ce brzo, brze nego sto se nadas
Imamo savršenih dana. Ali baš, baš savršenih.
I onih manje savršenih, i onih očajnih.
Valjda je sve to normalno čak i za idiličan obiteljsko život i sklad.
Dolaze mi u talasima i ljutnja i bijes i očaj, ali i zadovoljstvo i ispunjenost sitnim stvarima koje me okružuju.
Samo, još uvijek se lomim oko G.
Sad teško podnosi rastajanja.
Od prije neki dan počeo je ponekad da plače , ali baš ono tuuužno tužno,
kad ga pitam šta je, kaže "ja plačem što mi nema tate" - doslovno tako.
Sinoć gledamo tom-i-jerry-ja, neki lav na kraju crtanog odlazi brodom, a miš mu maše sa doka i briše nos i suze.
I sinoć mi G. plače u krevetu, plače što je otišao lav.
Pa zašto je otišao, zašto, krokodilske suze roni.
I naravno da mi se srce cijepa, najradije bih i ja s njim u duetu.
S jedne strane pokušavam da ga utješim kako znam,
ali sa druge osjećam se KRIVOM što mi je dijete tako tužno.
Nisam ni znala da dijete od tri godine može tako tužno da plače. I osjećam se grozno zbog toga.
Ima li vas još da ste prolazile nešto slično?
uf... nije ti lako., nema gore stvari od suze djeteta...
nataša
ljubi miša malog i nedajte se, pregrmit ćete vi to
Joj, draga Nataša... baš mi je žao, jučer sam gledala taj crtić i sjetila se vas... ali nemoj se mučiti što si otišla, znaš da nisi olako donijela tu odluku, i trebat će ti sigurno barem par mjeseci da se kvalitetno uhodate, a onda će i tebi i Gabrijelu biti lakši život. Normalno je da tugujete, ali niste mogli drugačije, i nemoj to zaboraviti!
Nataša, ja sam padobranac na ovom topic-u, al u vezi onog lava: meni su, kad sam imala 4-5 godina, pročitali Slavuj i ruža od Wilde-a. E, tulila sam ko kišna godina čitavu noć, još i danas se JA sjećam toga. Stara mi je 4 puta u sobu dolazila, pa nemoj maco, pa to je samo priča, bla, bla, dok se na kraju nije izderala spavaj više i tek onda sam prestala
Vidiš, vidiš, nisam o tome razmišljala na takav način...Nataša, ja sam padobranac na ovom topic-u, al u vezi onog lava: meni su, kad sam imala 4-5 godina, pročitali Slavuj i ruža od Wilde-a. E, tulila sam ko kišna godina čitavu noć, još i danas se JA sjećam toga. Stara mi je 4 puta u sobu dolazila, pa nemoj maco, pa to je samo priča, bla, bla, dok se na kraju nije izderala spavaj više i tek onda sam prestala
Živa istina! Sjećam se i ja one pjesmice o zeki i potočiću, TRAUME sam zbog nje imala...
Ma da? I ja isto. Još onaj dio s potočićem...koma, i sad se stresem
Draga Aphro, bila si u pravu 100% !!!Sve ovo sto se sada desava ima neki svoj tok, proci ce brzo, brze nego sto se nadas
Stvar je kretala nizbrdo i svakim danom bivalo je sve gore i gore, dok u jednom momentu MM nije kapitulirao i priznao da nema drugog načina nego sjesti i razgovarati!
Od tada komuniciramo sasvim normalno, lakše se dogovaramo i oko viđanja i svega ostalog.
Mada je Gabi i dalje jako loše podnosio cijelu situaciju.
I onda kao naručeno dolazi prvo problem sa tetama u vrtiću, nevjerovatno kako se čovjeku mogu lampice preko noći popaliti i kako od dezorjentisane osobe začas može nastati ono što se zove samosvjesna i sigurna osoba!
Ama da ne povjerujem promjenama koje na sebi primjećujem posljednjih 15-20 dana!
Druga stvar došla kao Bogom dana - i Gabi i ja smo se razbolili, fasovali neku gripu, šta li.
On skoro dvije sedmice nije išao u vrtić, niti ja na posao.
Ovako puno vremena nismo proveli zajedno od kad sam počela da radim.
I bez obzira na svu temperaturu, krv koja mu je jednu noć liptala na nos, ponovni skok temperature nakon nekoliko dana terapije i poboljšanja, beskrajnih čekanja po ambulantama, buđenja radi terapije, nespavanja i svega ostalog, meni je bilo divno!
A i njemu isto!
Toliko se i njegovo ponašanje promijenilo, nevjerovatno!
Odjednom je postao mirniji, sretniji, zadovoljniji,
valjda se dijete nauživalo kućne atmosfere, mene, čega već.
Kao da smo se ponovo zbližili, kao da su postojale neke barijere među nama koje su pale.
Uživam sa svojim djetetom i to me ispunjava beskrajno.
Baš sam htjela da te pitam kako ide. Znači, dobro! :D
Eto šta sve jedna gripa može da izrodi
Al, neka hvala, meni je naše koja se razvlači već 2 mjeseca s pauzama, baš dosta
Baš mi je drago da ste dobro.
Samo naprijed draga!
Hvala ti Stea!
A ovo:
Nemaš pojma koliko je ovo istinito i koliko sam tek bila iznenađena potezima nekih ljudi.A to kaj on priča okolo.... to gledaj s pozitivne strane - sad ćeš vidjet tko ti je iskreni prijatelj i di ćeš naći bezrezervnu podršku.
Neki su me jako pozitivno iznenadili, ali neki drugi... :/ i to u pravilu oni od kojih se ni u ludilu ne bih nadala...
Nataša
Baš mi je drago da sve seda na svoje mesto. Mazi i voli svoje malo čudo
Natasa, bas mi je drago da ste dobro
u biti se sve najvise bojimo toga kako cemo same odraditi te neke kriticne situacije ( probleme sa vrticem, bolesti...svasta ) i onda kada to uspijes i to super, sve se nekako cini odlicno.. bas dobijes neku novu snagu
a svakim danom ce vam biti sve bolje, ljepse i lakse, .. uzivajte!
Nataša, baš mi je drago da ste dobro. Virkam na tvoj topic, nisam ni znala da si imala probleme u braku...
Ali najbitnije je biti sretan sa svojim djetetom
natasa...
prekrasno je vidjeti kako u u nekim teskim trenucima zivota pronadjemo u sebi snagu za koju nismo ni znale da imamo...
i to lavovsku... :shock:
uzivaj u slobodi, kreativnosti, svjezem zraku i suncu koje ulazi u vas zivot na velika vrata...
Evo jedno pitanje, vezano za spavanje...ne bih baš na "izazove roditeljstva" jer mi sad oni nisu mjerodavni.
Naime, Gabi je od rođenja spavao u svom krevetiću, znači sam, nikad s nama.
Kako se bio razbolio nedavno i imao visoku temperaturu i kašljao jako itd. da ne nabrajam, ja sam ga stavila sebi u veliki krevet.
I tako je ostalo, sad on spava sa mnom.
I baš mi sinoć na um pade da se priupitam sljedeće: do kad uopšte on smije biti sa mnom u krevetu?
Mislim, obzirom da je dječak, a da smo solo, tj. nema tate da popuni mušku stranu kreveta.
Tako da mi to zajedničko spavanje odjednom nije baš sjajna zamisao, iako svako spava na svojoj strani, svako pokriven svojim jorganom.
(Eventualno me uhvati za ruku i "čuva me da mu ne pobjegnem".)
Pretjerujem li ???
sebastian ima 4 i najcesce spava sa nama u krevetu
moze biti u krevetu dokle kod to tebi i njemu pase
kad mu dosadis otici ce sam, nis ne brini
zakaj samoj sebi izmisljas pravila prihvatljivog ponasanja zbog kojih ces onda mrcvariti i sebe i malog
Da draga!
On je trogodišnje dijete (bez obzira što je ON), ti si njegova majka.
Nema ništa ljepše mirno i sigurno spavati sa roditeljem u krevetu, znaš da je tu ako sanjaš nešto strašno, ili se probudiš i čuješ čudne zvukove.
Ama, sinoć se kao kroz maglu sjetih da sam negdje, možda baš na Rodama, čitala o tom spavanju i ne-spavanju u kombinaciji otac-kćer i majka-sin,
da to kao od nekih doba i nije baš preporučljivo,
e sad, radi razvijanja poimanja seksualnosti ili razlike među spolovima ili šta ti ja znam čega.
Pa sam eto zato pitala šta jednoroditelji misle o tome.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom